ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

ŽEĐ

Dolazio je jutrima, dok sviće, piti bistru
vodu, u kojoj se noću ja okupah,ostavlja
jući u njoj blagi trag čežnje i komadić
tajne.
Dolazio je nestrpljiv, radostan i raznježen, piti vodu, čiju sam površinu lakom rukom i nježnom mišlju, mreškala da ga ne uplaši, a da ipak poželi moj odraz u njoj.
Poslije je stizao, do samog izvora svilenog toka, gdje sam ga čekala skrivena i maglom i kišom i sjenom.
Jutrima već, ne pije vodu mog jezera.
Izgubljen je(za mene) negdje duboko u šumi.
A ja, samo, ne bih voljela da je negdje žedan.

04.03.2010. u 9:08

molim ubuduce spriciti me i odgovoriti od citanja bilo kakve proze i poezije-isti ucinak imaju.hvala :-(

lijepo bilo i ostalo....

zelih rec,osjeth nesto :-(

lijepo da brineš...