O...

Riječ da bih rekla kontra svojih prija. Sve odreda lijepe, samostalne, samopouzdane, pametne, i otvorene za sve teme i dileme. Međusobno možemo biti i nježne i otresite i patetične, možemo biti bistre i razborite, raspršene i zanesene, ili divlje i lude. Možemo se napiti, prepušiti, povraćati, kajati se, likovati, cviliti i tugovati, ili pak plakati od smijeha. Sve možemo. Opanjkati sve svoje mile i drage, uspoređivati broj sijedih na međunožju, detaljno prepričati seks, povući nogavicu i pokazati nedepiliranu nogu…

Sve, osim jednog.

A zbog tog jednog, zbog te tabu-teme, ja sam primorana živjeti u strahu što će mi one, ako umrem prva, obući i obuti i koju će stvar odabrati da me uz nju spuste. Mislim, kad bi me one barem htjele poslušati, ja bih im rekla što sam planirala, ali ne daju mi priliku. Vele, od tebe su gori samo jedni – oni koji svojoj djeci uplaćuju posmrtnu pripomoć. Razmišljala sam, pripremit ću si ja to sama, ali da bi to one mogle naći, morala bih držati na stolu. A nezgodno mi to, ljudi dolaze, sjede, jedu i piju za tim stolom. Smetalo bi.

I tak, zasad imam dogovorenu samo jednu stvar. Govor. A i s tim imam problema. Jer s njim kojega sam odabrala, zamolila i koji je na to odmah pristao, nisam trenutačno u najboljim odnosima. A odabrala sam ga zato jer od njega nema vještijeg s riječima, medenim, uvjerljivim, omamljujućim. Ali iz tog si razloga sada i nismo dobri. Jer je bio delikatese presladio, ne hajući ni za to što je šećer blistav ali prazan, ni za to što je nekima životno opasan. A sad još veli da se te kuhinje ne sjeća. Računam, pa nećemo valjda čekati da umrem da bi on polizao sav taj slador kojim nas je ulijepio. Željela bih da mi fino svi zajedno mogu doći i da on čiste savjesti može svoj govor govoriti. A mene da lijepo zrihtaju. I da mi puste... E, neću vam reći koju stvar!

Sva sreća da je život pred tobom i da imaš sve šanse upoznati novog za taj zadnji govor. U prednosti si jer više valjda nećeš birati onog koji govori najslađe. I za taj posljednji govor treba netko hrabar. Ovi slatkasti nisu hrabri. Samo su nasađeni na puno riječi i imaju vremena kititi sve i sva. :)

Prerano je za takva razmišljanja, ti ćeš živjeti do stote to jasno vidim.

Kontrolfrikušama je svejedno hoće li to biti sutra ili za 60 godina, Kraljice! :-))

Rujna, najviše što želim jest promijeniti svog Govornika.
Ali ne i zamijeniti ga drugim! :-))

Ave Cezar ! ..:))

Oči, aj me prosvijetli, od svih, zakaj baš Cezar?
A ne ja?? Viš da sam još nespremna! :-))

Hvala na prosvjetljenju na pvt-u:
Ave, Caesar, morituri te salutant.
Zdravo, care, pozdravljaju te ONI KOJI ĆE UMRIJETI.

može li recitacija

Ne mogu se odlučit, bi l recitaciju, bi l monolog. Najbolje i jedno i drugo.

sjeti se samo govora na Mikinoj sahrani: Ti si bre Miko bio najlaf med nama cigani, jedini si smio pokojnom Žiki žandaru, jebati mater u sebi, tako da se evo sa srečom opraštamo od tebe i tvojih zezancija...

A umro je pred sam kraj svoga života... :-))

(Ostade mi Baba dužna recitaciju. Ne boji se ta ni duhova, vidim.)