Crna Kraljica Sjevera

u zarobljenom venecijanskom ogledalu
poetesa zagonetno šuti
tek osmijeh zatočen u imaginaciji anorganskih bića
vuče nit po nit u
novo klupko svjetlosti
oh to divno sjajno klupko naše ljubavi
poklonit ćemo Orlu
tog jednog posebnog dana

moje oči pune su zelene otrovne boje
posjekla sam parkove
ispratila strance s otoka
uživajući u novoj tišini s tobom
Kralju Tame
gledaj me kako su mi noge umorne u slanoj vodi
osjećam plimu ljubavi
i titraje celuloidne mjesečine

tko se ne bi volio zaogrnuti tvojom kosom
taj laže do bola
dolazi zima i nitko
ama baš nitko
neće ostati pošteđen



(voljenom Kralju Tame)