Ručkić krčkić

Čituckam pomalo kako se ovi naši bloški umjetnici i umjetnice (navodnike dodati prema vlastitom nahođenju) grče i pjene zbog nikakve ili loše recepcije svojih uradaka, i mislim si, ti vrapca, kaj ak svi mi skupa ovdje zbilja imamo privilegij gledati nastanak genijalnih djela, rane uradke budućih laureata i općeprihvaćenih genijalaca, a pojma nemamo kak će nam budući naraštaji na tome zavidjeti i koliko će nas prezirati zbog toga što ih nismo prepoznali, prigrlili i nagradili dok smo mogli?

A ne bi to bilo prvi put da genijalac nagrajsa jer je ispred svog vremena, predobar za svoju publiku ili jednostavno nevješt u marketingu. Svi znamo kako se proveo npr. Vang Gogh (prodao 2 slike dok je bio živ, i to za malo cuge, a 1990. "Portret dr. Gacheta" postiže cijenu od 82,5 milijuna dolara).

Ni Kafka se nije baš najeo od svojeg pisanja, naprotiv, umro je izgladnio i tuberkulozan, ne objavivši ni retka. Johann Sebastian Bach bi isto tanko kakao da nije bio dobar orguljaš; Edgar Allan Poe je tu i tamo uspio objaviti nešto za sitnu lovu, a na raznoraznim popisima danas općeprihvaćenih genijalaca i umjetničkih veličina koje suvremenici nisu šmirglali pol posto pronalazimo Gauguina, Williama Goldinga, Jamesa Joycea, Isaaca Asimova, Johna le Carrea, Jacka Kerouaca, Stephena Kinga, Marcela Prousta, Williama Faulknera, Johna Grishama, Borgesa, J. K. Rowling pa i Agathu Christie, čija se djela ubrajaju među najčitanije i najprodavanije, tj. treća je na ljestvici, odmah iza Biblije i Williama Shakespearea, a morala je čekati čak 4 godine da joj objave prvu knjigu!

Zgodan mi je i ovaj popis koliko su puta odbijeni neki danas čuveni autori:

Rejections Book/Author
7,000 William Saroyan
140 Jonathan Livingston Seagull by Richard Bach
38 Gone With The Wind by Margaret Mitchell
30 Carrie by Stephen King
26 Watership Down by Richard Adams
22 Dubliners by James Joyce
20 The Kon Tiki Expedition by Thor Heyerdahl
16 The Peter Principle by Laurence J. Peter
15 The Enormous Room by ee cummings
(Cummings self-published this, his first work, now rated a masterpiece, dedicating it to the 15 publishers who had rejected it.)
12 Harry Potter by JK Rowling
(Rowling is vague on the number of rejections she got, saying, "I'm not sure if it was a dozen, but it was plenty...")
7 The Tale of Peter Rabbit by Beatrix Potter
(Potter finally published it herself.)

Izvor: Link

Jesu li se odbijeni i nepriznati genijalci pjenili poput naših - ne znam. Neki vjerojatno jesu. Ali uvjerena sam da na pjenidbu nisu trošili vremena i energije poput ovih ovdje, istinabog, možda samo zato jer mnogi od njih nisu imali ni interneta, ni Iskrice; a opet, mnogi imaju na raspolaganju internet i neki sajt sličan ovome, a svejedno uglavnom pišu svoja djela, a ne obrane svojih djela.

I zato si ja mislim da je manje sramotno ako čitateljstvo ne prepozna vrijednost djela, nego kad autor zanemari vrijednost svojih djela jer mu je važnije priznanje nego njihova kvaliteta. Ne znam je li to Hemingway zbilja rekao, ali u filmu "Ponoć u Parizu" Woodyja Allena kaže: "Ako pišeš, moraš vjerovati da si najbolji pisac na svijetu". Slažem se s tim. Ali ne moraš očekivati da će SVI ili većina dijeliti to mišljenje. Jer ne pišeš za mišljenja: pišeš/stvaraš jer je to potka, osnova tvojeg življenja.

A kritike s "Ne, hvala" odštampaš, npr., na WC papiru.

I pišeš dalje. Ono što TEBI vrijedi. Jer tebe očarava, jer tebe zavodi, jer tebi treba. Više nego pljesak neukih ženica/muškića. Jer pišeš idealnom čitatelju, onome koji vidi sve, shvaća sve, sve cijeni... A takav ne postoji. Nikad.

Piše i pička. Na zidu.

Još ako piše srcem, Svileni...!

I to od grafitne olovke, al' ne, sad samo posprejišu il' vako virtualno. A ja nažuljo kurac.

Danas ti je sve s nogu, Svileni.

Ma je, fast food, fast fuck. Sve navrat i nanos. Helter Skelter.

ne virujem da su se baš pjenili kao ovi tu
koji se ne mogu pomiriti s tim da bi mogli biti neshvaćeni
a još manje mislim da su lobirali uokolo za svoje genijalne uratke
najuspješnije lobiranje je prodati trač na pvt-e

Prodati šminku i zavesti šašavu klinku.s

Hehe, ak već nemreš biti milijarder, moš biti guru. Pa guraš-turaš, ak ne ide - istamburaš ;-))

Svileni, okrutnost prema životinjama ne toleriram pa brišem.

(Jer je jedino tako nemrem ne tolerirati. Inače bih dvonošcima koji to rade priuštila isto na najosjetljivijem dijelu tijela.)

Toleriraš i te kako. Nisi ti nimalo bolja od mene, a ni netolerantnija.

budi guru, jedi puru,

*MOGU ne tolerirati

Ovu vrst ne, Svileni. I nemam uggsice, ni prave, ni lažne. Ali, to nije tema ovog zapisa.

Jedna pura, dva pandura.

Tako se sprema tema koje nema.

Svakom kucne smrtna vura, a nekome i odzvoni.

A neko i odklepeće. Nanulama.

Al' Ibro nije htio para, Ibro će ostat vazda fukara. Odmah neko poče da blati Ibrin lik, al' samo prava raja je znala: Ibro je de facto umjetnik.

A kad kažem ne ja hoću još.

A Ibro može bit i Đuro, a može bit i Medo.

A Musa Kurta.

Ja hoću još i još neka cijelo selo zna.

Kome zvovno zvoni, a kome majka crnu vunu prede?

ja sam za to da se popuni jedan obrazac s desteak komentara kojima če se iskazivati neupitno divljenje mladim talentiranim pjesnicima
svaki komentar mora počinjati uzdahom. uh, ah, eh, jao nije dozvoljeno
jer pjesma se upravo rodila, nakon višegodišnjeg tiskanja

Jebeš pjesmu koja se ne otisne. Bar na obraz, ako već ne na dušu il papir, može i WC za intimniji doživljaj.

Ja sam majstor za popunjavanje obrazaca. Prekjučer ko od šale popunio jedan u polucijskoj stanici, paron, postaji.

i jebeš pjesmu koja ne mož da vrisne
sama od sebe
bez da se autor dernjači ko sumanut

Pjesme se pjevaju, a govno se tiska i stiska.

jesi pod osobno ime napisa dud
ja sam jučer stranci na telefon rekla aj bog pederu
srića pa je nagluh

Ispiso san neka dva mnogoznamenkasta broja, zatim duljinu i debljinu. Mog kalibra.

koje perverznjačine rade u toj policiji,to je strašno

mogu li topovi u osobno naoružanje dude

Može, i srp i čekić. Mama mia! Kako je Talijan na granici zavapio kad je ugledo srp u gepeku.

A može i bijeli luk.

Al' kupit ću si top kad tad, kad tad.

Ispričavam se cijenjenom čitateljstvu i sugovornicima, ja sad moram nahraniti dušu, a ta jede kroz moja usta i voli žvaknut dok je svježe.

Ja dušu napasam očima.

...a i uhom ko Antuntun.

Vega, bilo bi pretenciozno da se usporedjujem s bilo kojim navedenim umjetnikom, ali ta primjedba, da umjetnik stvara za sebe, zbog sebe i iz vlastite potrebe potrebe, da to sto ima unutra, izadje van, to je jako tocno...

...kod mene to konkretno znaci, da uoblicavam komad gline u nesto smisleno, krasnih jednostavnih linija, jer menito pase...ne bi nikada ucinila nesto, cega bi se sramila, pa ako i jesam imala po koju stvar, koja nije bila na nivou mojih standarda, sama sam ju razbil.... dakle, kada ispecem komad, tek onda donesem odluka o glaziranju, o bojama, teksturama...naravno, sve radim spontano, bez nekog odredjenog planiranja i svaki komad je napravljen samo jedanput, takav kakav jeste...

....kad bi ja vodila racuna, sto ide ovdje kod publike i sto se najvise prodaju, to bi bili kicerski komadici, nastancani ili cupovi napravljeni na kolu, bez osobnosti, koje moze napraviti svatko s malo znanja o glini...

...moja ideja je da prvo zadovoljim sebe, a ako se usput to svidja jos nekome, utoliko bolje

...u toku je izrada moje web stranice, znaci, lakse nam je, nego onim umjetnicima u proslosti

Izvornost, originalonost, juicy, uvijek ide puno, puno koraka dalje od mainstreama i treba puno, puno sreće da je netko zapazi kao vrijednost. U svijetu u kojem se svi iz petnih žila upinju biti drugačiji od drugih, svi u toj težnji ispadaju zapravo podjednaki, tj. podjednako naporni, bar meni. Ali kad netko stvara djelo kao produžetak svojeg bića, bez primisli, nerijetko sasvim nepretenciozno a uvijek sasvim spontano, onda ga vidim kao jedinstveno i poštujem.

Držim fige za web stranicu! :-)))