PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Kad sam prolazila kroz razvod, odnosno ono što mu je prethodilo, bila sam najdosadnija i najnapornija prijateljica. Nebrojeno puta ponavljala sam jedne te iste stvari o svom bivšem, ponekad psovala, ponekad plakala, ali uglavnom ga vrijeđala. I nisam prestajala. Govorila sam samo o sebi i onome što me snašlo, bila sam okupirana samom sobom i potpuno nesposobna za razumijevanje nekog drugog. Uistinu, to je za mene bilo najtraumatičnije iskustvo u dotadašnjem životu.
Kad se danas toga sjetim, uviđam da sam bila sretnica i da je u stvari sve bilo relativno brzo, jednostavno i bezbolno. Zahvaljujući i mojoj prijateljici koja me neumorno slušala. Ne, nije me tapšala ni grlila, nije mi povlađivala niti pak hranila moju srdžbu ili tugu, nije me poticala ni osuđivala, nije me sažalijevala ni tješila, ni bodrila. Nije činila ništa osim što me slušala. Nije pokušavala zaustaviti moje bujice riječi, moje suze. Slušala me uvijek iznova, strpljivo, po deseti put, po stoti put. Ja sam bila ta koja je hranila svoj bijes, koja se prepuštala tuzi, koja je samu sebe sažalijevala. Znala sam kako mi je. Ona nije. Vjerojatno me nije razumjela. Kako da istinski razumijemo nešto što nismo sami iskusili? Ali nisam to od nje ni očekivala. Trebalo mi je upravo ono što mi je ona nesebično davala. Svoje vrijeme i svoju pažnju. Slušala me, samo to. Neprocjenjivo.
Slušala me dok nisam izbacila sve iz sebe poput vulkana. Sve dok nije osvanuo dan kad sam postala svjesna da nisam centar svijeta. Kao da sam se probudila iz ružnog sna. A onda sam se posramila. I samu sebe ohrabrila. Samu sebe potapšala i zagrlila. I krenula dalje.
Mnogo puta nađem se u sličnoj situaciji, ali s druge strane. Netko je bolestan. Nekome je netko umro. Netko ima problema s djecom, drugi s lovom. Netko sam sa sobom. Ponekad znam kako im je, ali češće nemam pojma. I bi mi drago što ne znam. Tada nastojim suzbiti svoj poriv da pričam. Ionako ne znam što reći. Slušam. Ponekad je to dovoljno.
Kad pišem, pričam o sebi. Jer znam kako mi je. Što mislim i osjećam. Nemam dovoljno mašte da bih pisala o nekom drugom. A opet, možda smo slični. Taman dovoljno da se prepoznamo ako smo voljni čitati. Ponekad je to dovoljno.

Da, u takvim trenutcima važno je imati uz sebe nekoga tko zna slušati :-)

kažu, pravi prijatelj je onaj kojemu možeš svojim problemima us.ati dan i dalje ti ostane prijatelj:)))

dobro je imati nekoga tko zna dobro slušati:)

da, nastojim to pamtiti i slušati kad na mene dođe red...
nije lako :))

nije lako samo slušati, a da nešto ipak ne iskomentiraš, ili nije lako slušati tuđe probleme, srceizlato?:)

lako je slušati tuđe probleme, ali nije lako prestati pričati...
iznositi vlastite primjere, dijeliti savjete i slično....

ma znam, to sam i mislila:)
malo te pikam;)

kažem ja da mi je teško prestati pričati, pogotovo kad me neko pika i povlači za jezik :))
mogu posvjedočiti svi s kojima sam popila kavu....

ma nećemo sad ljude uznemiravati, pa nogomet je na teveu;)

haha...Matilda, ja sam se samo malo htjela hvaliti ili žaliti, a nitko neće slušati :))

pa ja te slušam:)

(ali i sama si rekla, teško je samo slušati;))

hvala ti, danas mi je to dovoljno :))

:)