Ručkić krčkić

Jučer sam se konačno s 5 ili 6 godina starog mobitela prebacila na novi, koji je trenutno pametniji od mene. Toliko je pametan da je iz staroga isrkao sve, čak i srž za koju nisam ni znala da postoji: prastare iskričarske poruke.

Eh. Dobro je ako sam zabilježila broj pošiljatelja pod iskričarskim nickom; ali kad nisam (a nerijetko nisam), pojma nemam tko su ti! Svejedno, brisanje i čituckanje njihovih poruka svojevrsna je rekonstrukcija moje nedavne prošlosti: tehnički servisi auta kojeg više nemam; kupovanje tepiha o kojem još uvijek razmišljam kao o "novom", a zapravo se već isfucao; dogovori u kafićima koji su već odavno prošli prenamjenu prostora...

Erotske poruke od nekoga koga se uopće ne mogu sjetiti, jer mi njegovo ime ne znači ništa, iako bi nick mogao, ali jock, nema ga... Ljutnja nekoga tko kaže da su moje poruke "otkantavajuće" i neka se "izjasnim". Neki koji mi piše u trećem licu, "Laka noć dami", "Smijem li nazvati damu" - majketi, kome ja sve nisam davala svoj broj, zlo mi dođe, te "damske" već godinama ne šmirglam ni na peveteu, a gle, još žive u intimi mojeg osobnog telefončeka.

Ali, nekako mi je drago što sam ih našla: neka bude pokoj njihovoj iskričarskoj duši! Očito su me veselili, a još očitije me nisu zaboljeli. Rijetki su takvi. Zaslužuju brisanje sa svim počastima, koje im iskazujem ovim zapisom.

Da, iskričarska je povijest uglavnom bezbolna, unatoč strastima, gromovitima, neobuzdanima i kratkima poput ljetnih oluja. Začas ih zaboraviš. Pa i kad pokisneš, nema bolovanja, ubrzo te opet netko ogrije.

UGLAVNOM je ključna riječ. Netko me još uvijek ozari; a zbog nekog sam dugo, dugo cvokotala. Njih danas nisam obrisala. Jer još uvijek griju, iako su bezbolni.

A svi su povijest. Moja. Slava im!

Slava im!

Evo, polažem i blogovski vijenac ;-))

samo da ne osvane kakav neodsanjani san ..;)

Nije nemoguće, Groco, još nisam sve pregledala. Ali, ako osvane, ja ću lijepo leći i odsanjati što treba. Ili ću i njega poslati u vječna lovišta, nek sanja svoje.

nemoj biti tako gruba barem prema nekima !!

Ma, ni prema jednom nisam. Sve sam ih nježno-nježno pobrisala. Uostalom, još se nisam naviknula na touch screen.

eto pokloilo ti se... i vani je vrijeme za brisanje ...

*poklopilo...

Fakat! I nebo proplakalo! Bezbolnim suzama mojim pokojnim Iskričarima u čast :-))

vega
to ti oslobađaš prostor za nove...poruke, pozive, htijenja, snove..
znaš, i sam bi to trebao napravit...
samo moram nabaviti neki novi pametni mob...:)

Čistila sam ja i prije, ali uvijek površno - zato su ove stare propale tako duboko u memoriju da nisam ni znala da postoje. Eeeee, sad idem do kraja! Neka bude mjesta za nove :-))))))))))))))))

Usput, za to nije potreban pametni telefon. Samo malo vremena i volje. U stvari, na starijim mobitelima je čak i bolje, jer je sporije, pa svaku porukicu fino pročitaš, razmotriš i onda - bris!

kod generalke nema "razmatranja" ...
odluka je pala puno prije !

Ah, čuj, za tak nekaj postoji ona opcija "Obriši sve poruke" - ali ta mi se ne čini niti tak sentimentalnom, niti nježnom, niti ispunjenom poštovanjem prema ljudima koji su (ipak!) bar nakratko bili bitni. Ja to radije polako, jednu po jednu. Idem sad natrag na brisanje, ugodan dan ti želim!

Tako i ja radim, jedan dan napravim veliko pospremanje i neke poruke ostavim za uspomenu, iako, nakom cestih ciscenja i nakon duzeg vremena i te budu izbrisane, a zamijene ih neke druge, mladje, dage poruke...jer nemre se bas sve cuvati

slava im! :)