Round Robin

SLJEDEĆI PUT VATRA

- Daj me nemoj jebat, aj reci iskreno jesi mislil onaj dan daš iznit dupe samo s jednom rupom?
- Nisam, hladno odgovori Matija i zakloni lice rukom dok je palio cigaretu. Pogledao je u pod. Jura je prolio tek načetu pivu. Polako se izlijevala pod stolicu na kojoj je Jura galamio i gestikulirao, plavih očiju divljijih no inače. Zaključio je da je bolje šutjeti. Tapisoni su jeftini, a Jura je već popio previše.
- Tonček je ostal taj dan.
- A ostal je, jebiga ... mahnu rukom Jura stišavajući se na trenutak, a zatim nastavi urlati - Kaj tebe boli kurac, nisi bome nosil takve šulje prije rata jebote, baš te zajebalo!
- Baš. Jura …
- KAJ?!
Matija pritisnu bubnjić malim prstom i napola zažmiri pokušavajući Juri dati do znanja koliko je glasan, a zatim osloni laktove o koljena i poče se igrati s upaljačem gledajući lokvu na tapisonu.
- Jura … jel se kad zapitaš za kaj smo iznijeli guzice? - upita tiho, naglašeno odvajajući „za“ od „kaj“.
- A zakurac, stari moj, zakurac! Za govnare, eto za koga!
Matija mu pokuša rukom dati znak da je na krivom putu.
- Ne, nego … otpuhnuo je dim kroz nos grickajući usnu. I on je popio i nije mu bilo lako naći riječi. Jura je nastavljao tiradu o lopinama i izdajicama, jebao majke i skidao svece.

Sat ili dva kasnije, kad su iz Jurinih riječi nestali posljednji tragovi koherentnosti a buka i agresija počela kopniti u pravcu neodređenih alkoholnih tuga, krenuo ga je utrpavati u auto. Mala Jelena je prala kafe aparat. „Reci mami da bum ostal spavat u gradu“ - reče joj proguravajući pred sobom golemu Jurinu tjelesinu koja je svaki treći korak pokušavala skrenuti za šank, okrenuti se prema njemu u naglom naletu potrebe da mu kaže nešto ili se naprosto stropoštati u neku od stolica. Jelena samo zaklima glavom gledajući u Jurinu medvjeđu šiju, dok su njegovi jecaji i mumljanje privlačili pažnju nekoliko kasnih gostiju u kafiću u predgrađu.U jednom trenutku s izrazom nestašnog dječarca pokuša dograbiti pivo ispred klinca koji je čitao za šankom, no samo prevrnu bocu na sportske. Matija trenutno spusti slobodnu ruku na dječakovo rame i bradom pokaže Jeleni da priskoči, no mladić je samo zbunjeno pokušavao podići novine sa zalivenog šanka. Prihvatio je Juru s obje ruke i krenuo ga žustrije gurati iz birca, slušajući kako se Jelena ispričava i šarmira klinca uz novu bocu žuje.

Kad ga je nešto kasnije uspješno stropoštao na pohabani kauč u kućerku iza Remize i s olakšanjem zapalio cigaru na trijemu znao je da noćas neće lako zaspati, no teško bi izrekao razlog. Pred stanom nije mogao naći parking. Stao je nasred ceste i pušio u autu, razmišljajući da se ipak vrati u stan iznad birca i probudi Danče. Jura je imao alkohol, on je imao nju, jednako oporu, jednako žestoku. Jelena je uskakala povremeno otkako je upisala faks, ali Danče je u lokalu počela raditi čim ga je preuzeo. Bila je drska, imala je promukao glas, grube crte lica i izraz koji je mogao biti neki permanentni prezir ili možda tek ponos, a on, koji je na prste mogao nabrojati trenutke kad ga je netko doista izbacio iz takta, morao je priznati kako ga bez greške i bez napora provocira, možda prije iritira nego privlači, no tucao bi je iz sve snage, grubo, samoživo, iscrpljujući se, nadmećući se, pokušavajući je poraziti. Jebala se šutljivo, jednako grubo, a s tamnih usana joj nije silazio taj napućeni nadmeni gard dok bi joj se nosnice širile poput konjskih nozdrva. Činilo se da uživa u tome da u trenutku kad bi svršio ustane i počne govoriti kako je kasnio kamion dostave ili je netko opet razvalio dispenser za sapun u WC-u, kako je starom Hrgi iz zgrade valjda stigla invalidska pa je podmirio ceh ili nešto podjednako svakodnevno, tonom spikerice na vijestima, odmjerenim i distanciranim. Ponekad, ali samo ponekad bi joj uspijevao izjebati taj izraz s lica i tada bi mahnitao poput demona, gotovo gubeći svijest ne bi li je izborio meku, znojnu i opuštenu, tamne kose mirno prostrte na jastuku, tihu i spokojnu. Sljedećeg bi dana bio dobre volje, samouvjeren i vedar, a zatim bi se nemir vraćao.

Trgnulo ga je blendanje automobila u retrovizoru. Nevoljko skrenu u pokrajnju ulicu i potraži parkiralište. Na terasi drugog kata pušila je starija žena u kombineu, raspuštene sjajne duge kose. Jura je umro dva mjeseca kasnije u 42 godini, Jelena je diplomirala u roku, udala se, razvela i s majkom odselila u Makedoniju, Amerikanci su zdušno oslobađali svijet, sve su seke bile jebene, mačke su se derale u veljači, jeseni su bile kišovite, turističke sezone uspješne, žene su čitale horoskope i smišljale kako se naći a muškarci su čitali sportske i smišljali kako se izgubiti. Jelenin bivši muž je jednom prošao kvartom i u vožnji letimice zamijetio kako je birc zatvoren. Svijet je potrajao još pet godina, a zatim je ukinut zbog drastičnog pada gledanosti, premda je na globalnoj razini učinjeno sve da do toga ne dođe.


by Anonymous

:)

zavrtilo se?...ajde baš dobro:)

ha, sa socijalnim elementom:)

Ovo je bla lagano prerađena verzija jednog vječnog klasika, a ako vas zanima kojeg, odite na "Ju bi to" i u tražilicu napišite "gitak", nakon toga, pogledajte niz prejebenih skečeva i pronađite upravo ovaj. ;

kraj price mi je savrsena

daj vjetriću, ne budi lucidan :D