Crna Kraljica Sjevera

Dogodilo se to jer se moralo dogoditi.

Sa otoka su otišli i posljednji nepoznati ljudi.
Govoreći nepoznatim jezicima nepoznatih naglasaka.
Žurili su svak svojoj iluziji doma.
A ja?Što mi sada preostaje?

Kako ću sada milovati tvoju kosu algi
i biti dio tebe koji se rasplinjavaš uz žalo.
Ucrtala sam te u posljednji pijesak
mahnito koračala
morskim travama kao poljima slavonije
(ima li čega osamljenijeg)
u nadi da ću te sresti.I biti biser.

Ispraćala sam zadnje trajekte
i šetala sa štićenicima bolnice na rubu otoka.
Usjekao mi se u srce taj rub.Oceanski duboko.
Takve tame još ne vidjeh.
I još sada krvari za tobom.Grimizna tama.
Slovo po slovo
kao umirući pacijent na aparatima.
Uz posljednje zagrljaje braće i sestara.

Nosnice pune slanog zraka govore mi da se vratim u svoj
zamak od soli.Na rubu otoka ježeva.
Vučje se šire željne tebe.

Okrenula sam se kad to nije tribalo
i sada plaćam cijenu ljubavi.
Cijenu drače i makije.


Dogodilo se to jer se moralo dogoditi.
Tvoji poljupci kao rane crvenom ružom
i tako slatki.
Kao kiša sa neba.