Ručkić krčkić

Njegova dlaka na čvrsto zategnutoj plahti ju je raznježila. Prizvala je slatkasti miris njegovih mošnji i gorkasti sjemena, i mekoću poljubaca i čvrstinu zagrljaja, i kiselkasti znoj omotan mirisom sasvim svakodnevnog dezodorana, i šaputanje, i dugi udah fine, jake cigarete. Mokra po bedrima. Bolna u mišićima koje je zaboravila.

Pažljivo je primila dlaku, zavojitu i oštru. Odoljela je napasti da je ponjuši. Koliko će je ta dlaka nervirati kad ga zavoli? Ne ta, nego takve, mnogo takvih, koje će posijati po njenoj čistoj posteljini? Kad ga zavoli. Kad dlake prestanu biti radost.

A mogla bi ga zavoljeti. Mogla bi ga pustiti da se raširi njenim mislima kao što se noćas raširio po njenom krevetu, mogla bi pristati neka je zgrabi, čvrsto, tako da ne može više ništa, a hoće sve što i on hoće, mogla bi sve svoje želje uroniti u njegov ritam, mogla bi se raširiti da mu da mjesta gdje god mu je lijepo. Mogla bi dopustiti da joj krevet bude pun dlaka, i njegovih i njenih.

Mogla bi biti njegov prvi dodir ujutro, njegova prva misao, prva želja u svakome danu. Mogla bi se riješiti onih silnih jastučića kojima se podbočuje kad čita ili gleda televiziju u krevetu, mogla bi se nasloniti na njegova bučna prsa i pustiti ga da joj mrsi kosu i priča nešto što odjekuje njegovom nutrinom, tik ispod njenog uha.

Mogla bi svakog jutra čistiti ovakve dlake. Njegove uglavnom. Ona je svoje uklonila. Njenih nema. Preventivno ih je uklonila. Za svaki slučaj. Nije znala da će završiti u krevetu. Dobro, znala je, ali ne zasigurno, više se nadala. Tjednima već održava glatkoću svoje kože i prozračnost spavaće sobe, puši na balkonu, ujutro ustaje petnaest minuta ranije da se losion za tijelo dobro upije nakon tuširanja i da opere kosu...

Danima joj je stan uredan kao nikad prije: prozori oprani, zavjese ispeglane, roba posložena, posteljina svježa za svaki susret, kada oribana, zrcalo prebrisano, hladnjak pun, u špajzi pića, žestica, vino, pivo, bezalkoholno gazirano i negazirano, čaše obrisane, ni kapljica tvrde vode nije ostavila trag, zahod blista, mačak izbačen na balkon, hodnik prohodan, stolice slobodne, krevet spreman. Ona spremna. Umorna, ali spremna.

Bi li mogla tako svaki dan? Ako ga zavoli...

Kamo će s tom dlakom? Ne možeš prvu dlaku nakon prve ševe jednostavno baciti na pod neka čeka usisavanje; a pepeljaru je odnijela. Mili bože, kako će se glupo osjećati ako je sad ceremonijalno odnese do kante za smeće na balkonu!

Gurnula ju je pod jastuk. Za sreću. Za drugi put.

Ali što ako je ovo bilo jedini put?

Jer, nema razloga misliti da nije. Tri kave, jedno kino i onda večera kod nje. ONA je pozvala. Ona je pripremila gnijezdo, ona je napravila mjesta. Umjesto da je čekala, glupača! Možda je kod njega bolje. Možda ima više mjesta. Uostalom, zašto on ne bi ujutro čistio dlake iz kreveta? I njene mrvice. Umirala je od gladi cijelu noć. Kod njega bi se usudila nešto žvaknuti da zaspe. Doma ne. Kao da to više nije njen dom. Kao da je već njegov. Više njegov nego njen.

A možda je više nikad ni ne nazove. Možda je ovo sve. Prekrasna ševa i jedna dlaka. A prije toga mukotrpne pripreme.

Koliko toga može podnijeti ako ga zavoli? Vrijedi li to ove dlake? Upitnosti ove dlake? Koju je ostavio prvi put, možda jedini put, bez razmišljanja, sasvim neobazrivo. A što će biti kad se raskomoti? Kad se izvali u svoj svojoj tjelesnosti i svim neprikrivenim mirisima? Kad zauzme njenu kadu, kad zapiša njen zahod, kad nagazi njenog mačka, kad joj oduzme daljinski, kad ugasi svjetlo? Kad joj počne prepričavati svoje obične, svakodnevne, a ne samo probrane misli?

Posegnula je rukom ispod jastuka i napipala dlaku. Prinijela ju je nosu i duboko udahnula. A onda ju je, kao da soli juhu, ispustila na tepih. Otišla je u kupaonicu i pogledala se u zrcalu. Danas neće oprati kosu, još je dobra. Na brzinu se istuširala i navukla stare gaće, one s rupicom kod lijeve prepone. Odjenula se u traperice i udobnu vestu, koja (još) nije mirisala na "njihov" parfem. Namazala je samo usta, oči ne.

Spakirala je svoju svakodnevnu torbu. Pogladila mačka izvaljenog na krevetu i dala mu svježe vode.

Prije nego što je izašla iz stana, vratila se u spavaću sobu i potražila dlaku na tepihu. Tu je! Podigla ju je i zarinula u džep traperica. Tik uz preponu. Pogledala je svoju urednu sobu i uzdahnula.

A onda je krenula dalje.

" Na rubu pameti " ( M. Krleža, ili kako reče jedan partijski sekretar iz Komiteta: " Kržela "

Blago tebi, Medo, ti na tom rubu garant nikad nisi bio!

VV, komentar je o njoj, glavnom licu, zašto sam sada ja ušao u igri? Zar komentator ne smije biti grbav, i napisati svoje mišljenje bez da se njega vrijeđa? No, dobro.

Tvoj komentar toliko blage veze nema s pričicom da je logično zaključiti da ima veze s tobom. Točnije, s tvojom potrebom da se preseravaš autoritetima, u ovom slučaju Krležom, kojeg očito nimalo nisi shvatio.

"VV je opet napisala odličan blog!"

tras...trans !! :)

(Molim da se uzme u obzir da bih ja trebala biti polaskana što se moj 15-minutni isprdak komentira pomoću hrvatskih klasika kao što je Krleža.)

Čekam dr. Housea na Drugom.

haha
zdlaka
dobra priča
a najbolje mi ovo - kad zgazi njenu mačku
pa ružičasti kurčić iz erockih priča ambicioznih blogera jebača i jebačica na virtualnoj praksi postane obična, usukana ćuna
jebo te led, koja je to poezija dizanja tjelesnih izlučevina u literarna nebesa
ne znam zašto, ali kad pročitam to što pišu, zgadi mi se seks za sva vrimena.
a ovo-e ovo je napisano kako baš kako treba
i nije u pitanju domestos i moja prof. deformacija
što se pisanja tiče, mogu samo onjušiti prst srednjak.
iz svojih poetskih dubina

šta je osobno u tom što neko nekom ovdje kaže da je glup
ja se uvik izvučem na to da me dobro ne poznaju pa im se samo tako čini

Pisanje je prstovna onanija, zar ne? ;-)))

Mene do orgazmičkog veselja zapraf dovodi činjenica da je 99% čitateljstva uopće pročitalo ovaj prilično dug zapis samo zato jer se u prvom odlomku spominju mošnje, sjeme i mokra bedra.

teško sakatima
daj im malo vrimena da prepišu

Zašto bih? Nije sve za svakoga. Moj blog definitivno nije za intelektualno sakate. Mogu proći ako su se jako uvježbali sa svojim protezama.