Ručkić krčkić

Dvije teme, ali međusobno povezane.

Ako je moralni imperativ u filozofiji ono unutrašnje čovjekovo načelo kojim određuje svoje postupke, onda je seksualni imperativ ono unutrašnje čovjekovo načelo kojim određuje svoje seksualne postupke. U oba slučaja, spomenuti imperativi su voljna djelatnost utemeljena na prosudbi da je određeni postupak nužan. Da malo prepričam Kanta, postoje dvije vrste imperativa, hipotetički, koji ukazuje na nužnost nekog postupka kao sredstva za postizanje nečeg drugog što smatramo dobrim i kategorički imperativ, a to je onaj koji određeni postupak sagledava kao objekitvno nužan sam za sebe, bez veze s nekom drugom svrhom.

Međutim, nije ovo filozofski traktat. Jednostavnije rečeno, meni se čini da je seksualna aktivnost u suvremenom društvu postala imperativna, ali bez ikakvog moralnog imperativa: jednostavno zato jer seksualno aktivni i zainteresirani ljudi više troše. Naravno, smislilo se tu raznoraznih drugih ciljeva zbog kojih bi seksanje trebalo biti imperativno, od prokreacije (za koju više nije nužno) do tjelesnog i umnog zdravlja, društvene uklopljenosti i čistog užitka. Ali, zapravo, koliko god o tome mozgala, a jesam pomalo, nisam uspjela pronaći niti jedan jedincati valjani razlog zašto bi se neka osoba baš morala seksati i to prema točno određenom rasporedu, npr. od punoljetnosti do rane starosti.

S druge strane, nisam uvidjela niti jedan jedini valjani razlog zašto se osoba ne bi seksala, osim u dobi kad je to štetno po njeno mentalno i tjelesno zdravlje i/ili protiv njene volje i izbora.

Najvažnije od svega, nisam se uspjela domisliti niti jednom jedincatom razlogu zašto bi ovakav ili onakav izbor trebao određivati sve naše buduće izbore do kraja života. Kao što napisah na jednom drugom blogu, u nekom životnom razdoblju mi se apstinencija može ukazati kao najbolji izbor, kako moralno, tako i zdravstveno, društveno, mentalno, emocionalno itd., dok u nekom drugom razdoblju mogu imati sasvim valjanih (pa i moralno!) razloga za švrljanje; ili za seksualnu monogamiju. Ljudi nisu konzistentna bića, a bogme ni svijet oko nas nije dosljedan, zato zbilja ne vidim zašto bih se trajno trebala opredijeliti za neku vrst seksualne (ne)aktivnosti.

Međutim, seksualni imperativ nameće potrebu (dakle - lažnjaka, ne pravu potrebu) da se seksamo što više, da nam to bude važno, da se neprestano bavimo svojim seksualnim potencijalom, da ga uvijek održavamo na visokoj razini, da u to ulažemo sredstva, vrijeme i energiju te da patimo ako opadne; ili ako se naš unutrašnji izbor kosi s općedruštvenim seksualnim imperativom.

Koji pak stvara očekivanje i želju da naša seksualna i kolateralno seksualne aktivnosti traju podjednakim intenzitetom od prve ševe nadalje, valjda do smrti; ili bar maksimalnim mogućim intenzitetom, s obzirom na zdravlje, tjelesnu kondiciju i sposobnost privlačenja partnera.

Eh, a ovaj zadnji čimbenik dovodi temu u vezu sa starenjem. Kad sposobnost privlačenja partnera opada. Eeeeeee, tu je najveća lova za sve moguće industrije, od kozmetičke do farmaceutske! I zato pati, baby, pati od prve bore do zadnje sjedine, žderi se što i najružnija cura od dvadesetak ljeta ipak ima veće izbore nego najljepša 50-godišnjakinja, uloži, potrudi se, plati, plastificiraj, botoksiraj, napuši, zategni, pritegni, nakljukaj se i fukaj se, fukaj se, fukaj se!!!

Jel to vama, ljudi, normalno? Meni nije. Seks ima svoju prirodnu, prokreacijsku funkciju, a užitak je motivacijski bonus. Zato mi je prirodno i normalno da se mladi ljudi ševe, da u svojim izborima budu nedosljedni baš zato jer ih imaju napretek... Prirodno mi je pratiti i promjene vlastitog uma i tijela, oblikovanje ukusa za određene izbore i odbacivanje nekih drugih, traženje kompleksnijih odnosa, postupno odvajanje od libidinozne nagonovnosti i napokon, opadanje samog libida. Nije mi normalno procjenjivati svoju vrijednost kao osobe u ukupnosti svih svojih osobina isključivo na osnovu broja ljudi koji su me smatrali i/ili me još uvijek smatraju poželjnom seksualnom partnericom. Ne u ovoj, takozvanoj ZRELOJ dobi.

Ali nije da ne volim seks. Još uvijek. I to jako. Ipak, neću ga prakticirati samo zato da netko ne bi loše pomislio o meni. Svoje sazrijevanje - iliti starenje - baš u tom pogledu smatram nagradom: sve manje ti je stalo da zadovoljiš druge, a sve više da udovoljiš sebi.

Drugim rijecima, sve je normalno, svaka zivotna dob ima svoje mane i prednosti, ljepote vise ili manje i s tim se apsolutno slazem.
I shvacam tvoje gadjenje, nametnutim nam uzorima ljepote, koji su naravno, uvijek mladji ljudi...staro tijelo nikako ne moze uci u mlado, niti jedanput i to je ono zalosno, sto se katkada zanosimo da se moze...

Ali, ne mozemo se kriviti zbog toga, jer to nije samo zal za mladim tijelom, to je zal za minulim zivotom, za, mozda, minulom srecom i nekako nam se cini, ako samo nesto malo ucinimo za sebe, stvari bi se mogle vratiti kakve su bile, dok smo bili sretni (i mladi)...sto je pogreska, jer je to nemoguce...mozemo biti sretni samo u trenutku u kojem se nalazimo i svesni tog trenutka, uzivati u njemu kao takvom...ako to ne mozemo...to bad, proso voz

Sto se tice seksualnosti, priroda je to tocno uredila, dok si zdrav, mozes se seksat, dok ti je do toga, seksaj se...kad izgubis interes, procackaj malo svoje alternative, ako ih nema, smiri se i - plivaj dalje.

Ali nije sve tako jednostavno, jer se mnogi u tom procesu pogube.

I lako je meni tu pisati, teoretizirati, jer pola od toga nije tocno...i to moramo uzeti u obzir, da svi imamo neke nase slabosti, mentalne nedostatke, koji nas sprijecavaju u uzivanju zivota 100%...konkretno, govorim o sebi...

...kazu, bolje se rodit bez kurca, nego bez samopouzdanja, a mozda i ne ide tako...a ja danas ne mogu zamisliti da sam jednako bila skompleksirana onda, kad sam imala 20 godina, kao i danas, kad imam 63...a jesam, neke se stvari naprosto ne mijenjaju...neki odnosi ostaju isti cijeli zivot...

I moram ti reci vega, da ti zavidim na tvom racionalnom razmisljanju, kamo srece da ja to mogu...ali ne mogu, ma koliko se trudila
...tj. mogu, ali su ona samo teorija, jer se u svakodnevnom zivotu osjecam sasvima drugacije...

...ulaganje u sebe i poboljsanje sebe, nema samo estetski aspet, nego i zdravstveni ; zelim se osjecati fizicki sto bolje, sto duze...zelim biti gipka, zelim skakati, ne zelim biti jedna od onih zena, koje se svale ko kornjace, kad padnu i ne mogu se ustati...zelim, sto je moguce duze, ako i padnem, da ustanem isti cas, ako mogu :)))
...uostalom, vidjela si, i jesam, spizdila sam se, bolilo me je za popizdit, sva sreca, da nisam bila nesto slomila, ali sam isti cas ustala...mozda, da sam bila neka sa 50 kg vise, mozda bi ostala lezati i morali bi pozvati Hitnu...

Ukratko, ne mozes svaki napor u poboljsanju sebe i svoga tijela, pripisati vanity (ne idu mi vise neke nase rijeci), nego je to povezano i sa zdravljem...

Juicy, govorila sam o seksualno kolateralnim aktivnostima, tj. o onom uljepšavanju koje poduzimamo zato da bismo bili privlačniji drugima.

Ali nije da ne volim seks. Još uvijek. I to jako. Ipak, neću ga prakticirati samo zato da netko ne bi loše pomislio o meni. Svoje sazrijevanje - iliti starenje - baš u tom pogledu smatram nagradom: sve manje ti je stalo da zadovoljiš druge, a sve više da udovoljiš sebi


potpisujem...100%... iako se to nikad ne bi reklo čitajući me ovdje..al ono jbe mi se za to kako me čitat.. ko treba znat , znaće..za ovaj postotak..:))

Što se ostaloga tiče, nemoj misliti da se ja ne snuždim kad ustanovim da me netko uopće ne primjećuje, iako ja njega jako dobro vidim i priželjkujem. Ali ne mjerim svoju vrijednost time. Važnije mi je da se meni netko svidi nego obratno. A ako mu se ne svidim, pa što onda - ni meni se mnogi ne sviđaju, a to ne znači da su bezvrijedni ili loši!

...svako fizicko poljepsavanje, naravno u granicama, smatram doprinosom, dobrom zdravlju, jer obicno oni koji se time bave i drze do svojeg tijela, hrane se drugacije, fizicki se vise krecu, tj. vjezbaju...da se razumijemo, ne radim ja to, savjest me pece sto ne radim, ali uvijek planiram...neki put se prisilim, neki put ne...kada odustanem i od planova, znat cu da sam se predala...a za sada to ne necu
...zelim reci, da je briga o tijelu isto vazna, kao i briga o umu...samo u sprezi, daju jednu uravnotezenu, dobroizgledajucu osobu...

Juicy, profulavaš temu. Molim te, još jednom pročitaj bar naslov.

mama...meni se sviđa tvoj način ponašanja prema samoj sebi...ja sam samo prelijena za neke stvari... a znam da će me to možda koštati kasnije... no , uvijek postoji sutra...pa tak i to ostavljam za sutra...:))

Ja mislim da jesam u temi, sve je to tema, zdravlje, fizicki izgled, privlacnost, zelja za seksom, jer kad se odustane od sebe, najcesce se dogodi, da se odustane i od seksa, jedno je s drugim povezano...mozda se i varam