plati pa se klati

Da li rastavljeni očevi idu svojoj djeci na informacije i roditeljske sastanke u školu .? Ako dijeca nisu sa njima ..
Sin je ok u školi ,sa bivšom komuniciram oko toga ,ona to odrađuje, ali sad mi je palo na pamet da već dve godine nisam bio u školi za sina. Baš sam se zatekao ...
Ako sad odem a opet bez neke prijeke potrebe da li je to malo licemjerno ,ali volio bih i sam čuti neke stvari jer se ove godine moramo upisati u srednju ..

Da idem ili da nastavim sa sistemom koji je i ovako funkcionirao ?

idi..
sljedeći roditeljski ili informacije..we..
:)

Prva reakcija koju sam imao bila je : Rano si se sjetio....
:-)))

Pretpostavljam da će obnovljeni interes stvoriti čuđenje i reakciju.
Ja bih na tvom mjestu išao sa golom istinom a to je :
Nisam bio dovoljno prisutan, žao mi je, od sad ću se truditi da budem više.

Plus toga, tvoj tinejdžer bu tak i tak buntovan pa se mirne duše možeš pripremiti na to.
;-)

A kaj se tiče drugih....boli te briga kaj budu mislili.
Nebitni su.

naravno da idu, mogu obojica doći na roditeljski....obično im plačaju i neke slobodne aktivnosti i voze ih na njih...

možeš sve u čemu ćeš biti dosljedan..
Najveće sranje koje možeš napraviti su bjeskovi.. malo bi..pa kad treba drugi put..nemaš vremena..i onda zbuniš onu drugu stranu..
Ako počneš sa roditeljskim sastancima..onda s time i nastavi, ako ništa drugo u smislu dogovora: hoće li bivša ili ti..ali onda dosljednost..da se na tebe može računati..
U suprotnom..uzaludan ti trud svirači..

joj, idi... ako možeš idi... to što klinci više ne žive sa očevima ne znači da su potpuno razdvojili živote......
;)

meni nije jasno kako te prije nije zanimalo da odeš kao da to nije tvoje dijete

joooj.. nije ništa neobično da očevi nejdu na roditeljske..
uvijek je na roditeljskom bilo tona baba i pet, šest tata..i to od roditelja u braku..
Mame su davale izvještaj..

a dobro... pogreške se mogu ispraviti.... bitno je htjeti... i to nastojati... mislim da svaki normalan roditelj kaže da ga zanima život svoje djece, no pitanje je da li to stvarno i misli, da li ga stvarno iskreno to i zanima... ako da, onda to treba i pokazati... djelima.... eto.....

(kad mi je klinac išao u osnovnjak..roditeljski je uvijek bio u 15 ili 16 sati kad su roditelji bili na poslu..pizdili smo, ali je razrednica rekla da to tako mora biti..onda su na roditeljki ili i bake i djedovi :)))))))

evo rezime
prvo radim u smjenama i nije baš jednostavo zamjeniti smjenu za roditeljski ..
drugo nisam udaljen od sina jer smo svaki vikend skupa ,i po koji dan u tjednu
treće naglasio sam da sam upoznat sa stanjem ,problemima jer mi njegova majka to prenosi ,a i sa njim o školi jako puno razgovaram
a dobro mi je ono oko plaćanja i odvoženja na slobodne aktivnosti neka se ne ljuti netko tko mi je otkrio toplu vodu ..

i najbolji mi je onaj komentar o bljeskovima ,tu sam se našao ,
a samo reda radi do 6 raz sam ja bio taj koji je bio na svakom roditeljskom ili na informacijama jer sam imao drugačiji posao ..(jbg što se razvod potrfio sa mojom promjenom posla )
i na kraju hvala na mišljenjima

opterećuješ se bzvz. ako te sin ne smatra licemjernim, vjerujem ni bivša žena(da jesi, već bi ti to natukla na nos), sam za sebe znaš, da nisi... čemu briga za ostale, slabo bitne promatrače..? e, viš to... ta briga... to je licemjerno :)

RI :)) pitao si pa si čuo svašta.. :)

fakat
samo odi kad možeš
kaj te briga kaj budu rekli neki tam likovi

plus toga...morti je učiteljica komad
;-)

naocarka:D

(bolje da je naočarka nego udav..kao jedna ovdje prisutna sa moju stranu ekrana :))))

e da. i, licemjerno bi bilo ne napisati i nastavak razmišljanja... masa babuna ne odradi ni m od mase uobičajenih, roditeljskih obaveza, nakon rastave. pa se okolica toliko navikne na takvo ponašanje, pa ga čak i prestane kvalificirati, ovako il onako. ista ta okolica, bude jako jako jaaako nadrndana takvim ponašanjem, pa se naopako senzibilizira na problematiku i, normalno, vrlo licemjerno( nekome tko odradi većinu spomenutih obaveza)- nadje dlaku u jajetu. strašno, jelda...

pa tuče se konja koji vuče..kog će se vraga s onim koji neće??
(jedino u salamu :)

ne idi u školu ri,
ako stvari funkcioniraju u komunikaciji s bivšom, zašto ići,
da manifestiraš brigu, pa nje ima ili nema

ahm. upravo si nas dvije, samohrane majke umorne od 'vuče', nazvala- kobilama. oš da ti sad zafrljačim pljusku, il kasnije?

opet u letu
da pitao sam i dobio odgovore i malo ih prokomentirao

ma znam razrednicu ipak je Tigar krenuo 8 r a ja kaskam od 6 ..
možda da njega pitam na Pizzi ,možda ima mišljenje i stav ?

nije da ću odmah poslušati stavove ali ih volim čuti i izgraditi svoj

nije da je moram manifestirati
samo sam to onako osjetio ,povod je nikakav ,misao u jutro

eto. dobar tata, dobar :D

pitaj ga, normalno.

Idi u školu ukoliko te zanimaju informacije iz prve ruke ili imaš neka pitanja na koja bi osobno želio dobiti odgovor.
Nemoj odustati zbog tuđeg mišljenja jednako kao što, nadam se, nisi ni pomislio na odlazak samo zbog općeg dojma.

može kasnije?? :))
Makar bi mi jedna danas dobro došla.. :).
(Ovaj samohrani roditelj je zaključil da bi u 10 mjesecu trebal jednu štampariju nofca.. od rega, školarina, razlika struje i inih troškova..:)))))))))

hehe.

ovaj, samohrani roditelj, ima sl kombinaciju, al nema more smajlića. znači... de, namjesti se...

hahhhahaha mmmm_da :))))
namjestih se.. :))))
Obostrana korist..tebi da se spucaš..i meni da se prodrmam :)))
(jesem ti križaljke.. još malo pa zatvorih financijsku konstrukciju.. a imam i joker zovi :))))))))))))))))))))

...... .možete li vjerovati da meni nikad nitko nije išao na roditeljski sastanak.
Dijete sam rastavljenih roditellja. Mama me ostavila sa tri godine, i živjela u drugom gredu, a tata je bio u Njemačkoj.
Othranili su me očevi roditelji, a oni su pak imali već neku godinu života i govorili su da nije potrebno jer sam odličan učenik, i ja im sve prenosim, sve što se događa , pa čak i jedinicu kada dobijem. Vjerovali sui mi.
Sada kada sam odrasla osoba i zrelo mogu o svemu tome razmišljati, ja nisam nikad pa nisada zamjerila da zašto moj tata ili mama nisu niti jedanput se zanimali u školi za mene.
Jednostavno sam prihvatila da je to tako i meni kao djetetu je bilo jedino važno da ih imam, pa makar malo i bilo kako.
Zato smatram da ako je dijete razumno, u stvari želi razumjeti, neće niti kada odraste tražiti ali doslovno tražiti zašto nisu roditelji ovo ili ono napravili za mene.
U sedmoj godini tata se oženio, mama se pak odmah udala kako me ostavila, i prvi put je vidjela sa osam godina, ali ja sam shvatala da tata voli drugu ženu, mama drugoga čovjeka, ali ja sam njihova i oni su moji, ako me žele.
Dugo godina sam ja njima trčala, njih tražila i nakon toliko godina, unmorila sam se.
Oni mene ne žele ..... ne zato što to oni možda uistinu ne žele.... nego zato što oni imaju sada svoje obitelji i ja nigdje ne pripadam.
Imam staru majku još koja ima 86-est godina (dida ja umro), i ona kada umre, ja nemam više nikoga.

Lijepi pozdrav.











Othranili su me i odgojili očevi roditelj i.

ablagosetebi. ako se ovdje možeš ispucati.

(držim ljutnju. još. i, imam uvrijedjenu facu. i, mrštim se. i............. de nabaci tog iz rukava :D)

(za tog iz rukava treba posebni šarm..on garažira lovu za "crne dane".. i prilično je toga zgaražiral kak ništ ne troši..al čeka starost..i ima zmiju na računu.. još je mlad..85 mu godina :))))))))))))))))

emina..... to je žalosno.... ti se možda jesi sa svime time pomirila, možda je tako jer ne može biti drugačije, i možda iz svega toga imaš neki tolerantniji stav o roditeljstvu....

u mojim očima to je žalosno, jer bi svaki roditelj, svaki, bez obzira na to da li osniva drugu obitelj, da li trči za poslom, bez obzira na sve, trebao znati da dijete pripada njemu, ne baki i djedu, i da on pripada djetetu... prvenstveno..... i da je za to dijete odgovoran u svakom pogledu..... a ako će osnivati druge obitelji i ostvarivati neke druge ambicije, naravno da može, ali uz svoje dijete..........

oprosti, ali meni je ovo strašno....

hehehehee... jašta. falš samohotka.... ccccc...:P

Meni eminina priča ne zvuči "neobično"..

Odrastala sam sa djecom koju su othranjivali djeda i baka, dok su tata i mama bili u njemačkoj. Moju prijateljicu ostavili su u sa 6 mjeseci i otišli trbuhom za kruhom..privremeno kao (u stvari, posvađali se doma sa svojim starcima i otišli van).

Pred 540-tak godina nisu bile takve veze sa njemačkom, pa su se pojavljivali svakih par mjeseci i na "urlaub" gdje je frendica jedva čekala da dođu, a onda da se vrate natrag..glumili su roditelje, a bili su joj stranci..

Takve djece bilo je dosta..

Da im je bilo lako- nije.. a opet..kažu da im nije bilo niti tako teško.. osobni osjećaj svakog..

čuj mene 540... četrdeset..

ma pogni, kužim to.....
nije neobično ni meni... znam da toga ima....
ali tada su bila druga vremena, moralo se tako, valjda.... iako, ponavljam, to mi je strašno......

ali, današnje vrijeme i život nisu takvi, ne moraju biti, danas ima puuuno načina da se sve izvede što ljepše, bolje, odgovornije... samo je pitanje želje... volje......

tako da, to je bilo tada, u drugom vremenu i neka tako ostane.....

danas to nije potrebno....

Bageera :)))

Možda bi se iznenadila na životne priče žena ovdje..
Moj bivši je (bez pretjerivanja) jedan od bogatijih ljudi u ZG, faca..ima ga na TV-ju ponekad kao dobrog gospodarstvenika.. a nikad nije platio kune alimentacije..bivša svekrva je došla pogledati unuka..i donjela- paket smokija :))..

Moj te mota prik.

aaaa pogni.... znam da ima toga danas.... čini mi se više takvih slučajeva nego onih dobrih, "pravih"...

evo, moj primjer..... bivši je na drugom kraju lijepe naše, u Cavtatu.... shodno tome, ne viđa djecu baš često jer ne može iz tih objektivnih razloga.... blagdanima, praznicima, dođe na rođendane ako je slobodan, a djeca su kod njega puna dva mjeseca ljeti.... plaća alimentaciju (doduše manje nego bi trebao, ali barem je redovno).... no, za knjige koje su koštale 1500 kn nije dao ni kune.... klinci igraju nogomet, jeeeedva su da namolili 200 kn za kopačke.... u dva mjeseca koliko su ljeti dolje ne kupi im ni jednu majicu, il tenisice, ili bilo što od odjeće.... ništa...... sve druge izdatke poput školskih izleta, kazališta i sličnog, sve izdatke sa strane plaćam ja..... pa sad..... jel to ok.... jel to odgovoran otac... ne znam.....

tu sam puno puta morala odvagnuti da li da budem zadovoljna što ih voli i želi viđati i trudi se da u tome uspijeva, i da zanemarim to što u svakodnevnim situacijama pogotovo po pitanju financija ne pomaže nimalo, odnosno vrrrrrlo rijetko....

uglavnom, poanta..... znam kakvih očeva, pa i majki koje ne žive sa djecom, ima.... znam da ima šljama totalnog, kao i onih divnih kakve bi svatko poželio u životu svoje djece, a ima i nekih srednjih nijansi....
nekad se čovjek mira pomiriti, zadovoljiti sa onim što dobije....

ali ipak, ruku na srce, nije fer...... nije pošteno.... no, doduše, u životu je rijetko što pošteno, pa tako i kad su ivakve stvari u pitanju.........

;)

Bageera, po meni je sve pošteno..
Svakome ono što je "zaslužio"
Nije mi pošteno samo to.. što kad im godine padnu na leđa, kad se okrenu iza sebe i zbroje propuste.. onda bi se pojavljivali na bljeskove u životu onih u kojem nisu bili kad je za to bilo vrijeme..
Čiste svoju savjest..

(ne mislih pod bljeskove na RI koji je napisao ovaj blog, nego općenito..životno..i u svojem slučaju.. :)

pa ne bih se složila...

meni nije pošteno da ja moram za svaku sitnicu kopati po novčaniku i kemijati kako djeci što priuštiti (i tu ne mislim na ipod-pve, reebokice ili neke druge luksuze), kako im platiti odlazak u nedjelju na tekmu medveščaka sa razredom i kasnije u mcdonalds (u organizaciji škole ali trošku roditelja), nije mi pošteno da moja djeca često moraju čuti "ne mogu sad, sine, od iduće plaće" i slično, dok se njihov tata vozi u auzu kupljenom "ispod čekića", na vezu dva glisera (koje je kupio djeci), u garaži motor, u boravku ogroman lcd, svakih par mjeseci novi mob od par tisuća kuna i slično... a kad smo se rastali otišla sam sa koferima sa svojom i dječjom odjećom i njihovim krevetićem, od njega nisam ništa tražila, nisam ga pokušavala iscijediti...........mislim da ni ja ni djeca nismo to zaslužili...
a to hoće li mu se u budućnosti štogod vratiti na naplatu - iskreno, nije me briga... moja djeca su sad djeca, sad bi trebala guštati u djetinjstvu, sad odrastaju... za 10 godina sve to više neće biti bitno.........

ne brini Pogni
nemam za što čistiti savjest,neke stvari ne mogu mijenjati ,a neke mogu

Dodala bih još i to : da je jako bitno kako i kome su djeca ostavljena.
Odrastala sam tako da sam rasterećena toga da zašto su moji rastavljeni i da zašto nisam sa jednim od njih.
Upravo iz razloga da živim život djeteta, bez ikakva pritiska, i ne kriveći niti jedno od njih.
Ako nisu bili sretni skupa neka budu sa drugima. To me još kao dijete nije zanimalo (upravo zahvaljujući pravedno usmjerenom odgoju i prema ocu i majci), i naravno zahvaljujući staroj majki i didu.
Djetetu možeš sve pružiti, ali ako je krivo nastrojen od suprotne strane, ništa ne znači toliki trud.
Kad, tad... će takvo dijete reći : Pa to ti je bila roditeljska dužnost..
I sad kao odrasla osoba percipiram jednaku krivnju njih oboje, u stvari obama sam rekla da me to uopće ne zanima.
Dovoljno mi je da me žele, ali eto ni to nisam dobila.