Round Robin

Kraj svjetova


..Da..to je to..dovraga... promrmljala je sebi u bradu, ispijajući još jednu šalicu nesice i gasila popušenu cigaretu u već prepunu pepeljaru. Morala bi nekako odstraniti taj trag nikotina sa prstiju, pomislila je i krenula da potraži limun..ali odustala je…kao da ima ikakvog smisla, kao da je to uistinu važno.
Ionako se probudila prije svitanja..probudio ju je isti san..za koji već niz godina unaprijed zna kako će završiti… nikako…u plamenu…tako će završiti..i ona i sve oko nje..barem ono što zna, što pozna…
A govorila sam, da sam „vidjela“…(ok.. to je bilo rijetko i to sam govorila samo nekima, nisam željela da me proglase ludom, ne sad, ne još)...svejedno ponekad ponekom sam govorila..
....
…-Imala sam viziju, a onda su mi karte pokazale objašnjenja..i iako nisam htjela ni vidjeti, ni vjerovati..bačeni novčići su samo i uvijek iznova okretali jedan te isti slijed…glava- pismo i činili heksagram..i tumačenje uvijek isto, uvijek ista stranica i sve je tu upravo tako.. sve je bilo tu zapisano u knjizi…
Samo trebalo je pročitati…razumjeti pročitano…

Sjela je natrag u svoju fotelju, omiljenu, kožnu, već pomalo istrošenu, ali nju je voljela..jer je sa tog mjesta vidjela šumu, a kroz šumu sunce koje je izlazilo…i zlaćane zrake..
a ovih dana to je možda zadnji put…
Sunce je izlazilo..taman onako kao stoljećima prije..ali sad se vrijeme mjerilo u tjednima, danima…na cd je stavila wagnera…zapalila novu cigaretu, zatvorila „vrli novi svijet“..i kroz plavičasti dim promatrala izlazeće Sunce..
Prvo se izmislio taj „new age“ pojam…da smo svi mi djeca boga, da je bog oko nas, da je bog u nama i da smo mi dio boga i da smo bogovi mi sami...
pa su svi meditirali, vježbali, jeli samo biljke, jeli samo sjemenke, jer to kao jako osvješćuje i daje ti spoznaje…
(kako kome, cinično je dodala, budali nemreš ionak niš objasnit)
Pa se reklo da postoje ta neka indigo djeca..da su ona posebna, da vide drugačije bolje, a dalje svjetove..i onda su svi htjeli biti indigo…i vidjeti neke nove dimenzije..
A nemreš biti indigo dijete ako nisi..ali neki su se uspješno pravili…da su drugačiji, pa nit su više znali išta o povijesti, kulturu neću ni spominjati…uglavnom nova gomila samoživih, neodgojenih, sebičnjaka…
Prije toga dali su nam kompjutere da se igramo na njima, da se tobož nešto radi, a sve za dobrobit, sve na brzinu, sve informatički, a virtualno, nestvarno, neopipljivo..ustvari da se ne družimo izravno, da budemo tu, doma, sami, ali i tamo…negdje sa drugima, a sami.. svako sa svakim, a sam…(ko pas)…
Seks je postao opasan, a svaka bolest koja se pojavila, ako nije bila smrtonosna u najmanju ruku, izazivala je neplodnost.. i tak niš od zaljubljivanja, ali ni reprodukcije…
Pripremali smo se za tu samodostatnost..ni ne osjetivši, da smo postali sami sebi najvažniji, najsposobniji, najpametniji…i nije nas bilo briga..nikog više nije uistinu bilo briga…birali smo samo ono što smo htjeli birati i misliti i gledati…
što je opet bila varka.. jer nismo izabrali ništa…
A onda su zavladale teorije urote…kako je već sve isplanirano, kako će samo izabrani preživjeti, kako će samo neki moći dosegnuti drugu dimenziju…(je, da..a ha)
a niko nije imao pojma ni ko je izabran, ni ko ih izabire, ni gdje će putovati..i kakva je to dimenzija…i kako doći do nje…
a onda, onda su definitivno zeznuli čitavu stvar sa tim bozonom i tim česticama…
i eto im…prizvali su kaj su htjeli…napravili su takav pomak…
i sad svi šute..a pola njih je u panici, ali svi šute, javno šute, niko ne daje nikakav podatak, jel to dolazi iz svemira, il ne dolazi, jel se stvorila ta materija…jel uzrokovala gibanje..
jel posljedica ili uzrok…
uglavnom znam…tu je…to kaj već je…to nešto…
jer to tako tamo piše…u toj knjizi…a i sanjala sam…sve nestaje u vatri, u erupcijama u oblaku sumpora i pepela…kraj svakako stiže…samo što nije..

ok sad mi je već dosta kave, vrijeme je za neku žesticu i malo jače mjuze..
što se mene tiče..a ne tiče me se više ništa..
kraj može doći…
ja ću ionako sjediti u toj svojoj fotelji i čekati…nove svjetove, novu dimenziju..ili kaj već bude..
prebirat ću karte, bacat ću novčiće..i pogledati te jutarnje sunčeve zrake u kristalnoj kugli možda vidim dugu..a za ostalo…
ionak nemrem ništa…na kraju krajeva

la- donna- ines

Round Robin je sve bolji i bolji...

hoće to, hoće :)))

nedaj se la dona ines!

Ja se pretvaram u Crnu rupu. I kad Crna rupa privuče Crnu rupu dolazi do kontrareakcije i stavara se Nova - ne dolazi do kraja svijeta već do početka ....stvori se Nova Zvijezda.

medo, buš i ti napisal? :)

Mogao bi Medo napisati, mogao.

Kori treba napisati nešto prije mene, ili dati inspiraciju u nekoj ludoj fotki.

nema, medo, redoslijeda :)

Meni se jako sviđa ovo što stavljate na Gejšu. Čekam nastavke

hvala u ime svih, ruby, ali i ti si dobrodošla :))

Nisam ti ja odavdje Kristl ali ovo je odlična odeja..dobri tekstovi..mi piace tanto