isplati li se

što li je to, dal se to mene tiče, da petak je i nakon svih drugih peripetija stresem se
kao ošinuo me grom, ne trzam i stojički sve podnosim, ništa me ne iznenađuje ni ono što
čujem ni ono što vidim.sve dolazi u valovimane povezano napreskokce samo da me se
poljulja, da popustim da padnem.
ovo ne može razumjeti nitko koga se to ne tiče..tko to neosjeti, da li zbog toga biti očajan,
ne trega s ipraviti, napustiti obrambeni stav i s novom idejom i ufanjem krenuti dalj.
gotovo da se sve rapalo, sve uokolo krš, mnoge zablude izlaze na vidjelo slomljeno je mnogo
toga, ostaci razasuti posvud, hoće li se to moći sabrati, očistiti, odbaciti.
sive slutnj nadvile su se uokolo, od njih se ne vidi kopno, čvrsto tlo na kome se može imati
oslonac, kao ni zemlja crnica kojaće prihvatiti sjeme sreće..
dan užasa, strave traženja, suočavanja, ponižavanja,obezvrijeđivanja, umanjivanja, uveličavanja
preuveličavanja, straha, histerije, izbezumljenosti, bahatost, povrijeđenosti, dostojanstva, mirnoće
sabranosti,principijalnosti.......
je prošao...bio je to petak iza 13...trebao je biti dan na koji se čka, a bio je dan koji treba
što prije zaboraviti, ali ostat će ovaj zapis...
nakon svega teško je poželjeti nešto lijepo, lagan, mirno...pa bila to i NOĆ .

Sanjaj o tome da poslije kiše dođe i sunce...

bit će bolje..

da li zbog toga biti očajan,
ne trega s ipraviti, napustiti obrambeni stav i s novom idejom i ufanjem krenuti dalj....


Ne treba... treba ići dalje.... prvo puzajući..pa na koljena..pa onda na noge lagane... sretno . :-))