tuga koja razdire...
našla je mjesto gdije će se skrasiti, veli ne za dugo, treba joj da prenoći veli
neznam da li je baš tako, velika je i teško da ima kamo otići, treba ju ugostiti
pa bila to i ONA, sastavnica je naših života te prema njoj nesmijemo biti surovi
i ne uviđavni.
kad se zna od kud dolazi, još je teže reći joj ne, neću te, ne trebaš mi, idi
tamo od kud si i došla, a došla je tu iz bliza, reklo bi se iz susjedstva, iz doma.
velika je i teško ju je smjestiti u svoju dušu, stoga duša samo što ne popusti
govorim joj da se malo sabere, da malo manje se hrani, nebi li bila manja
i da takva duši ne stvara neugodu, jer duša može toliko kolko može, treba ju
sačuvati da od tjeskobe ne popusti. ovo joj pomaže, jača ju i u njoj
stvara prostor da primi i novor stanara koji će tugu koja razdire primiriti i
pomoći joj da se spremi za odlazak ...
15.10.2011. u 11:15 | Editirano: 15.10.2011. u 11:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara