Friendly Fucking (bez diskrecije)

Leži Iskricar na nudističkoj plaži, stavio šešir na spolni organ i na šešir ceduljicu:

GLEDANJE 5 EURA

Naiđu dvije dame, stave 5 eura podignu šešir i pogledaju. Onda jedna dama pita: A koliko košta da malo radi?

Iskricar odgovara: Mak' se jadna, on da hoće raditi ne bi prosio !

- Hm,yeeess - poce svoju pricu Lickme-Eatme - ja mogu da vratim duše slavnih blogera koji su vec odavno mrtvi na iskrici.
Bila je malo pijana od sexporuka, jer da nije, vjerojatno joj ne bi palo na pamet da kaže nešto slicno. Naravno, bilo je i razumljivo da se malo više razgoliti na Roun Robin kod VirtualGejshe.
styx, mlada profa hebrejskog jezika, popravi cvike, koje su joj spale na vrh nosa i osvrne se, da vidi ne prisluškuje li netko njihov razgovor.
- Zaista, lickme?
- Mislim upravo to što sam rekla. I ne samo da mogu ovamo da vratim duh, vec i blogove i i slike i tijela istih.
- Ne bih rekla da je to moguce - primjeti styx nevoljko.
- Zašto ne? Jednostavna stvar vremenskog prenosa.
- Misliš putovanje kroz vrijeme? Ali, to je... pa... nemoguce.
- Ne, ako znaš kako.
- Pa, kako, lickme-eatme?
- Misliš da cu ti stvarno reci? - upita lickme, ozbiljna, promuklim glasom. Nejasnim pogledom tražila je još koju cigaretu i pice, ali ne pronadje ništa. - Dovela sam njih nekoliko. habucibe, Pike_Ts, Medodebeli, berezinmatok, zelenaruka, VandaVampirica, reinkarnirani, Twirl..L-S-D
- Zar im se ovdje nije svidjelo? Verujem da su bili zapanjeni našom modernom premium iskricom - upade styx. Razgovor je poceo sve više da je zabavlja.
- Naravno da su bili. I to koliko. Posebno Twirl. Mislila sam da ce poludjeti od radosti, kad mu objasnim nešto malo od svega toga na svom jadnom, nabubanom hrvatskom jeziku, ali ne...
- Nešto nije bilo u redu?
- Pitanje razlicitih kultura. Nikako nisu mogli da se priviknu na naš nacin virtualnog života. Postajali su strašno usamljeni i zaplašeni. I tako sam pokušala Twirl-a.
- Šta! - povice styx. Ovo je vec bilo bliže njezinom podrucju.
- Ne vici, curo draga, ne vici - nastavi lickme. - To je znak lošeg ponašanja.
- Jesi li rekla da ste dovela ovamo twirla ?
- Jesam. Trebao mi je covjek univerzalnog duha, neko ko dovoljno poznaje ljude, neko sposoban da živi sa njima, vjekovima daleko od sopstvenog vremena. Twirl je bio taj covjek. Eto, imam ovde njegov potpis. Kao uspomenu, znaš.
- tebi? - upita styx izbuljenih ociju.
- Tocno ovdje - lickme nespretno prepipa džepove na hlacama. - Ah, evo ga ovdje.
Mali komad nekakvog kartona nadje se u profesoricinim rukama. Na jednoj strani je pisalo „Twirl i boce, veletrgovina odreda za cistocu“. Na drugoj strani bilo je napisano, razvucenim rukopisom „Twirl djecak sa šibicama“.
Divlja slutnja ispuni styx.
- Kako je izgledao? - upita brzo.
- Nije licio na svoje slike u profilu. Lijep, zgodan, visok. Govorio je pomalo starozagorskim naglaskom. Naravno, ucinila sam sve što je bilo u mojoj moci da ga zadovoljim našim vremenom. Rekla sam mu da imamo visoko mišljenje o njegovim prirucnicima za preživljavanje i da ih još postavljamo kako na blogove tako i na TV daske. U stvari, rekla sam mu kako se o njegovim knjigama postanka govori kao o najvecim ostvarenjima hrvatske literature, možda cak i svjetske.
- Dobro. Dobro - prekide je styx bez daha.
- Rekla sam mu da su napisane citave biblioteke komentara o njegovim tekstovima. Naravno, želio je da vidi nešto od toga, tako da sam mu donijela na uvid sve CD sto imam.
- I?
- Oh, bio je ocaran. Naravno, imao je problema s našim idiomima i pozivanjem na dogadaje koji su se desili prije 2003. godine, ali sam mu pomogla, tako da je sve razumio. Jadan momak! Mislim da ni u snu nije ocekivao tako nešto, takav odnos prema sebi. Stalno je govorio: „Boce su milostive! Šta sve može da se iscijedi iz boca u pet vjekova? Može da se iscijedi, cini mi se, prava poplava iz malo mokrih rijeci !“
- On to nikada ne bi rekao!
- Zašto ne? Pisao je svoje blogove što je mogao brže, davao je mnogo važnosti terminima. Napisao je „kako prepoznati ženu“ za manje od sedam mjeseci. Osnova je vec od ranije bila poznata i on ju je samo izgladio.
- To je sve što naprave ogledalu za teleskop. Izglade ga - ogorceno doda profesorica hebrejskog citirajuci Asimova.
Lickme napravi pokret pun prezira. Spazila je još neispijen koktel u baru, nekoliko koraka od mjesta gdje su sjedili. Ustane i donese ga.
- Rekla sam besmrtnom bardu da držimo cak i kurseve o njemu na raznim portalima cak i univerzitetima.
- Ja držim jedan.
- Znam. Ubacila sam ga na tvoj dodatni vecernji kurs. Nikada nisam vidjela covjeka toliko znatiželjnog da sazna šta ce potomci misliti o njemu. Zaista se trudio.
- Ubacila si Twirla na moj kurs? - mumljala je styx. Cak i kao fantazija jedne ženske pijanice, ta ju je misao potresla. I, da li je to bila fantazija pripite lickme? Pocela je da se sjeca zelenog ružnog covjeka inteligentnog nacina govora...
- Ne pod njegovim pravim imenom, naravno - nastavi lickme. - Nije više važno šta je sve pretrpio. Bila je to greška, to je sve. Velika greška. Jadan momak - otpila je iz caše i zaklimala glavom.
- Zašto je to bila greška? Šta se dogodilo?
- Morala sam da ga vratim u 2003. godinu. Lickme prezrivo zareža. - Koliko poniženja može covjek da izdrži, šta misliš?
- O kakvom poniženju govoriš?
Lickme sasu koktel.
- No, ti jadna budalo, obrisala si mu sve komentare na blogu.
------------------------------
Dan kasnije, cijeli je svijet saznao sadržaj RR Virtualgejshe. Gramaticki besprijekorna, logicki jasna, kratka, bila je ponovljena više puta na nekoliko svjetskih jezika:

„Vaši signali nepotrebni. Znamo za vas, ali još niste zreli za kontakt. Šutite i razvijajte se.“


https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=3840&log=336453
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=15277&log=345548
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=6097&log=85800
Link

Bilo je suviše mračno i sparno u prostoriji čudnog oblika.
Ka-Fa 48 je pokušavao da se smiri i razmisli o novonastaloj situaciji. Tijelo mu je bilo prignječeno tijelom nekog debelog Ka.Faa. Bespomoćni mirisi drugih, njegovih sunarodnjaka, odrazi njihovih očajničkih misli, mučili su ga i otežavali mu da razabere što se zapravo događa.
Prva mu je misao bila da otkrije svoju Pozitivnu Ka-Fa 46 ali u moru mirisa koji su se širili, pokušavajući doprijeti do svojih srodnika, ili naprosto kukali, to je bilo nemoguće.
S bolom je odustao od daljeg traganja. Iako zabrinut za nju shvatio je da je bolje da ne rasipa napore uzalud. U ovakvim trenucima bez odlaganja se trebalo usmjeriti na pronalaženje izlaza za sve.
Trebalo je napregnuto razmišljati a Ka-Fa je pomalo zazirao od toga. Činilo mu se da će ga rad njegovih moždanih ćelija dovesti do nekog groznog kraja, do ključa zagonetke čije će ga saznanje poraziti. Plašio se sad i osjećao pritisak svojih sposobnosti koje su ga i učinile vođom, odgovornim za druge. Sad je morao da ih upotrijebi a naslućivao je da neće iznaći spas.
Ovo je bio koznakoji put da su ih prevozili, zgurane, zatvorene, bez imalo svijetla. Nije mnogo znao o Njima. Jedino je pouzdano otkrio da su se Oni naročito trudili da ih drže u mraku i u skoro bezzračnom prostoru.
Zbog čega Im je toliko stalo do toga, kakve su Im namjere, Ka-Fa 46 je mogao samo nagađati. I strahovati.
Ka-Fai oko njega bili su na rubu panike. Jako i bolno su mirisali ali nikakvo olakšanje nije stizalo.
Ka-Fa 46 je tužno zamirisao pri pomisli na Braz, na njegovo divno sunce, na slobodu.
Sve je sada izgledalo tako udaljeno, kao san. Onaj vedri zajednički život, sunčeva toplina koja se vriježi u pore, razlijeva tijelom i čini ga punijim, zrelijim. Zatim i prva ljubav. Ponovno je namirisao stidljive misli Ka-Fa 46 Pozitivne kad mu je potvrdila istovjetnost svojih osjećanja.
Zašto su otrgnuti od svega toga naglo i grubo, zašto je život promijenjen nasilno, bez objašnjenja?
Trebalo je logički dokučiti rješenje a njega je obuzimalo očajanje.

***
Možda je sve to davno smišljeno. Možda to Oni namjerno tako rade. Dozvole nam da nastanemo, da polako gubimo svijetlu boju djetinjstva i sazrijevamo. Puštaju nas da se osjećamo slobodni i samostalni.
A onda započinju čudne eksperimente s nama.
Svi smo jedva podnijeli onu užasnu vrelinu u mraku i svi smo plačno mirisali iako odrasli Ka-Fe.
Srećom to nije dugo trajalo.
Sljedeći njihov potez riješio nas je vreline ali ne i mraka. Sad smo ovdje, natrpani bezdušno i zatvoreni u ovaj prostor.
Što je sad na redu?

***
Odjednom ga je obuzelo osjećanje da će se nešto desiti. Ispustio je jedan uznemiren miris pokušavajući da ulovi tračak zbivanja vani, djelić smisla.
Beznadežno.
Naglo iskrcavanje! Pad u neko grotlo!
Izvanredno snažan trzaj zahvatio ga je i tad, u tom nemjerljivo sitnom djeliću vremena, shvatio je.
Posljednje što je zabilježeno bili su umirući mirisi Ka-Faa, smrvljenih u prašinu.

***

Žena je odložila mlin na sto. Usula je vodu u džezvu i stavila je na štednjak da proključa. Radila je to mehanički, naviknutim pokretima.

Čekajući da skine džezvu sa ploče nije imala ni blagog pojma o velikom stradanju i potpunom uništenju paćeničke Ka-Fa civilizacije.

"Mak' se jadna, on da hoće raditi ne bi prosio !"

A prošlo bi i ovo: " Makni se jadna, on da može raditi, ne bi prosio!"