Round Robin

Sumrak svjetova

Ciklus 5


Anisat kolonija
Ciklus 5.
Završni.
Entitet: 11111



-O tuzi. O nestajanju. O besmislu. O uzaludnosti. O umiranju. Nestanku. Ništavilu.

-Primite k sebi.

Halje su modrile prostor. Vremena su se vrtjela. Na trenutak se hologram zaustavio. Vlažna supstanca je ispunila nešto nalik nastambi za entitete s tjelesnim obličjem.

-Primite k sebi.

Ja sam. Ja jesam. U kutijici je smještena moja beskrajnost. Uobličen sam krajem. Sabijen u nepodnošljivu malenkost. S naporom se mičem. Kiša, da to se zove kiša koja se miješa s kišom mojih suza. Da, to su suze. Sive kao spokojnost u ciklusu 4. Bojim se . To se zove strah. Ta rupa u prednjem dijelu mene. Moga tijela. Ta kutija se zove moje tijelo. Ružno kao što je svaka konačnost ružna u odnosu na beskrajnost ciklusa 1. Ruke grle neku drugu konačnost, mirisnu konačnost kao u ciklusu 2. Malu, koja će sretno rasti u veću, baš kao u ciklusu 3.

-Primite k sebi.

Da, to je moje dijete. Taj nastavak moje konačnosti se zove moje dijete. Moje konačnosti pratilja sabijena u nešto manji entitet je moja žena. To se zove žena, ta ograničenost koja stvara zvukove baš kao u ciklusu 4. Meni najdražem. Grlim dijete i ženu. Znam da će sve biti uskoro gotovo. Da će se dogoditi bol.
Aaaaaaaaaaaaaa! To se zove bol. Baš kao što rekoše oni koji prođoše ciklus 5. Glasna bol. Bol mog ograničenog tijela.
Neeeeeeeeeeeeee! To se zove bol. Baš kao što rekoše oni koji su prolazili ciklus 5. Bezglasna bol. Bol moje neograničenosti. Apsolutna bol kao što je apsolutna sreća u ciklusu 1. Samo sa suprotnim predznakom. Bol nestanka i ništavila. Bol besmisla. Bol ograničenog kad kreće bezgraničnom.

-Primite k sebi.

Nema ih više. To se zove smrt. Mog djeteta i moje žene. Još jesam. Ja jesam. Neki vjetrovi, da to se zovu vjetrovi, vrući, suhi, oni što nemaju što njihati sami sebe vrtlože me kao sićušnu igračku nekad moga djeteta pred provalijom nekad planinskog rasjeda na ovom plavom planetu. Ničeg nema. Ostao sam sam. Zaustaviše se vjetri.
Tko sam? Zašto sam? Jesam li još? Čemu?
Odgovora niotkud. . Zaustaviše se vjetri. Tišina je umnožavala bol. Bol svih boli kako su pričali oni koji su prošli ciklus 5.

Nema..Moje… Misli..Riječi..Ništa

-Primite k sebi!

Entitet 11111 zagrli konačnom rukom polaznike ciklusa 5. Ruka je zaštitni učiteljski simbol Anisat kolonije. Da olakša prijelaz na Kolotonu je pramen kose. Vele da imaju bolju prolaznost.
A najbolju ima kolinija Terist.
Na izlasku iz petog, polaznike zagrle ih oni s Plavog, drevnog koji možda nikad i nije postojao, planeta.
Oni koji su s njima umirali u ciklusu 5. Djeca, žene, muževi, očevi, majke.
Ograničenosti koje stvaraju zvukove baš kao u ciklusu 4.
Ograničenosti koje mirišu baš kao u ciklusu 2.
Ograničenosti koje te sjete kako je bezgraničnost lijepa.
U zagrljaju.

Z.M.B.

e da mi se ograničit sad u njegovom zagrljaju.... pa nek me primi k sebi...:)))))

"sumrak bogova" je inače vrlo zahtjevan film za gledanje i i nije za koketiranje sa sličnošću blog-bog na relaciji onako olako udjenuti kao naslov ako nema pokrića iza toga.

dear ilija, većina nema pojma o kojem filmu pričaš? takvi filmovi se baš ne vrte po videotekama, kinima etc. posljednjih 20 let u ovoj državi...možda bi neki "odličnici" sebe prepoznali?

priznajem...čudno:)))

istina ilija, istina, općenito ne bi se tak lakonski smjelo skrnavil bilo koji od uradaka iz sumrak sage... :o

a nema ni domaćice/domaćina...očito nismo ekipa za...očevid! jer dalo bi se, dalo bi se o napisanom pričati. neki rečenični nizovi jako podsjećaju na tina i njegovu poznatu priču: ...ko sam i što sam, što ću, koga volim, što tražim, kuda idem, za čim lutam? uzalud nebo za odgovor molim, uplašen sobom svoje suze gutam, tajanstvo stvari i života zebe, ne poznajem ništa, a najmanje sebe..."

neki tekstovi ne trebaju domaćina :))
a što se sumraka tiče, mene sumrak uvijek asocira na sumrak pameti, a tek onda bogova :)

cc, jedno javno otvoreno pitanje: zašto si zadnje vrijeme toliko očito netrpeljiva prema meni? jel to po uzoru na vegu pa je moguće ostaviti samo blagonaklone komentare i smajlić? dakle, pliz stavi me na ignore ako ne želiš da ti komentiram blog ili mi to samo poruči na pvt? ima ih dosta kojima sam udovoljila zamolbi pa se više ne pojavljujem! i mirna bosna kak bi rekli bogovi...koji su je davno ostavili!

mai, molim te, nemoj insinuirati moju netrpeljivost, ok? hvala :)
stvarno nema za to razloga, ako ti se tako učinilo, slučajno je ispalo
nikoga ne ignoriram, ni ne tjeram, nikad nisam, niti budem
a ovaj komentar s domaćicom je bio kompliment tekstu :)