Ručkić krčkić

Pričamo neki dan kolegica i ja o lovi, tj. o tome kak je ne uspijevamo zadržati. Velim ja, nije mi jasno kak su mame mojih prijateljica, obje trafikantice, uspjele steći silne nekretnine što na kopnu, što na moru, a moji starci, unatoč osjetno višem platnom razredu, jedva nešto, a onda su zamalo i to profućkali. Eh, kaže ova, psihologinja po struci, nisu bili materijalno orijentirani, a očito nismo ni ja ni ti... Fakat: nama je lova važna samo zato da nam pruži neki gušt; gomilanje vrijednosti nas ne zanima. Osobito nepokretne.

Mi volimo fino pojesti, priuštiti si vrhunsku butelju, nositi lijepe krpice, ići na izlete, svake godine ljetovati na drugom mjestu, uživati u komociji (evo, danas npr. odlučih da neću ići na yogu koja mi je besplatna jer mi je malo izvan ruke, nego ću radije pljunuti 250 kunića za onu koja mi je pod nosom). Sve to, naravno, košta. Ne ostaje za akumulaciju. Možda i bi kad bi nam se dalo ubijati od posla, ali ne da nam se, to je u suprotnosti s našom sklonošću užitku. Doduše, ponekad se posreći neki rad koji je ujedno i užitak, a onda može.

I tak smo si mi međusobno dale oprost za hedonističku potrošnju i stale raščlanjivati koji gušt nalaze ljudi skloni gomilanju love i nekretnina. Jer, očito u tome postoji jako veliki gušt, a nama izmiče... Mislim, zašto bi netko, npr. ova ekipa iz Remetinca, riskirao sve, ugled, slobodu, čak i dobar dio nagomilanog, ako u tome ne nalazi neko zadovoljstvo? Ali koje, da me razapneš ne mogu dokučiti...

OK, možda je remetinačka škvadra toliko izvan dometa mojeg zamišljaja da nisu dobar primjer, ali uzmimo ove trafikantice. One u stečenome nisu uživale: i dalje su radile u trafici, a kasnije krpale od mizerne mirovine. Stanove i kuće su iznajmljivale, jedna od njih i onaj u kojem je sama živjela, u jednoj sobi, i to ne najljepšoj. Pred smrt je sve poklonila nekoj sekti i jednoj unuci koja je u njoj, druga je, svaka joj čast, dobar dio dala kćeri, koja sad živi isto kao i njezina majka - dakle, sirotinjski. I misli da mora tako, zbog svoje djece.

Aha, kužim: gušt je u tome da nešto ostaviš djeci! No, hmmmm. Ova moja kolegica ima dijete, a svejedno joj taj gušt nije primaran: bogme ona i njena kći troše podjednako, sada i ovdje. "Snaći će se ona", kaže. Vjerojatno hoće, kao i ona i ja, kao i naša puno mlađa kolegica kojoj nitko nije ostavio stan, zapravo najveći izdatak u hedonističkom življenju, pa si ga je sama kupila, na kredu, kao i auto, na kredu, bez sponzora, uz puno rada koji je poistovjetila s užitkom jer joj omogućava ono što remetinečka škvadra definitivno nemre uživati: slobodu. I čist račun. Iako u minusu.

Pokretnu vrijednost. Neprocjenjivu!

Dobro jutro.
Naravno da lovu potrosis na zivot, to malo vremena, sto imamo u zivotu, potrosimo na malo uzivanja, vecerice, oblekice i pokoji godisnji...
nije u tome point...point je, da trebalo bi imati vise love, puno vise love, da bi se kupovale nekretnine...tako da mozes imati i pristojan zivot i skupljati nekretnine...sto je kod nas u HR, za vecinu ljudi, nemoguce...
jer nije to zbog toga sto su ljudi rastrosni, nego si covjek misli, hocu li zivjeti kao zivotinja, svaki dan svog zivota, da bi nesto skucao i ostavio djeci, koja ce se onda posvadjati oko toga istoga, nakon moje smrti, ili cu si tu i tamo nesto priustiti, a djeca nek se snalaze...

Ma nije to samo racionalno, juicy... Moji starci bi mi svako toliko razbili i opelješili kasicu-prasicu (ili kasnije knjižicu), a nije baš da su morali. OK, ostavili su mi stan, ali mislim da im se to više omaklo nego što je bilo neka svjesna odluka.

A što se nekretnina tiče, u vrijeme moje mladosti je bilo praktički nemoguće skucati za stančić, a kamoli "skupljati nekretnine": mene su za dlaku zaobišli krediti bez valutne klauzule. Međutim, sad se ipak može kupiti nešto za sebe, naravno, ne s minimalcem, ali samo ako imaš toliko petlje da se ujarmiš u obavezu koja ti traje gotovo pola života.

remetinac = nekretnine + špekulacije
nije sve u nekretninama, zna se da je netko kupovao skupocijene satove i umjetnine
za sve ostalo ...mastercard

vega ..pa zaboravljaš društvene stanove...koji se i dan danas otplaćuju za male pare...

Vega, govorim o ozbiljnoj lovi..
o ljudima koji si sve priuste, izlaske, vrhunsku obleku, i imaju toliko love, da investiraju u kuce, u stanove...o tome ja govorim...ne moraju oni raditi nikakav izbor...
a ako netko mora birati, hoce li se odreci jednog ili drugog, hoce li posteno jesti, priustiti djeci svaki dan voce, nove cipele, izlaske, a da malo stegne kajs, mozda bi se i moglo nesto ustedjeti , ali cemu... to nije to...nikad se nema dovoljno za sve, dakle jednom se zivi, spizdit cu sve, pa sta bude... (ne govorim ovdje o tebi vega, ovo je odnosi za vecinu naseg naroda, i znam kako je, bila i sama)

Kako su nasi auslenderi zaradili svoje kuce i dovezli svoje mecke...
radili su ko zivotinje, odrekli su se svega, zivjeli tko zna kako, ali su stavljali sve na stranu za kucu...niti to nije to...
treba zivjeti i raditi, imati dovoljno za pristojan zivot, da ne moras misliti, hoce li ti lova potrajati od 1. do 1., i jos malo vise, da se moze staviti na stranu i investirati...e, tog viska kod nas nema, ako ga i ima, tako je mali, da se ne isplati niti ulagati

a da ne govorim o tome, da je moja generacija totalno zajebana,sto se tice ekonomiziranja i raspolaganja s lovom...
uvijek smo imali ono osnovno, malo, neophodno, da bi se pristojno zivjelo, nikad previse, a nikad tako malo, da bi grizli, da bi okrenuli svaki dinar, da bi to naucili...ne

Lakše je onome ko u startu ima početni kapital - nasljedstvo.
Ako je glup ode sve pa pa, a ako je pametan ili pozna pametne ljude onda vridi stara izreka: novac ide na novac.
Ima dosta lizoguzaca koji će za bit viđen u društvu elite pokorno i mukti ili za manju naknadu odradit i zaradit za istog.
Ako gledamo kroz povijest uvijek se kapital vrti oko istih obiteljskih stabala i dodvorica.
Ako nemaš početni kapital - financijski, onda ga možeš stvoriti jedino umnim sposobnostima, žrtvom i učenjem.
Školuješ se za dotura, sudca i slične spodobe kojima opeta lizoguzci odrađuju veći dio posla bez da se isti pomaknu.
I jednom kada se počneš kretat u elitnom društvu sva vrata su ti otvorena. I za skupe restorane (dobit ćeš popust ili mukti jelo, jer svojim prisustvom reklamiraš isti), i za popuste pri kupnji nekretnina, jahti i sl.
Kada stvoriš likaša od sebe raste ti i samopuzdanje i primjetiš da svi cvile oko tebe i samopuzdanje preraste u aroganciju.
Arogancija potpomognuta finacijskom sigurnošću dovodi u konačnici da se čovik bavi politikom, jer ko su drugi da imaju svoje mišljenje jer likaš je najpametniji i on će vladat svima.
I sada kako ko uspije u svemu tome. Svi imamo predispozicije da nešto od svoga života napravimo ako za tim imamo potribu, želju tj. motivaciju. E, tu motivaciju ubijaju da bi lakše vladali i još lakše došli do gomilanja kapitala.
tako nekako, čiča mića gotova je prića :)

mačak..ne slažem se ....ima toliko ljudi koji su financ.jaki..a ne zna se za njih....ti govoriš o pojedincima koji su isplivali na površinu....

Ovdje sam na svom teritoriju, jer sam nesto malo naucila o novcu, ekonomiziranju...sto ovdje svaki amer nauci vec u startu...

nisu nasi ljudi toliko rastrosni (a jesu), koliko nikada nisu imali dovoljno love, tako da sada, kad imaju nesto vise love, ili je nemaju vise, kupuju razvikanu odjecu, skupocjene aute, da se vidi, da oni mogu...a ne mogu, jer je necega moraju odreci, jer ne mogu sve...kad si bogat, ne moras se nicega odricati, ne istices ono sto imas, jer se to podrazumijeva

nema vise zavisti, nego kod nas, da ti sve mora biti potpisano, skupo, na sve se gleda, pazi...a to su na kraju krajeva, vrlo nevazne stvari...meni je to postalo poprilicno nevazno...u stvari ne, postalo mi je vazno, jos uvijek, kad dodjem u HR, ali kad nisam tamo, ovdje je nevazno...kad i malo pokazem tako neceg kod sebe, ovdje, cudom me gledaju - vecina

Macak, kod tebe se to vidi, da ti je stalo do ugleda, do izvanjskih vrijednosti, sto je ok, jer je normalno kod nas...ali to nije normalno u normalnom bogatom svijetu, stvarno bogatom...da, mafiozi se tako ponasaju u Americi, ali o tome ne govorim...

razmisljala sam o tome...ja sam generacija Todoricke, dapace, igrale smo se skupa, isle u vrtic, Sternice, moja je sestra isla u skolu sa Pusickom...Gregorickin otac je isao u moju gimnaziju...dakle, jedna dosta poznata generacija, i vjerujem, da sam ostala u HR, da bi se i ja nasla, vjerovatno na stranicama Glorije ...e, sad je pitanje, jel je meni stalo do toga...
da, nekad bi mi bilo stalo, ali ne danas...to mi je toliko povrsno i bezvezno i nezasluzeno, da se svaka guzica, zato sto je malo isprcena, pojavljuje u magazinima ili netko tko ima malo vise love, osvane na nekom party-ju na naslovnici...fuj

Eh, evo mene još malo poslije ručka... Ma baš zanimljivo pišete! Evo, mačak paško, mislim, dobro dijagnosticira, ali ja ipak u opisanoj dijagnozi ne vidim gušta za onoga tko stigne do toga da mu daju besplatne porcije i jahte. Eto, ne vidim i kvit! Meni bi to bilo ponižavajuće.

Ma nije to Paško govorio, ja sam ga više doživjela u tom smislu da se lova lijepi na lovu - dakle, kad već imaš, onda ti još i poklone da bi ti se dodvorili pa i oni imali nešto od tebe - bilo lovu, bilo prestiž.

Ma gle vega, te poorcije hrane ili jahte ili vec sta, to je zasluzeno, po njima, to je dio ugleda...ne dobiva to bilo tko...i normalan covjek vidjevsi to, poistovjecuje, benefitsi=uspjeh=zasluzeno=ima pravo na to
takvi bi se mogli nazvati skorojevicima

A točno je i ovo da su ljudi koji su situirani, i to generacijama, uglavnom vrlo nerazmetljivi. Skorojević voli pokazati da je stekao, a ovaj stvarno i dugo bogat ni ne misli o tome.

Sjećam se kad sam bila u Rumunjskoj, došla ekipa iz ex SSSR-a: svi su zadnji cent dali za kožne jakne i brendirane majice, a ove ubi-bože, neke pretpotopne kolekcije... Dakle, nismo samo mi, Hrvati, pokondirene tikve, a nismo ni najviše - ipak smo mi praktički cijelo 20. stoljeće IMALI putovnice i Trst :-))

Dobro, mozda sam se malo krivo izrazila, oprosti macak...

moji nisu išli na ljetovanja, ni na zimovanja i da ga jebeš-nigdi ništa
jedino nepokretnu baba od nekretnina ostavili
a ne sićam se baš ni da se na hranu trošilo
na robu još i manje
i sad ti pitaj boga, a ne psihologa
i da me jebeš ne znam računati i nikad neću znati
a i ne isplati se računati
evo, kad ne bih pušila, oko 6 tisuća kuna godišnje. to je 60 za deset godina. i šta mogu kupiti za tu lovu-ništa
a patim
uostalom, već bi ja tih 6 spičkala na nešto drugo, makar na žvake

Hehe, zlatopičko, ajd ti dobro protresi perine i madrace, bit će love negdje, samo pitaj boga u kojoj valuti! ;-))

ko zna zašto je baba nepokretna
možda joj se guzica za marke zalipila
znam jednu čehinju koja je cilu godinu skupljala vrećice šećera po kafiću
za kolače
oko božića zašparala kilu šećera
a kućicu na moru, kućicu u daruvaru i stančić u zagrebu je zašparo tata
e sad ne znam kako, al sigurno se rimuje sa zašpara

ma gušt im je osititi MOĆ. MOĆ. MOĆ i samo MOĆ nad drugima.
tija san napisat primjer iz svog privatnog života ali san se predomislija, nemojte se naljutit ali ima dosta onih koji su radili u stranoj državi (ovako ili onako) a troše šolde u nas i bahate se. to su oni vidljivi crvuljci koji voze skupocijene automobile, kupuju nekretnine i trljaju nam pod nos kako ne vridimo. i imaju novaca da plate nekome da nas zatuku ako uložimo prigovor. mogu ih svaki dan u torcidi sa braćon ercegovcima vidit na janjetini, ali neću jer mi se gade.
običnoj raji je dovoljno da imaju za život, za režije i nedajbože za bolest. sritni su sa svojima i sve je to u redu.
normalan čovik ne teži gomilanju ako je podmirio egzistencijalne potribe.
ali MOĆ je zajebana motivacija jednom kada je osjetiš ne pušta. Jednom si djevica, kasnije ide lakše i tražiš sve više i više :))

Je vega, imam tu vremena, a zna se, besposlen pop i jarice krsti, pa sam malo mislila i o tom fenomenu, Trst, torbe, cizme, autobusom u cik zore, ono mucenje, cekanje na granici, strah na povratku, hoce li te ocariniti, tako da su se stvari stavljale na sebe, cipele bacale u smece u Trstu i nosile nove...koje je to sranje bilo...i to sve zbog stvari, stvari koje se vide...bez brige, i ja sam to radila...
mislim da Rusi prolaze malo kasnije, ono na cemu smo mi bili prije vise godina...kada sam na aerodromima, vidim letove za Rumunjsku, Tursku i te zemlje...svi nose vrecice Duty Free Shopa...zasto...valjda je kod njih to skuplje...ne kod mene, ja sam se zajebla kupivsi parfem...ovdje je za 1/3 jeftinije...
sta sam htjela reci...haha, odoh ja na kvasinu, zanijela sam se

Eh, a kad smo već kod štednje, da spomenem i rasipnost, i to državnu: neki dan sam čula da svaki diplomirani građanin RH košta cca pola milijuna (500.000) eura, i to samo u plaćama zaposlenika koji su se bavili njegovim obrazovanjem; dakle, na to valjda dodati još toliko za režije, osiguranje i sl. A ako je doktorirao, dodaj još cca 250.000 eura. A onda ti ja čitam u novinama "Hrvat otkrio lijek protiv raka dojke!" Brzo otvaram link, kad ono fakat, Hrvatina, ali u Americi, za Amere i Amerima. Kojima smo mi, Hrvati, na taj način lijepo darovali 1.250.000 eura + buduću zaradu. Jerbo je ovaj ondje sigurno potpisao neki dugoročni ugovor, sav sretan, jer u Hrvatskoj kakti ne bi imao uvjeta. Imao bi, da svaki visokoobrazovani mora potpisati ugovor na pet ili 10 godina da će lijepo raditi i pridonositi u svojoj i svojoj zemlji, ili vratiti kredit.

vega to si lipo primjetila. oticaj kapitala znanja. isto tako smo počeli analizirat nešto za šta drugi primaju plaću.
da li smo se udaljili od teme?

Slazem se vega...svaki visokoskolovani kadar, ako zeli ici u inozemstvo, trebao bi ili vratiti traoskove skolovanja ili ostati toliko u zemlji...ali kao niti drugdje, niti tu nema reda...kad smo mi otisli, otisle su s nama i dvije diplome...ali ne mozes kriviti ljude, ako imaju mogucnost, otici tamo gdje mu je bolje, u ime neke svijesti ili cega...
da su nasi ljudi placeni kako treba, ne bi imali potrebe ici u inozemstvo...a nije lako prekinuti zivot, pokupiti sve i otici u nepoznato...nije...najlakse je ostati
osim toga, takva mogucnost je ponudjena samo najboljima...od svoje generacije na poslu, mojbivsi je bio jedan od rijetkih, koji je isao u inozemstvo, a svi su zeljeli

Ako i jesmo, kaj nas briga, naša je :-))

Joj, juicy, tvoj primjer mi uopće nije bio na pameti - nije ovo neizravna kritika, sorry. Uostalom, da ste ostali ovdje, zaista NE BISTE imali uvjeta razviti se do punog potencijala. Ali SAD je netko ovo izračunao, SAD znamo kako stvari stoje i što ne valja, zašto SAD ne počnemo (mislim na one na vlasti) postupati štedljivije? Istinabog, prvih nekoliko generacija možda i neće od toga imati osobite koristi, ali za 20-ak godina mogli bismo imati fine inkubatore znanja i odlične uvjete za sposobne i obrazovane ljude.

MOĆ? kako zadržati moć ako drugi ima znanje da mi je oduzme brrrr
hvata me kriza, panika: ruši, laži, ubij, podmiti (ne nužno tim redosljedom) moram, moram
I ne mislim tako o svima. samo o kočionicima našeg života.

Vega, niti se ja ne branim, jer nisam shvatila kao napad, jer je istina...e, sad jel ta suma maloprenapuhana, to je drugi par opanaka...
...ali, tesko da ce doci do toga, da se zabrani odlazak, nigdje nije zabranjeno, koliko ja znam...da, poboljsanjem uvjeta, nece biti niti potrebno odlaziti...
ali moras uzeti u obzir, da nije sve niti u novcu...kad smo mi odlazili, otisli smo na 0, on je poceo od pocetka, nakon 13 godina staza i vec napravljene karijere...ali za vrijednog covjekaje i to izazov...ja sam bila prestala raditi...
situacija je izgledala poprilicno lose...na pocetku nam nije ostajalo nista, nakon sto smo poplacali racune...pekla sam sama kruh, da ne bi izlazila i da ne dodjem u napast, kupiti nepotrebne stvari...to je bilo u Italiji

ali s godinama, situacija se popravljala

zna li itko od vas koji je omjer muškaraca naspram žena kod stjecanja kapitala ili oko nekretnina?
muška tintara evolucijski drugačije kontaje stvari i ima nagone koje su slabije izražene u ženskoj populaciji i obrnuto naravno.
mislim da bi možda vridilo bacit pogled i sa te strane.

Hehe, sjećam se Titove izjave da on baš ne voli intelektualce - "uvijek nešto filozofiraju" ;-))

Sad se takva "filozofija" proširila na cijelo društvo. Roditelji s jedne strane ne bi da im djeca budu majstori, ali intelektualce ne vole, osim ako su "ekonomisti". Za popizdit!

Juicy, nisam pisala o zabrani odlaska, nego o tome da besplatnog školovanja NEMA i da onaj koji se školovao nakon obaveznog i subvencioniranog dijela treba odraditi dug ili ga vratiti u lovi. Što bi bilo poticajno ne samo na osobnoj, nego i na društvenoj razini, za razvoj suvislog sustava stipendiranja i suvisle politike školovanja i zapošljavanja.

Jer, sjećam se ja sebe kad sam upisivala studij za onda ne baš tražene struke, kak sam se žestila što je broj upisnih mjesta mali: kao, što oni meni imaju nešto braniti i ograničavati, studiram na svoj rizik! Samo, nisam onda mislila o tome da NE studiram o svom trošku.

Paško, ne znam ništa o tome, ali zanimljivo je, kad stignem, prokopat ću malo... Ali sad moram natrag na posao (psmtr, mrzim raditi dvokratno, sad bih najljepše zalegla, a prije toga gucnula malo sivog pinota!). Dakle, baj-baj, baš smo lijepo popričali :-))

Bye, bye