Ručkić krčkić

To je riječ koju sam smislila kako bih izrazila kako se ponekad osjećam zbog ljudi: izluđena ljudima; ali i izmoždena ljudima.

Iako mi ljudsko društvo nije mrsko. Naprotiv, potrebno mi je! Ali nešto me oduvijek iscrpljuje: to ljudsko očekivanje emocija. Kao da imaju pravo na njih! Svi i svatko! Nisu čak ni izbirljivi, glavno da ih dobiju...

Mene to izljuđuje. Moji studenti očekuju da ih volim ili bar simpatiziram, vječno su im isturena ticala kako bi što bolje ulovili i najmanju nepravdu u raspodjeli mojih osjećaja, aha, njega voli više, mene manje, ne, mene ne podnosi... A nije istina. Istina je, zapravo, puno okrutnija: nemam emocija za sve njih. Neki su mi ugodni, neki mi otežavaju rad. Vrlo, vrlo rijetko neke zavolim ili razvijem antipatiju. Jerbo, previše ih je, prekratko smo zajedno za više. I kužim ja da su njima moje emocije važne, jer bi mogle utjecati na prosudbe njihovih postupaka, ali kvragu, zato se profesori školuju i uče kako to izbjeći... Ne, nismo roboti, naravno da imamo boljih i lošijih dana, naravno da nam nisu svi jednaki, ali zato imamo niz kriterija za ocjenjivanje, niz ispitnih postupaka, a uostalom (bar ja) i samokontrolu. Štoviše, kad primijetim da nekoga doživljavam uz plus ili minus, nastojim to korigirati pooštravanjem ili ublažavanjem prosudbe sukladno intenzitetu navedenih osjećaja.

Hajde, studente kužim... Ali ne kužim to halapljivo gutanje osjećaja svugdje, u dućanu, na službenom sastanku, na blogu... Po mojem, u svim tim kolektivnim, pragmatičnim susretima osjećaji su bonus koji valja zaslužiti, a ne pravo. Ljubaznost me najčešće ne košta ništa, ali nije prožeta osjećajima, nema tu one iskrene pozornosti koja nastaje iz osjećaja... A ponekad mi je teško i to odglumiti. Iako gluma manje košta nego iskrenost. Brža je.

Pitam se, osjećaju li se i svi drugi ovako, a onda glume, i ja zapravo živim u zabludi? Je li moguće da svi mi sudjelujemo u nekoj kolektivnoj obmani zvanoj "socijalizacija"? Teško mi je povjerovati da svi oni koji tako lakomo traže i gutaju moje osjećaje nesebično drugima (ili meni samoj) daju svoje. Možda je posrijedi nesporazum? Možda osjećaje šaljemo na pogrešne adrese, a onda ih i tražimo na pogrešnima?

Ne znam. Ponekad me sve to skupa toliko izljudi da otupim baš prema onima do kojih mi je stalo: ne javljam se prijateljima, ne odgovaram na poruke pevetašima. I onda se zbilja loše osjećam. I kivna sam na sve one koji su ipak dobili porciju mojih osjećaja, ovu koju zovem "izljuđenost".

ah poznam taj osjećaj...no ne doživljavam ga baš tako kivno. Ni na sebe ni na druge...Pronašla sam lijek...u povlačenju....i refreshiranju....a na to sam navikla i one koji me znaju...pa nema zamjeranja. Za one ostale mi..ah..nekak nije ni važno. No..ima nešto i u onim 'vrčevima'...i punjenju i pražnjenju istih...unutar naših bića:)))

Najveća hrabrost je prkositi boli, živjeti s njom, nikad je ne pokazati drugima, i usprkos njoj veseliti se životu i buditi se svako jutro oduševljen danom koji dolazi. Izluđenost će izblijediti ...vremenom, ali će ostati sjećanja na sve one ljude koje smo nenamjerno svojim postupcima povrijedili. Uživaj o ovim danima odmora koji slijede i nađi sebe u svome nemiru. I druži se sobom ...kvalitetno.

Pa i ja se povučem, ali mi onda ipak fali društvo. Mislim da zato volim pisati na blogu: ovdje ne osjećam nikakvu emocionalnu obavezu, ne trudim se glumiti, jebe mi se ako se iskrenost zakomplicira - jednostavno se odlogiram. Ali opet si mislim, ne valja ni bliske nam previše pošteđivati istine, zar ne?

Paško, ne vjerujem u tu filozofiju "pozitive". Smatram da negativno treba svoj prostor i vrijeme isto kao i koliko i pozitivno. Ali treba i svijest da nije jedino, da je ograničeno vremenom i nekim prostorom. E, vidiš, to pitanje prostora na kojem ću negativu pustiti neka se igra, to ti mene muči :-((

e da...to s blogom je super opcija. I ja je zato imam. Dođe mi ko' društvo u dnevnoj sobi...kad nisam zainteresirana za stvarno druženje u reali! ...Ak se baš omakne kontroli...imam opciju log out...hehhehe mrakić stvar za nas kontrolfrikove:))) Znaš kaj vega....(dobro ja imam klince koji stalno nekaj čavrljaju pa nemre bit dosadno)...no isto tako...često mi izostaje situacija u kojoj bih s nekim pričala o temama kojima nemrem s djecom....pa kužim tu potrebu za ljudima...a istovremeni otpor prema vampirenju! ...Zato treba imati raznoliko društvo...i kombinirati ga po potrebi. Imaš takvo društvo?

Pam - društvo je upravo tu ...na ovome blogu ;)

Nisam sigurna da imam, Pam: poznajem vrlo različite ljude, ali sad kad si me ovo pitala, čini mi se da se ja ponašam podjednako prema svima kojima sam dodijelila status "prijatelja": s jako puno poštede i uglavnom uz pretjerano dodjeljivanje prostora njihovim željama i osjećajima. I tak, dok se oni bave sami sobom, ja si dam fore misliti svoje... Nije fer, znam!

Na prste jedne ruke (a tri prsta ostaju slobodna) mogu nabrojati osobe s kojima nije tako.

hm..valjda si si odabrala ljude s kojima 'kalupno' funkcioniraš po istom principu. ...Ja sam shvatila da mi je to teško naći...kroz život. Uglavnom naiđem na slične..pa se eto zadržimo jedni drugima u životima. ..Npr. imam prijateljicu s kojom mogu o ljudima..o događajima..sexu...frajerima....ali o duhovnosti...paranormalnim pojavama..ili svemiru ne mogu...jer o toj temi ona nema mišljenja..niti one postoje u njenom poimanju života...i ja to poštujem. Kad se zaželim takvih tema...družim s drugom...i ide nam....ramjenjujemo mišljenja....no s njom o frajerima ili sexu ne smijem ni riječ...jer ona ortodoksno mrzi muškarce...i iz svoje povrijeđenosti nesretnim kombinacijama s njima....nema nikakvo pozitivno mišljenje..niti o tome govori. ..I kaj ćeš!?....Volim ih obje....no poštujem i njihove spektre tema za čavrljanje.)))

Negativna osoba pomoć očekuje izvana, ne iznutra. Zlovoljna je, malodušna, osorna i neprestance se žali. Za druge nema nimalo ljubavi, ali od drugih očekuje da je vole, čak je i u tome negativna. Ne poznaje ljubav, nego samo žudnju za nečim ili nekim. Takvo obrnute korištenje psihičke snage narušava psihičku ravnotežu.
Vidim da me ne doživljavate pa idem dalje ispucati svoju agresiju šetnjom uz more.
Budite mi veseli i zdravi.

a ti si agresivan??? Nisam uopće skužila!!! ..Da jesam...potjerala bih te ja...nebi morao sam ići..ehehhehe :))

To ti virujem. Spucala bi me ki iz topa grrrr. Pitanje koje mi se mota po glavi je: da li se ovdje radi o zasićenju od posla, okoline, velikom potrebom za promjenom i nemogućnošću da se ona ostvari kroz neko dogledno vrijeme?
Kada čovjek upadne u tu kolotečinu mora postati agresivan htio, ne htio, jer guca i ne vidi izlaz. A kada pukne ...ajme mačkama.

Hehe, Paško se malo ispucao na nama, ali onak, na finjaka, s leđa... ;-)) Jerbo ja ga doživljavam, a i odgovorila sam mu što mislim. Zapravo, ovaj zapis je neizravna isprika njemu i još nekim dragim ljudima zbog toga što na njihove lijepe, promišljene i tople pevetee ne odgovaram istom mjerom. Evo, ZATO. Jer se iskompliciraju :-((

"izluđena"
nije li to ipak malopreteška riječ za ne slaganje i ne prihvaćanje "osjećaja" !!
po meni JE !!, jer i to je jedan od osjećaja koji iskazujeje nelagodu prema
nečem ili nekom. u takvoj situaciji kad ne možeš ili ne želiš nešto podnositi
trpjeti ili se osjećati bad, okreneš se sebi i svojim mislima...
opasno je jedino ako sam sebe izluđuješ, zbog samog sebe...kad drugi nisu
u igri !!

Kod mene je sigurno riječ o zasićenju. Zaista cijenim ljude koji me okružuju, zaista mislim da su kvalitetni, raznoliko informirani i osebujni, kako u poslovnom, tako i u osobnom kontekstu. A jednostavni NISU. Kao ni ja.

I možda je dio mojeg problema (a i njegovog rješenja) baš u tome: površno mogu ispucati gotovo sve teme, od astrologije do astronomije, od žudnje do žgaravice, i nekak izbjegavam tu potrebu za uronom u dubinu. I zato ga se sve više plašim.

S druge strane, ne usuđujem se uspostavljati odnose s istinski jednostavnim ljudima, od straha da će mi dosaditi i da ću ih nepotrebno povrijediti.

(imaš još nekoliko života...kaj te briga)....ne znam kaj koga zasiti...kod mene do zasićenja dođe kad iščupam hekte svojeg razumijevanja i suosjećanja za ljude koji u nekim periodima mog života...kao da kolektivno boluju od istih potreba...koje su u tom istom periodu meni totalno nevažne...pa me preko svake potrebe opterete.

ja sam INTJ po Keirsheyu
a to znači da se s vremena na vrijeme (i to često) moram odmaknuti od ljudi
jer mi popiju i zadnji komadić živaca

Groco, riječ glasi izLJuđena, a to je ipak nešto drugo. Ukratko, osjećam da ljudi od mene traže previše emocionalnog angažmana, ponekad osjećam da je previše ljudi koji od mene traže bar nešto emocionalnog angažmana... Mislim da svi mi imamo neku ograničenu količinu osjećaja i da ih ne možemo rasipati uludo; frustrira me manjak usredotočenosti, manjak očigledne i hranjive razmjene u svemu tome: ja dam nekome, a onda dobijem od nekog desetog, i to ne ono što trebam. I smeta mi to.

Ah, Zelenobradi, i ja sam rješavala Keirshyja, ali nemam pojma gdje su mi rezultati... Ček, imam Gallupa!

Gallup kaže:

Strateg

Ideja

Sakupljanje

Intelekt

Futurističnost

1. Strateg
Osobe koje su posebno talentirane u temi "strateg" stvaraju alternativne pravce ka
uspjehu. U bilo kojoj situaciji, u stanju su brzo prepoznati značajne obrasce i pitanja.
2. Ideja
Osobe koje su posebno talentirane u temi "ideja" fascinirane su njima. U stanju su naći
vezu između naizgled nespojivih pojava.
3. Sakupljanje
Osobe koje su posebno talentirane u temi "sakupljanje" gladne su znanja. Često uživaju
skupljati i pohranjivati različite vrste informacija.
4. Intelekt
Osobe koje su posebno talentirane u temi "intelekt" karakterizira njihova intelektualna
aktivnost. Sklone su samopromatranju svojih misli i osjećaja te cijene intelektualne
rasprave.
5. Futurističnost
Osobe koje su posebno talentirane u temi "futurističnost" nadahnute su budućnošću i
onime što bi se moglo dogoditi. I druge nadahnjuju vlastitim vizijama budućnosti.
6. Pokretač
Osobe koje su posebno talentirane u temi "pokretač" sklone su djelovati kroz akciju.
Često su nestrpljive.

OK, glasi kako glasi...
ali zvuči tako kako zvuči !!
bit je da da postoji i jedno i drugo i da je u vrlo prisnom odnosu !!
koji u nije jednom obliku ne želiš....
slijedi otuđenje....od toga i takvoga...

Izljuđenost i nije neki bed.Ispižđenost?Oo..to je već problem.

Eh, marta, jao si ga svima kad stignem do ispižđenosti! A onda se, bogme, ne povlačim ;-))

Groco, otuđenje kužim, ali ne kužim točno od čega.

Još ne tako davno sam mislio slično. Nema izlaza, nema rješenja za moje probleme. Zapao sam u kolotečinu ludila jer sam se vrtio i patio uvijek sa istim mislima i sa istim osobama. I baš mi je jedna iskričanka otvorila oči i svojim savjetima pokazala put iz tog ludila koji me već dobrano izgrizao iznutra tvoreći trulež u mome umu i srcu.
Život ide dalje, tako sam nazvao svoje zaglavlje bloga. Nije uvijek u nama problem koji nas tišti i izjeda, koji nas čini da povridimo ljude koji to od nas nisu zaslužili. Apatija koja se rodila uvijek ima svoj uzrok i nađe nas i obgrli a da toga ni sami nismo svijesni kada se to desilo i pod kojim uvjetima. Ostanemo zatečeni u jednome trenutku svojim postupcima i u čuđenju se mislimo ...tko sam ja?

Heheh..otvorila mu oči.

Biće mu gaćama obrisala krmelje..

"izl(j)uđivanja"

Paško mačče..zaljubljivanje je samo energetski booster.Nema veze s otvaranjem očiju.

Tad su najzatvorenije..ako ćemo pravo.

V, ne kužim nešto.Zašto te ljute tuđa očekivanja?

briga me što će netko misliti da sam hladna ili neljubazna ako ne želim "odnos".

Paško, mene otuđuje moj IQ, koji je u razini minornog genija; s obzirom da je hrvatski prosjek cca 60% niži od mojih kapaciteta, mislim da su moje frustracije prilično nerješive.

OK, mogli bismo reći, zašto ne nalazim zadovoljenje u vježbanju svojeg intelekta? Zato jer je isključivo. I jer imam i socijalne potrebe.

Ali zato gledam seriju "Kosti" i i onu Brennanicu koju uopće nije sram reći, nakon što su je nafilali analgeticima: "Osjećam se tupo, tj. onako kako se većina ljudi UVIJEK osjeća". :-)))))))))))))))))))))))))))))))

Btw, čak i ako jesam..kaj sad?

Marta, ovo je ujedno odgovor i na tvoje pitanje.

Biti genijalan i socijaliziran je gotovo nemoguće.

A da igraš miljunaša i dobitak podijeliš sa nama? Zatim te vodimo na neki lipi otok i dok ti budeš uživala u hlađenju od strane nekog crnca mi ćemo uz koktele raspravljati da li si ispravno postupila.

Tako se ja ljutim kad prebrzo traže pičke zato što sam zblajhana, nosim kratke suknje i štikle.(hehehe)

Nekak je ispalo da je meni genijalnost manje važna od socijaliziranosti - tak su me starci drilali, jebga. I zato nemrem uživati u jednome a da se ne žderem što ono drugo pati.

marta šta si stala sa opisom, ajmo dalje tipkaj...

Paško, nažalost, moja pamet nije numerički, čak ni materijalno usmjerena. Ja ti jednostavno volim uočavati obrasce i smišljati što bi se sve dalo s njima.

Genijalnost je tvoja.Čak i kad bi pomogla da otkriješ lijek za rak..bila bi samo tvoja.

A socijalizacija?.Ona je interaktivna pojava.Sga bih rekla da ti nisi manjkava, smo nedostaje interakcije.

Stoga.

Kako bismo tu primali i davali potrebne su mnoge vještine.Komunikacijske..blabla..

Genijalnost kojoj se nismo posvetili ispada sasvim sporedna životna pojava. Ispalo je tako da je meni socijaliziranost (pod mojim uvjetima, doduše) puno važnija. I zato su mi se sve bitne u stvari u životu dogodile ne zato jer mogu kužiti puno više nego ljudski prosjek, nego zato jer mogu biti KAO ljudski prosjek.

Dok ti ne dopizdi:)

Što se vidi (kad ti dopizdi).I meni bude baš fora vidjeti kako se trudiš skulirati.

zamisli dreke da mi dođe žemska dok sam u svom "isključenom" stanju s nekom spikom tipa trebalo bi ovo-ono, ajmo ovo ovak ili onak....
mislim da bih ja njoj išao pakirat kofere za povratak natrag mami
i to bez riječi

Upravo mi je dopizdilo. Dopizdilo mi je to što nisam stekla titule kojima raznorazni mediokriteti mašu kao vjetrenjače i pride stječu nezasluženo dobre pozicije; dopizdilo mi je da se suzdržavam i čekam dok budala skuži što je dobro ne samo za mene, nego i za nju. Pustila sam jezičinu, uzela sam lovu, preuzela obaveze... A ne da mi se. Jer, intimno, ja ne vidim nikakvog smisla u tome. A mora se. Zbog "socijalizacije".

Hm..mislim da nije problem u gnijalnom dijelu tebe.Onaj lijeni traži svoja prava.

eee

Daj mu subote i nedjelje.Dogovorite se.Za vaše dobro:)

Zelenobradi, zato ti ja imam WC test: namjerno nisam popravila visokomontirani kotlić, u kojem je pukla plastična kukica za koju se priveže konopac za potezanje. Zato se voda pušta pomoću štapa za hodanje mojeg pokojnog oca. I nemreš pišati stoječki, jer je na školjku trajno namontiran nastavak za invalice, visok cca 15 cm. Dakle, kad mi muško dođe u kuću i raskomoti se do pišanja, odvedem ga u zahod i objasnim mu da mora pišati tako da ne zapiša invalidsku dasku i da pusti vodu pomoću štapa. Ako se potrudi, ostaje.

Kaj misliš, koliko ih je ostalo? ;-))

Idem završiti ručak.Cmok!

Marta, ja uopće nisam lijena, ni najmanje! Razlijenila sam se socijalizacije zbogradi. Kad mi je nešto zanimljivo, smisleno i poticajno, nema veće marljivice od mene. Lijenost uopće nije problem. Smisao jest.

Uslast, marta! :-))

hehe
s koliko ih se potrudilo popraviti to ?
:-DDDDDDD

meni je dovoljna posudica sa pijeskom ;) dakle ostajem ;)))

NITI JEDAN, Zelenobradi!

Paško, gotovanu jedan, kaj bi ti, da ti ja mijenjam stelju svaki drugi dan???

šta si tražila dobila si ...odgovor na svoje pitanje ;)

Pa, čuj, mačore, ako se dobro maziš, dalo bi se nešto dogovoriti ;-)))))))))))))))))))))))

Ljudovi, više nisam izljuđena, fala vam lijepo, idem sad malo ljenčariti. Ugodno vam popodne! :-))

Samo usput, iako ste već obradili temu... Sad se tek pojavih, a naslov me povukao... Posve mi je neka izljuđena subota... Ne zbog ljubavi, ne zbog djece, ne zbog zdravlja, ne zbog ovih mojih kućnih... Nego baš zbog ljudi s posla... A došao je produženi vikend, mogla bih malo dati sebe sebi i onima koje volim, ali zbog te svoje izljđenosti kao ljuska sam prazna... I ne mogu se prebaciti u drugo... ON/Off ne funkcionira sada... Znam da bude bolje poslije...