Crna Kraljica Sjevera

jučer je rasprslo staklo
samo tako iznenada!
pogledala je u sebe duboko oceanski
a voda je bila mirna i sjajna.začudna prognoza emocija.
zašto tako iznenada, još se oblaci nisu osušili
na užetu za rublje
i još sve tigraste mačke nisu potjerale malene sive miševe
prema smjerokazu zime.
pogledala je omiljeni film ponovo,sex, lies and video tapes,
dakako s njegovom ružom u ruci
i propisno upaljenim svijećama
čekajući mirisni vosak kojim će je nahraniti potom.
oh ti antidepresivi kako su slatki ovog puta
kao minaralna izvorska voda hranjena srcem zemlje
čini se kao da je
moguće nestati
odjedriti kao helijeva bova nošena
izmaglicom.
sasvim običan događaj pokrenuo je novi svijet
svjetlucavo tkanje sada sjaji samo od sebe.
zašto joj se izmiče tlo pod nogama?
baš sada?
gubitak još jednog dijela nije je oduševio.
kreni prema jugu dijete
tvoje oči sada su okrenute samo tamo.
staklo je rasprslo zoru.
novo tijelo zaista nije osjetilo ubode stakla.
na plahtama samo tragovi crvenila.
oprat ću to večeras pomislila je.