Ručkić krčkić

*Vani je divno vrijeme. Ako još niste bili u šetnji, bilo bi vam pametnije otići nego čitati ovaj zapis.

Eh, a otprilike ovakav je bio dan kad sam kao 19-godišnjakinja krenula na službeni put, prestižni novinarski zadatak, sa svojim 56-godišnjim urednikom. Bez imalo straha i ponosna, jerbo sam svoje prosudbe zasnivala na pogrešnim premisama: precjenjivala sam svoj novinarski talent i zato sam smatrala da mi je zadatak dodijeljen zasluženo, bez ikakvih skrivenih motiva, koje ja sama nisam imala, osobito ne u pogledu tog prastarog, olinjalog urednika, stoga mi nije ni na kraj pameti bilo da bi ih on mogao imati u vezi sa mnom. Uostalom, smatrala sam da se kužim u muškarce, čak i starije, jer su i svi moji dotadašnji dečki bili stariji - negdje oko 25-6 godina stari.

Čim smo malo odmaknuli od Zagreba, ruka mu je zastala na mojoj dojci, nezaštićenoj grudnjakom, jer sam grudnjak (pogrešno) smatrala nepotrebnim za male, čvrste grudi, koje sam pak (opet pogrešno), smatrala potpuno neizazovnima i sa i bez neudobne naprave. Mirno sam ga upozorila da moja sisa nije odmorište, ali sad sam već isturila sumnjičava ticala.

Predložio je da svratimo u karlovačku vojarnu, gdje mu je sin služio vojni rok (usput, sin je bio osjetno stariji od mene). Malo mi je laknulo, pa ne bi me valjda vodio sinu da smišlja opačine...? Međutim, kad smo stigli i kad me ondje nekom sinovljevom nadređenom predstavio kao svoju "prijateljicu", zazvonili su mi svi alarmi.

Zašto se nisam jednostavno vratila doma autobusom? Hmmmm. Pa, onda sam mislila, zbog novinarskog zadatka. A danas znam, zbog radoznalosti; zbog izazova. Odlučila sam nastaviti igru. A igrali smo na iscrpljivanje: on je smišljao sva moguća usputna zastajkivanja kako bi nas putem ulovila noć, a ja sam smišljala sve moguće najneseksualnije, najdosadnije razgovore da vidim dokle će ga držati.

Pa, držalo ga je do noći. Pristala sam da usput potražimo smještaj, ali isključivo u odvojenim sobama - ako toga ne bude, sjedimo u birtiji do jutra, ili on vozi do odredišta, meni je svejedno. OK, u trećem ili četvrtom pokušaju nalazimo hotel, vrlo fin, vrlo skup, on plaća iz vlastitog džepa (ne zna ni on kako bi to pravdao u putnom nalogu), ja, naravno, uzimam ljepšu sobu. Zaključam je, odem pod tuš, natenane se osvježim, vratim se u sobu.

Kuc-kuc. Znala sam! Obavijena ručnikom otvaram vrata. Što ću dalje nisam znala. On ima onaj pohlepni, pokorni pogled uspaljenog muškarca nadomak dugo žuđene lovine. Mirno rastvaram ručnik, sa sigurne udaljenosti od njega, skrušeno posjednutog na rubu kreveta, i kažem:

"Ovo su moje noge. Moj trbuh. Lijeva sisa, desna sisa. Međunožje. U koje nećete ući (Da, bili smo na "vi"!), ali sad možete gledati. I to je nešto."

"A što ti je ovo na nogama?" upita me (on je meni ipak govorio "ti"). Od dugog sjedenja i vrele vode po nogama su mi izbile crvene mrlje. "Loša cirkulacija", odgovorila sam. "Da te izmasiram?" gorljivo je ponudio.

Pristala sam. Odrješito ograničivši područja dodira. Legla sam, zatvorila oči, pustila ga.

I ustanovila da uživam. Da moje tijelo čini sve što bi činilo i kad bi dodiri ovih neprivlačnih, staračkih ruku pripadali nekom mladom, privlačnom muškom tijelu, nekome koga žudim; da je tijelo izdajica, željno dodira, samo dodira, i da je osoba, osobnost onoga koji ih pruža - potpuno nevažna. Da mogu biti kurva.

Istjerala sam ga. Od straha. Ne, nisam se njega bojala. Svojeg tijela jesam.

Sljedećeg jutra ustanovila sam da se on boji mene. Trtljao je o nekakvoj diskreciji, tajni, svetosti svojeg braka, osjetljivosti supruge (koju ću upoznati na odredištu), o mlađem sinu i njegovom odgoju (i taj je bio stariji od mene)... Bijelo sam ga gledala, sve dok mi nije sinulo: imam MOĆ! Potpuno je svejedno što smo učinili, koliko malo, koliko beznačajno je to bilo meni - sad je moj! Jer ja njegova nisam.

I toga sam se uplašila. Jer sam iskoristila, do daske, za sve moguće povlastice. Shvatila sam da mogu biti kurva. I da je lako. Sve dok je um bistar.

A opet - ipak! - nisam. Nisam kurva. Jer se, kvragu, i ja želim opustiti. Iako to uopće nije lako.

Geg je samo u politici cijena. Reče drvosječa zbunjeno gledajuć zlatnu sjekiru. ;D

i nakon 27 godina se sjećaš feelinga..wow, mora da te jako napalio :)

Hehe, Pike, meni ti drvosječe nekak nikad nisu legli. Ali vatrogasci....! Eeeeeee...

Ne, nije me on napalio, ali ovo je bio jedan presudan, formativni trenutak u mojem životu. Jedan izbor kojim se ponosim.

Kad me netko dotakne po vratu ili glavi ili uostalom, po bilo kojem dijelu tijela, uopce mi nije vazno tko je, musko ili zensko...

Nije me TOLIKO napalio (napalio me jest).

...i to ne znaci da bi se poseksala s tom osobom, jer su mi te dvije stvari ipak odvojene...uostalom, kada mi peru kosu u frizerskom salonu, to je jedna od tih stvari, cisti uzitak

Juicy, ali zar ti taj užitak ne ukazuje na činjenicu da se zapraf ipak MOŽEŠ poseksati s bilo kime, samo ako osobnost izbaciš iz vida? Mene je to užasnulo.

...ipak, nije mi bilo jasno, kako si ga se uspjela rijesiti te veceri, da izadje iz te hotelske sobe, suhog...

nije te bilo strah, da bi te mogao silovati? i danas, a kamoli tada, u takvoj situaciji bilo bi ti nemoguće dokazati da nisi to htjela

A kajaznam... danas se i ja to pitam. Valjda sam ga ipak dovoljno dobro poznavala? Jer surađivali smo već dvije godine. Valjda sam intuitivno ispravno procijenila da neće doći do toga. Ili sam, pak, osjetila da on želi neku priču, neku bajku...? Poslije toga se strahovito zaljubio u mene.

mene samo zanima.....koliko si dugo ti njega drzala u saci zbog te noci??

koliko dugo i kako daleko si ga mogla jebavati

a mozda si se, vegice, u jednom trenutku uplasila toga da bi mogla bit kurva, ako pustis da budes, a mentalni sklop ti ipak nije bio zreo za posljedicu. pa si stigla negdje do pola, i okrenula se na sigurno. tko zna kako bi ti sad prica izgledala i koji bi zakljucak bio da si otisla do kraja. ovako si odlukom dobila stav, onako bi mozda iskustvom dobila tko zna sto. mozda i nest grozno, al nije da sad isto tako ne bi o tom tu lamentirala:)
al, da. odluke su, valjda, bitne. najgore je ostat zbunjen usred niceg. ko onaj agnosticki sistem, koji valjda ide iz straha od odluke da se bude ili ne bude vjernik, pa se ostavi ona rezerva za "a sto ako su oni drugi u pravu".
hm, moram manje kave pit:)

U pravu si, styx, uplašila sam se činjenice da MOGU biti kurva. Ali nekak mi je drago što se po tom pitanju više ne zavaravam (između ostalog i zato jer se zato znam da nikad neću biti kruha gladna). Drago mi je što sa starim nisam išla do kraja, jer onda ne bih spoznala moć koja ide uz kurvanjstvo - naime, onda bih mislila da on ima MENE, da sam ja nešto zgriješila...

aj da pitam, pa da odem istrest visak kofeina iz sebe dok je jos dan vani:
a) s vremenom, postanemo li mocniji (ili ravnodusniji), pa uz ostalo mozemo bit i kurva, bez preispitivanja
b) zabetoniramo se u stavovima, pa to vise i ne pomisljamo postajat, jer nam se ne da
c) kurve su uvijek oni drugi
d) ostalo

Otprilike 2 mjeseca, mani: nakon toga mi se fakat zgadio. Glupe face, glupe spike telefonom, gomila slatkiša i strah, strah, strah da će netko saznati. Srećom, još dugo sam mislila da je samo ON takav, nisam generalizirala o cijelom muškom rodu.

Ne mogu generalizirati. Ja sam se kurvanjstva zgrozila toliko da sam otišla u drugu krajnost, a to je totalno odbijanje svakog oblika muške uslužnosti. Eh, tek sad, kad sam se dobrano umorila bez nje, mislim si, ma kaj fali tu i tamo se malo kurvati...?

Lažem, naravno. Svatko koristi sva svoja oružja kad je stani-pani. Nisam se nikad poševila izravno za neku uslugu, ali da sam manipulirala tom mogućnošću i nečijom željom da je ostvari - jesam.

a nisam mislila na seks, to je valjda blazi oblik:)) na sve. ja nisam naucila bit, odlukom, al opet, pitam se sto bi bilo da jesam. ne znam, kada bih odluke postavila drugacije, da li bi se za sve ko i do sad naslo opravdanje. ko i tebe, strah me pomislit sto bi bilo kad bi se za sve stvarno uspjeli opravdavat. a valjda je tendencija takva da se na kraju za sve pred sobom opravdamo, nest mislim da nismo skloni krivit se vjecno...
no.. ajd, have a nice day.

Stvar je u propusnosti, styx: koliko iskrenosti nečiji um može propustiti. Kažem ti, svaki osmijeh, svaki make-up, svaki nepotrebno izazovan pokret u kontekstu koji nije isključivo seksualan - sve je to kurvanjstvo. Ja mislim da se isplati znati da jest i koristiti to onda kad smatraš opravdanim, tj. za svoj svjetonazor podnošljivim. Inače se kurvaš po principu daj što daš.

You too! :-))

Nikako mi nije jasno, zasto bi se MI, koje smo slobodne, trebale seviti s NJIMA, koji su zauzeti - u diskreciji

...najsmješnije mi je, kad me ovdje oženjeni kontaktira i obećaje mi druženje u diskreciji...a ja imam odgovor za takve, da ja šećem po Trgu zagrljena s dragim...ako mu paše - dobro, ako ne...nikadmi se više ne jave, tko zna zašto

Čuj, juicy, imaju te veze s oženjencima i svojih prednosti, ako si dovoljno bistrog uma da ih koristiš: ti doziraš ritam i intenzitet veze, a oni su beskrajno zahvalni.

S druge strane, ta njihova ustrašenost je beskrajno iritantna. Kao i potreba da budeš oštra i strogo određuješ svoje granice i zahtjeve prema njima. (Bez toga ti se život stvarno svede na čekanje i uskakivanje u tuđe rasporede.)

Slobodni su nekak, kajzanam, od početka otvoreniji, možeš očekivati svašta, ne pripisuješ svojoj gluposti ako ne ispadne ništa... Čak ni ako ti nije osobito važna šetnja špicom u njegovom zagrljaju.

poznato mi je to..o daaaaaaaaaaaa !!!
al zamisli da je bio mlad i neodoljiv?
ugodno s korisnim?
iako je to premala vjerojatnost, takvi nisu cesto na pozicijama. :))

Da je bio takav, sajberušo, tko zna bih li ikad spoznala svoj kurvanjski potencijal ;-))

mislim da znam zasto sam odabrala biti solo..

Znam i ja, ali za sebe, ne za tebe.

sigurno, imas svoj razlog , he he

...da, vega, jedino ovo s medom priznajem, jer med karamelizira, onak bas fino...