opet u bolnici

cjevasti hodnici i bjeličasto ljeskanje metala
jedino je što me sada pozdravlja
u bolničkom hodniku
u podrumu staklenog podzemnog pakla.
i miris dezinfekcijskog sredstva sada je jedini miris
umjesto mirisa borova i kiše koja pada na tvoje tijelo.
svaki korak piše jad.slovo po slovo dok se raspada
na sastavna slova čineći konfuziju neona.
dozvolio si mi preći prag tvoje kuće.
da li da ti budem zahvalna zbog toga?
besprijekorna zagrebačka ludost
i magla mog otoka prootiv tvoje ljepote.
slanoća tvoje kože protiv ludila moje ljubavi.
bezuspješno napadanje utvrda i potok u kojem
prizivaš anorganska bića.
u tajnom bratstvu krvi samo je onaj treći
bespomoćan.
znam rodila se u suton ali umrla je već u zoru.
tako si prokleto nježan kada me miluješ po licu.

02.11.2011. u 19:37   |   Prijavi nepoćudni blog