Ručkić krčkić

Sinoć i sama pobrkah naivnost i nevinost, jer naizgled idu skupa: kad smo nevini, onda smo i naivni. E pa nije uvijek tako!

Jer naivni i nevini istodobno možemo biti samo jednom u istoj vrsti situacije i nikad više. A kad tu istodobnost izgubimo, naivnost je dokaz nevoljkosti i/ili nesposobnosti da učimo, a nerijetko i pasivno-agresivna manipulativna tehnika pride.

Znate one kraljice i kraljeve drame? One koji se vječno zaribaju na istim stvarima, na potpuno isti način, s istim ljudima ili vrlo sličnima, a onda kuku-lele i pomagaj, neka se svi sjate i saniraju posljedice? E, ti vam nisu naivni: to su manipulatori. Znaju oni dobro da je zajeb iza ugla, ali svejedno srljaju, jer nagrada (više) nije opamećivanje ili uspjeh poduhvata, nego tješiteljski i vatrogasni angažman okoline. A pride samoopravdanje: ja sam takva, moj svijet je takav, ja od toga (sebe/svojeg svijeta) ne odustajem... aha, moš misliti! Vrlo realno razmišljanje. Osobito ako je u guzici nekoliko desetljeća totalne nekomunikacije sa svijetom, osim s onim njegovim dijelovima koji su skloni nasjesti toj taktici i uplakanoj kraljici pružiti ono što će bez pardona lakomo proždrijeti: svoje vrijeme. Koje ne cijeni, jer ne cijeni ni vlastito: njeno je stalo u okamenjenoj "naivnosti".

Mnogima je gubitak nevinosti i naivnosti neprevladivo traumatičan događaj. A od naivnosti se lakše oprostiti nego od nevinosti. I lakše joj je pripisati zasluge za strah od boli. Takvi izaberu ciničnost. Znate one sveznalice koji poznaju sve propise sa svim rupama, koji su svjesni svih mogućih ljudskih pokvarenosti i zamki u koje će nas bezobzirno uloviti, koji se osiguravaju bedemima ugovora za svaku pizdariju, a osobito ako nije pizdarija, koji već u 20-oj imaju spremne oporuke i darovne ugovore za sebe i svoju djecu, a do 30-te su već otplatili i posmrtnu pripomoć? Koji su sumnjičavi prema svakoj emociji, a nedaotibog slabosti, jer ih doživljavaju kao izravnu agresiju na vlastitu sigurnost? Kojima su svi ljudi gadovi, uz izuzetak onih koji su pristali na njihove uvjete, u pravilu bespogovorno i bez daljnjeg prava glasa? E, njima je nagrada da se nisu dali zajebati. Nema veze što nisu dobili masu toga što su možda i htjeli (želje su općenito rizična rabota, tako da će se i njih s lakoćom i pismenim opravdanjem odreći). A pride samoopravdanje: ja sam takva, moj svijet je takav, ja od toga (sebe/svojeg svijeta) ne odustajem... aha, moš misliti! Vrlo realno razmišljanje. Osobito ako je u guzici nekoliko desetljeća totalne nekomunikacije sa svijetom, osim s onim njegovim dijelovima koji su skloni prihvatiti tu taktiku u zamjenu za "sigurnost" tiranske skrbi.

A nevinost je napor volje: odustajanje od vladavine straha; od poopćavanja. Istinski nevini ljudi nisu nimalo naivni i dobro pamte gubitak istodobnosti, kao i sve posljedice. Ali su iz toga nešto naučili: nisu više isti i zato ne očekuju da će svijet i svi ljudi u svim sljedećim prilikama biti isti. Može biti drugačije: i bolje i lošije. Od boljeg su sretniji, od lošijeg mudriji. Ali nikad isti. A uvijek pozorni: i kad slušaju, i kad govore, i kad plaču i kad se vesele. I zato im svijet uvijek nešto govori. A to uvijek nešto znači.

uvek sam mislio,da li ti emotivni debili riknu svjesni svoje promasenosti ili crknu sretni

Mislim da nikad nisu sretni, ali mogu biti zadovoljeni. Nakratko. Ako imaju sreće riknuti dok im ta kratkoročna zadovoljenost traje - fijuuuuuu! Super.

dzingis kan je na samrti naredio svojima da pobiju cijeli jedan narod na sjeveru Kine....hvala bogu da ovi nasi debili,koje svi poznajemo,u nasim zivotima ,nemaju nikakav uticaj na takav nacin....grozno je koliko ljudi misli da se sve mora vrtjeti oko njih.....ja sam jebo ovu ,ja imam ovo...ma ko te jebe konju

Da, takvi ljudi žive uz niz sasvim nepotrebnih pokreta, s pretjeranim zamahom, ali zapravo šćučureni u nutrini od straha. Nažalost, ne znaju komunicirati drugačije nego pod svojim uvjetima, tak da ti baš i ne ostavljaju neke izbore: ili se makneš od njih, ili ih odjebeš kad navale, ili stradaš.

Obično je gubitak nevinosti poprskan krvlju. Al' i dalje se možemo praviti nevini i naivni.

Je, vraćanje nevinosti je isto krvavo, ali vlastitom krvlju; vraćanje naivnosti obično pusti tuđu ;-))

Često pohlepu zamijenimo za naivnost. I nikad ljudi ne mogu biti toliko naivni koliko mogu biti pohlepni i gladni.

Vraćanje nevinosti se obično plaća. Advokatu.

Meni se to svaki dan dogodi s mojom mačkom! A kad vidim kak objesno otresa stražnju šapu iznad mitologije koju sam mislila da žudi... eh, onda se sjetim da je svaka uspješna prevara utemeljena u našoj vlastitoj pohlepi ;-))

Meni se to događa sa mnom.

Meni dođe da potpišem neki ugovor sa samom sobom. Ali znam da ću (ga) izgubiti ;-))

Meni ne trebaju ugovori nego samo riječ. Lakše ju je pogaziti.

Ja riječi bacam. Obožavam žonglirati!