Ručkić krčkić

Dođem doma s posla i dočeka me moja skrušena spremačica: ima zamolbu. Smije li uzeti malu posudu za mačji zahod koju moja minceza-princeza ne koristi? Naravno. A onda uslijedi objašnjenje:

Usvojila je mačića, 2-3 mjeseca starog. Mačić presretan, živi u kući s vrtom, ima sve blagodati kućnog i "prirodnog" života... Ali, susjeda, koja također ima vrt - onaj susjedni - ima psa koji laje kao blesav čim se mačić pojavi. Iako tim istim stazama prolaze sve kvartovske mačke, na koje ne laje. Ali na ovoga laje, valjda mu mrsko imati "neprijatelja" baš za prvog susjeda. I tako, susjeda pozove na red moju B., riječ po riječ moja B. se raspizdi (a to nije baš čest slučaj, znam iz iskustva) i svađa završi zaključkom da susjeda ima glupog psa, a da mačić ima pravo biti u svojem vrtu.

Hm. Očito to nije kraj, jerbo se susjedi zaključak ni najmanje nije svidio. Posljedica: mačak sažvakan. Razvaljena čeljust, vrat, ozlijeđena kralježnica, izvađeno nekoliko zubi. B. je uvjerena da je susjeda kumovala ovakvom ishodu, jer njen pas, koliko god bio glup ili uvrijeđen, u 10 godina svojeg psećeg života još nikada nije napao mačku; niti ušao u njezin vrt. B. ima teoriju da je susjeda namjerno namamila mačića do ograde, a onda pomogla svojem psu da je prijeđe.

Ne znam i ne mogu znati je li uistinu tako, ali nažalost ZNAM da je moguće: jer pakost ne poznaje granice. Pakost želi povrijediti, želi nanijeti štetu i beskrupulozno bira najslabiju točku. Bio to mačić, dijete, neka nježna i nestabilna veza ili najdraža uspomena na najdražeg pokojnika... Kad je nanjuši, tu lupa.

Pakost je ona koja ratne zločince navodi na to da prisiljava roditelje da gledaju kako im ubijaju djecu; pakost je ta koja vezuje muža neka gleda kako mu siluju i muče ženu; pakost je ona od koje se kasnije dobija PTSP, AKO smo dovoljno ljudi da ga dobijemo, tj. zgrozimo se pred vlastitim nedjelima. Pakost je ona od koje živa bića postaju predmeti, oruđa naše osvete; kojoj smo i sami tek puki alati.

Pakost je ono zbog čega mi se Iskrica nebrojeno puta zgadila. Jer znam da su oni koji su ovdje spremni pretresati moju mater, mojeg poslodavca, moje prijatelje i moje kućne ljubimce samo koračić od ograde zvane "virtualna anonimnost" ili "manjak podataka" do toga da ih meni na oči ponižavaju, muče ili čak ubiju. Zbog čega?

Zbog sladostrašća prizora moje nemoći. Moje boli.

Ja jesam zlobna, ali pakosna nisam: volim poniziti neprijatelja, ali samo njega. Njegove nemoćne i neupetljane ne diram. I ne, nemojte nasjedati na pakosne priče nemoćnih pakosnika da ste tu "povlače nečija djeca", jerbo ti a) djece nemaju i b) čak i ako ih imaju, povlače ih sami - ako ih je itko ikada upleo u neku raspravu, bilo je to usputno i nepromišljeno, bez namjere da im se naudi. Ali nitko ih nikad nije "povlačio" osim njih samih. Nitko iz mojeg društva NIKADA nije iskoračio iz virtuale u opipljivost i poslao npr. anonimno pismo poslodavcu (što meni jest učinjeno) ili prijavu socijalnoj službi zbog djece (što bi mnogi zasluživali), nitko nikada nije nazvao nekoga čiji broj nije dobrovoljno i svjesno dobio (iako ja jesam primala anonimne pozive Iskričara). Nitko od "mojih" nikada nije nekome implicite ili eksplicite prijetio u stilu lokalnog poete "Bili smo u društvu, znam tko si, jednog dana ću ti se samo pojaviti..." To vam garantiram, kako za sebe, tako i za martu, babu, kjeleta, juicy ili bucku.

Jer svi mi volimo životinje. A to znači da poštujemo i štitimo slabije.

I jer su takvi postupci istovjetni huškanju psa na nemoćno mače.

Slijedi slika koja je potresna; ali nije ni izbliza najgora koju možete naći ako uguglate "injured cat".

vega..posli cu procitat sve jer moram ici......vidio sam nesto o pakosti sto si pisala...za procitani dio sve 5

Imam osjecaj, da su zlocesti, osim sto su dosadili drugima, dosadili i sebi samima...

jer nista novo ne pisu, uvijek stara ista sranja ponavljaju, kao mantru...ma tko to vise cita, osim mozda njih par novih na Iskrici, koji se cudom cude, o cemu se tu radi i tko tu koga...a meni - dosadnoooo

ljudi su generalno ogavna stvorenja, zato ih i mrzim. životinje volim.

na mojeg su mačka još prije dosta godina, neki vandali 20-godišnjaci iz susjedstva bacili petardu...na balkon...u cilju da mačka ozlijedi...i ozlijedila ga je...spalila mu je dio dlake na tijelu...tebalo je dvije godine da mu dlaka na tom dijelu počne ponovno rasti. lizao se bio siroti i bio je jako dugo sav isprepadan.

Juicy, vidjela sam jučer da si oprala starog seronju, ali on je zapraf anđelak u usporedbi s ostatkom "ekipe": on OVDJE smandrlja neki svoj bezvezni, neargumentirani napad i prepušta se sudu čitateljstva. Što je OK. Napada MENE, a ne one koji ovise o meni, ili o kojima ovisim ja.

Ametist, gledaj, ovo ti pišem dobronamjerno: nemoj generalizirati! U ljudskom rodu ima kretena u izobilju, ali bogme ni životinje nisu bolje. Nije na drugima da osiguravaju našu sreću, nego na nama samima.

Je, imam i ja susjeda koji mi ubacuje petarde kroz prozor jer ga jezivo nervira što moja pas (težak 18 kg i star 13 godina) 10 minuta dnevno, negdje oko pola 10 navečer, trči za laganim, gumenim lopticama po stanu. Kad me njegova žena došla pitati dokle će to tako, odgovorila sam "Dok pseto ne ugine, a onda dolazi novo". Jerbo su kreteni: iznad mene živi par s troje male djece, a svako je teže od 18 kila, i uopće mi ne smetaju, iako trče cijeli božji dan.

Od sad, prije nego otvorim vrata od kuce, moram pripremiti baseball bat, moram pogledati u zurilo, tko je, jesu li scouti koji prodaku cookiese ili neki ludi iskricar, koji mi se zeli osvetiti (za sta, bog te pita)...ups, pa ja ne moram pogledati kroz zurilo, cijela je kuca u staklima

*moj (a sam ubacila zato jer od petardi zamalo nagrabusila mačka).

nažalost ja sam na same kretene i gamad nailazila....imam jako puno životnih priča...od ranog djetinjstva sam osjetila veliku ljudsku pakost...bilo od vandala vršnjaka s kojima sam išla u školi, koji su mi krali obuću i bacali u wc, rezali kapute, tukli me iz čista mira...nastavnike koji su se ismijavali...do pakosti jalnih i zavidnih kolega na poslu i nadređenih...do ove iskrice gdje sam postala ratoborna...a sve u svoju obranu...jer mi je dosta pilanja u životu.
imam i previše priča...ali ovo nije mjesto za to.

a nitko nikoga ovdje nije više maltretirao koliko mene neki psihopata koji me tu prati već tri godine i ulijetao mi je ssa bezbroj profila i objavljivao moje privatne podatke na blogu.

Juicy, mene ne zgražava toliko pomisao da je neki virtualni lik zaista u stanju pojaviti se na mojim vratima i izvesti neku pakost, koliko spoznaja da je to u stanju SVATKO koga poznajem ako ograda nije dovoljno visoka.

Ametist, ne mogu vjerovati da je tvoj život ispunjen ISKLJUČIVO primjerima pakosti; jer svatko od nas ju je doživio, ovako ili onako. Ali doživjeli smo i njene suprotnosti, ljubaznost i zaštitu koje nismo očekivali, toplinu kojoj se nismo nadali... Tvoj obrambeni stav je kao magnet psihopatologiji, koje ima, priznajem, i ja imam višegodišnje stalkere, ali ih jednostavno ne uključujem u svoj svjetonazor - nisu toga vrijedni.

U jednom normalnom svijetu, tocno znas tko ti je neprijatelj, i izbjegavate se...ovdje se kukavice skrivaju iza nickova, hrabri moji iskricari, bljak
ali ipak se ovdje svode stavri na onu, mali ptić, velki krič

*stvari

Juicy, mislim da su ovdje odnosi jasniji nego u reali: u reali je kukavičluk ona ograda koju je teško prijeći, ali to ne znači da motivi i potencijalne pakosti ne postoje. Ovdje nema kočnica i stvari brže postaju jasne.

Hehe, fascinantno mi je analizirati razine virtualnog kukavičluka: dragi moji koji čitate, a ne komentirate iz kukavičluka, jeste li svjesni činjenica da za gotovo sve vas točno znam tko ste, što ste, adresu i broj telefona? Ali NE zato jer sam ih se potrudila saznati, nego zato jer su mi druge KUKAVICE, koje se ne usude izravno vam pakostiti, dostavile te informacije, glupo uvjerene da ću ih prije ili kasnije iskoristiti? A neću. Jer mi je ispod časti. I ne želim PTSP.

Je vega, ali bas zato sto su u reali kukavice, izbjegavaju te...a ovdje se napuhavaju kao pauni, sprijeda ono sareno perje, a kad ih pogledas odostraga, ipak vidis samo jedan obican supak...

Ma daj, juicy, kaj ti je??? Većina tih šupkova je presretna što mi se uopće ima prilike obratiti, jer dobro znaju da u RL ne bih imala pojma da postoje.

Nedavno sam od frendice doznala da je jedan tip (kojeg sam ja, apropos, glatko otpilila, ne znajući da se poznajemo u opipljivosti) ovdje našao super žensku; i zbilja, da mu čitaš samo profil i ne znaš ništa drugo, pomislila bi da je premija! Ukratko, my point is da je virtuala demokratična, da se ovdje zaista puk i kraljevi trljaju rame o rame i pričaju kao da su u krčmi, bez ikakvih razlika... Divna prigoda za ventilaciju svih mogućih frustracija! Ali istina ipak ostaje istina: oni koji ne idu skupa, jednostavno ne idu. Ne dalje od ograde. (Pa tako ni spomenuta veza.)

Hehe, eno pakosti malo ponad ovog zapisa: pognioci me optužuje za napadanje njenog sina. Međutim, s obzirom da sam ja vrlo svjesna gdje pakost počinje, njenog sina nikad nisam ČINJENIČNO proglasila kretenom, nego sam izrazila svoje UVJERENJE da on to jest, i to na osnovu NJENIH zapisa o njemu i njihovom životu koje je SAMA JAVNO OBJAVILA. To nije pakost, nego pretpostavka. A bez pretpostavki nema niti zaključaka, koji ne moraju, ali vrlo čestu JESU istiniti i činjenično provjerljivi.

Odoh prileć. ZNAM da ću imati pun inbox raznoraznih cinkarenja kad se probudim ;-))

a zakaj bi pes bio glup ako ne voli tvoga mačka? i zakaj je teorija B. (tko god bila) održiva? i zakaj ne bi netko pomislio da ti zajebavaš pesa? ljudi su različiti i fala bogu imaju takva mišljenja. Problem je u razgovoru koji bi trebao biti konstruktivan a ne nametanje svojeg mišljenja(-: svi smo jednom barem nekome napakostili

ja želim pitijestipiti(-:

Veterinari to rješavaju operacijom. Bolno je i jako stresno, ali moja zvijer se oporavila. Košta žestoko, dajem dio love.