STREAMING
Playback ide sve dok ima u spremniku, onih ništica, jedinica, onog punog i praznog koji tvore glas od bezbrojnih kako si, ma dobro, kako mama, ma dobro je, a nisam, nije, bezbroj sitnih boljetica, može bolje, ali može i gore, ništa strašno, ništa, ništa, ništa, jedinica strši bez važnosti, utjubirana si, ide…
Mukotrpno se skupljaš u glas, prekid, krug koji mozga, sabire te, download bi bio bolji, download može početi iz sredine, iz onog glasa koji ponekad posudim od tebe, u kojem riječi nisu velike ali sad zvuče važno, jer ih u sebi izgovaram s tobom, onda nevelikom u golemom čuđenju jer su riječi bile veće od tebe.
U streamingu je prekid, praznina koja nevjerojatno dugo, nevjerojatno mučno može trajati, i samo te vjera drži u iščekivanju, daje ti strpljenja da ne promijeniš pjesmu, zapravo nije vjera nego znanje, ono malo informatike i jednostavni grafički prikaz u kojem je sve ništa ili jedan, bez množine. A čak ni svaka ništica ili jedinica nije važna. Može se bez poneke. Nadoknadiš sjećanjem.
Koje je već na kraju pjesme, odavno spremljene u memoriju, ali ti je čekaš kao iznenađenje, kao ugodu, kao uspomenu, kao spomenik, kao sjećanje na sebe živu, na vrijeme puno, na zgusnutu važnost u nekom spremniku koji jedva čeka prokrvariti svoje ništice i jedinice u tvojem glasu, kojem se čudiš, koji je začudan, koji je izvan tebe tako stran omot tvojim riječima u kojima su misli u kojima osjećaš sve što je važno u svijetu pounutrenom, utjubiranom u utrobu spremnika spremnog za playback. Igra natrag.
Bez svježine. Trebam live stream. Spremnik gladan iznenađenja, ništice i jedinice prepune značenja. Nešto važno se desi kad zapne i onda ne znaš, zaista ne znaš, nikad nećeš saznati. Sabrat ćeš važnost bez dovoljno informacija, naslijepo i logički. Puna predrasuda. Puna.
Dok svijet struji uz tebe sivkasto opor u razornom tijeku koji nikad nije ravnomjeran, ni pravedan, ni opravdan, ingeniozno mekan kad staviš mačku u krilo i posudiš njene tople snove monotono sinkopirane kandžicama užitka.
15.11.2011. u 13:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar