Ručkić krčkić

A fakat je zima grozno godišnje doba! Mrak ti padne na oči čim ih ujutro otvoriš, ono - pola osam, a vani mrak i magluština. I ajd ti sad skupi snagu, volju, savjesnost i samodisciplinu pa se iskobeljaj iz toplog kreveta i toplog doma svoga na neki sumorni, vlažni minus... Uh! A onda ponovno mrak, već oko pola pet popodne.

Ako imam sreće u to doba biti kod kuće, više nikam ne mrdam, osim izvesti pseto. Jer me samo golema, utabana i provjerena ljubav može navesti da se ponovno izložim zimskim nepogodama. Ma nema tog frajera zbog kojeg bih mrdnula! OK, možda ima, ali ja ga trenutno ne poznam.

I tak, zijevajući i željna slatkiša (imam, ali za kasnije, prije spavanja), otvorim Iskricu, trebam bar privid nekakvog druženja, inače ću postati autistični medo, s tom razlikom da oni tijekom zimskog sna mršave, a ja se debljam. Ćorak! U Vipici nikoga, na blogu nikoga s kim bi mi se pričalo. Mislim, u petak navečer mi se fakat ne razglaba o mladiću koji se ubio na meni najjeziviji mogući način (poznavala sam djevojku koja se tijekom sunovraćenja s vrha nebodera predomislila i počela vikati "Upomoć!" - grozno!), stari naivčina je fakat naivan, a leptirica tak i tak nemre bit glumpavija nego što već jest... Ostalo linkići. Ajde, s juicy bih još i požlabrala, ali ona je izgubila volju za spikom i nekam nestala.

I tak si malo mozgam o vama, blogerima, o tome koliko sam negativno raspoložena prema vama i kak vam svašta kažem, a kako to zapravo jako, jako, jako rijetko govorim ljudima koje opipljivo poznajem, iako neki razmišljaju na podjednako priblesave načine i pate od sličnih fiks-ideja ili kompleksa kao naša bloška populacija... A nije to uvijek iz straha da bum pobrala flisku (iako ima i toga - ipak sam ja razborita!), nego je u RL odnos ipak uvijek bitniji od načela: mislim, ne mora meni biti osobito do osobe koja trtlja nešto protivno mojim mišljenjima i načelima, ali nerijetko imamo neki odnos - poslovni, poznanički, rodbinski - koji bi valjalo zadržati u manje-više neoštećenom obliku. Pa čak i ljudi do kojih mi je stalo, prijatelji, ljubavnici, i oni brljaju i trtljaju i svašta bih im mogla reći (i oni meni, uopće ne sumnjam), ali pregrizem, prešutim... Stalo mi je do toga da ih ne povrijedim; i da ne pokvarim odnos; i mislim si, tko sam ja da ih pokušam mijenjati?

Ipak, bliskima ponekad kažem što mislim o njihovim trtljanjima i brijačinama: onda kad vidim da im jako škode ili da će im vjerojatno jako naškoditi. Ali onda to učinim nježno, obzirno. A ne kao ovdje: Budaletino! Seljačino! Kaj je najzanimljivije, o ljudima u RL zaista ne razmišljam u takvim kategorijama. Ne o onima koje prilično dobro znam, a još manje o onima koje volim. Ali, da ih ne znajući da se znamo upoznam ovdje, dobili bi žestoku porciju.

Mislim da je o neznancima teško razmišljati isključivo u pozitivnim kategorijama. Prisjećam se svojih kavica s frendicama u Tkalči: uvijek komentiramo neuspješne modne kombinacije, neskladne ljubavne parove, začudne pojave... Naravno, i one jako skladno odjevene, i iznadprosječno zgodne parove, i začudno privlačne pojave. Ali: njih je manje. Ili oko jednostavno brže poleti prema neskladu? Hm... Prisluškivala sam danas razgovor trojice studenata, momci od 30+ godina na studiju uz rad, pričali su o profesorima. Pohvalili su dvojicu, ali trećeg ne. I onda udri o njemu! Pohvale su trajale minutu, raščlamba "negativca" preostalih 4 mojeg odmora, a vjerojatno se nastavila i nakon što sam otišla. A i ja sam isprva loše mislila o tom kolegi, tj. imala mišljenje slično njihovom: da je bahat, da voli komplicirati i da je nesklon suradnji. I bila sam u krivu. Ne voli komplicirati nego stvari sagledava u svoj njihovoj složenosti, bahat nije nego je nesiguran i ne zna kako se svidjeti, a surađuje vrlo rado i predano s onima koje ne omete tzv. bahatost. E hebga! Jesam li im to trebala reći...? Vjerojatno ne baš u tih 5 minuta. Naći ću načina kasnije, postupno.

Eto, popričah ja malo sama sa sobom kad već ne nađoh nikog drugog, nadam se da u međuvremenu nitko nije počinio samoubojstvo ili još malo oglupavio, ali - ah! - sigurna sam da je temperatura pala još malo niže od ništice. A mene tek čeka šetnja sa psom!

a mogla siim se i neprimjetno pridružiti,kao što si neprimjetno prisluškivala..
bila bi im od većekoristi !!

Uvijek sam spreman za čašicu razgovora - pa i sa tobom . Međutim ti se bojiš duljeg (neobaveznog) piskaranja, možda te strah da se zaljubiš u mene !

a da znaš kako je lijepo na + 6 otići u Vodnjan pod šator i degustirati maslinova ulja, skoro sva extra kvalitete, pa vina, onda jela od divljaći i pitomine, ma što ti pričam, treba doći i doživjeti, traje još sutra i prekosutra, da, možeš kupiti i traktor, ako to želiš! :))

Ma vidjeli su oni mene, Groco, ali tema im je bila tako zanosna da su me istog trena zaboravili!

Eh, majstore, ne bojim se ja zaljubiti, nego se ponadati da ću se zaljubiti, piskarati umjesto pisati, a iz svega onda - ćorak! Nit pisma, nit razglednice, a kamoli priče ljubavničke ;-))

Stari moj, da je ovdje +6, gdje bi mi kraj bio! (Možda i pod nekim šatorom, s nekom dvonožnom divljači, ha?)

laste lete toplom jugu, budi lastavica, a niti fešta nije za baciti!

vega..previse sam popio da bi moga ovo citat..al ti zznas da sam tvoj veliki frend...pa cu sve procitat u jutro i analizirat

Eh, stari moj, da su mi krilaaaaaaaa... ;-))

jako si revna...i pedantna...
ništa ne preputaš slučaju...

Jupileru, samo polako, pazi da se ne spotakneš, sve će dobro biti - ujutro puno vode, OK? :-))

nemoj piti i teturati kada možeš pušiti i letjeti! ili uzmi Red Bull, daje ti krila!

Ma taj Red Bull, to je takav Bull Shit!

a ni olwais sa krilcima nije za baciti!

Mala su ta krilca, a pride i ljepljiva ;-))

e jebga, tebe nikako zadovoljiti!

Ma može se mene zadovoljiti, itekako, ali ne ovako... Uostalom, moram konačno izvesti psa. Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr! Laka vam noć!

Mogu ti izvesti psa kada već vodim svojega - ja uživam u svakom trenutku života pa i u zimskim "radostima". Što je ljepše od pahuljica snijega kada mi miluju lice............

...how romantic...i hladnoća mi razara tijelo...wow, od nas dvoje, jedan pjesnik