p.p.17, 10010 Zagreb

Razbolio se silan neki kralj od čamotinje i nuja, i nije više znao što bi na tom svijetu zavolio, što poželio. Stao venuti silni kralj, i doglavnici i dvorski savjetnici dadoše se u brigu, i počeše se domišljati kako da ga ozdrave od ove boljke, koja spopada site i bogate. Nakon duga vijećanja liječnika i zvjezdočitača, bude propisan lijek: kralj će ozdraviti onoga časa kad odjene na se košulju sretna čovjeka.

Krenuše svijetom mnoge poslaničke družbe, u potragu za sretnim čovjekom. Propješačili poslanici sela i gradove, obišli imanja i kolibe, i svuda gdje bi zatekli čovjeka, koji nije izgledao uplašen, namrgođen, ili sjetan, pitali su ga je li on sretan čovjek. No vazda bi dobivali niječan odgovor – svakoga je na ovom svijetu snašlo ponešto, zbog čega se osjećao nesretnim – bilo to što nije imao poroda, ili to što mu je porod pokosila bolest, bilo to što je bio siromašan ili to što je strepio nad svojim bogatstvom, ili to što je bio osamljen, ili to što je živovao s ljudima koje nije volio, ili to što je volio ljude koji nisu živjeli s njim.

Kada su poslanici već sve pretražili, i kad su se umorni i zdvojni vraćali u prijestolnicu, dopre im do uha nečije veselo pjevanje. Vidješe pred nekom pozemljušom čovjeka, gdje sjedi na suncu i pjeva. Upitaše ga za razlog njegova veselja. “Nemam nikakva razloga,” odgovori čovjek, “pjevam jednostavno zato što sam sretan.”

Kad su to čuli, kraljevi poslanici kliknuše u slavodobiću i jurnuše put čovjeka da mu brže-bolje skinu košulju. Ali, da! Na sretnomu čovjeku nije bilo košulje.

(prepričala Vesna Krmpotić)

pomislio sam na trenutak da se radi o košulji koja se kopča sa zadnje strane :D

ili da će se i ova, kao i svaka druga bajka, završiti nekim sretnim brakom :D

Priča vjerojatno ima tisuću poanti, a ono što mi sad pada napamet riječi su jedne moje mudre prijateljice: svatko je krojač svoje sudbine; dovoljno je samo u sve što želimo vjerovati iz srca (to je najbitniji detalj, jer kad vjerujemo iz glave, a u srcu sumnjamo, onda to nema smisla); treba ne samo "željeti" iz srca, nego u njemu već vjerovati u pozitivan ishod, jer on postoji za svakoga, te istovremeno osjećati i zahvalnost jer smo to nešto već dobili i samo čekamo da se "materijalizira"...

Jednostavno, zar ne? ;)

osmijeh i tebi za dobro jutro :)