O BANALNOSTI
Ako Iskričin server preživi, nije nemoguće da za 100-njak ili nešto više/manje godina suvremena hrvatska kultura bude prosuđivana po ovim našim zapisima. Jerbo, danas saznah, većina knjiga se tiska na tzv. "kiselom papiru" koji ne traje duže od 80 godina; istovremeno, većina domaćinstava, a bogme i dobar dio knjižnica, smatra nepraktičnim pohranjivati glomazna papirnata skladišta znanja (ili uvjerenja, ili doživljaja, ili shematsko-profitabilnih verbalnih prikaza dogodovština) te ih prebacuje u medije koji su kratkotrajni i nepouzdani, tj. na USB-e, DVD-e, CD-e (floppyje neću ni spominjati, iako mi zauzimaju polovicu jednog ormara, a uopće više nemam čitača za njih).
A mislim da prosudba hrvatske suvremenosti kroz Iskričin blog uopće nije najgore što se Hrvatskoj može dogoditi, premda zaista nije ni najbolje, jer - ruku na srce - nije ovo digitalni prostor u kojem se razmjenjuju najrelevantnija znanja i spoznaje, u kojem se pozorno i receptivno osluškuje društveno bilo i donose koliko-toliko uvjerljive ili bar provjerljive prosudbe ičega.
Ovo je tržnica banalnosti. A banalnost jedan od mojih omiljenih englesko-engleskih rječnika definira kao "zamorno obično i često predvidljivo; nezanimljivo i istrošeno". Izvor: Link
A štoš bolje za prosudbu nekog doba i neke sredine nego ono što je najobičnije, nasvakodnevnije, istrošeno uporabom? Zapis o bendu i autoru koji su već dva desetljeća irelevantni na ovom području (iako dobri i svrsishodni dok su bili aktualni), prežvakavanje već davno progutanog i djelomično probavljenog pojma "emancipacije" u buragu osobne zanimljivosti, pravi muškarci koji evociraju krive, nerazumljivo idiosinkratičan zapis osobe koja vjerojatno ne zna artikulirati svoje misli u mediju kojim se služi, a možda su zanimljive, možda nisu, usmenopredajna duhovitost naspram tabuizacije seksa, malo trivijalne samopomoći u cvjetnom aranžmanu pride... i dalje mi se ne da.
Jer se živućem i mislećem suvremeniku to ne da. Ali kulturnom arheologu/antropologu budućnosti svaki ovaj zapis daje dragocjene informacije o hrvatskom umu, koliko god bio aktivan ili ne, o hrvatskim preokupacijama i hrvatskim poduhvatima početkom 21. stoljeća, u tzv. "zrelom digitalnom dobu".
Pokušavam se zamisliti u ulozi takvog budućeg istraživača (iako nemam ni pojmovnika, ni metodologije) koji nastoji interpretirati današnju naslovnicu:
- Društvena kritika u intimističkom izrazu 1980-ih još uvijek primjereno izražava nevoljkost pojedinca da participira u društvenim zbivanjima, koja smatra odveć konfliktnima za svoje mogućnosti te ih svodi na razinu osobne melankolije i osjećaja promašenosti.
- Rodne uloge u tranziciji ne zadovoljavaju niti jednu stranu te dovode do ekstremnog revolta i odbacivanja mogućnosti komunikacije.
- Nedostatak općeprihvaćene i općeusvojene jezične paradigme (tzv. standardnog hrvatskog jezika) dovodi do učestalog korištenja dijalektalizama (koji su normiraniji i usvojeniji od tzv. standardnog hrvatskog jezika) ili potpuno idiosinkratične osobne ekspresije, vjerojatno bez subverzivnih i/ili anarhističkih konotacija ili umjetničkih aspiracija.
- Individualizacija prelazi u autističnost, stoga veliki broj pojedinaca osjeća snažnu potrebu uspostaviti komunikaciju općepoznatim i općeprihvaćenim klišejima, pomoću kojih zapravo niječe svoju individualnost, ali izriče spremnost za uključivanje u širu zajednicu.
Itd.
(O meni će misliti da sam iz nekog drugog vremena. Prošlog, garant!)
26.11.2011. u 17:13 | Editirano: 26.11.2011. u 17:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
hebe se meni, trenutačno sam na: POREZNOM SUSTAVU REPUBLIKE HRVATSKE
veoma poučno i zanimljivo štivo, pogotovu za sve ovdje prisutne kvazi menagere i
menagerke:)))
Autor: bracoiseka | 26.11.2011. u 17:29 | opcije
Napiši neku bilješku o tome, nek se nađe povjesničarima iz budućnosti ;-))
Autor: vegavega8 | 26.11.2011. u 17:32 | opcije
vega, pišem, pišem šalić, da je onoj djeci lakše učit.....
Autor: bracoiseka | 26.11.2011. u 17:33 | opcije
Pukni to na blog, kažem ti! Em ćeš ti bolje zapamtiti, em će se ljudi već za par godina čudom čuditi kako smo se regulirali ;-))
Autor: vegavega8 | 26.11.2011. u 17:37 | opcije
A zapravo, mogao bi to biti jedini današnji suvremenicima koristan zapis. Fakat! Daj to na blog!
Autor: vegavega8 | 26.11.2011. u 17:38 | opcije
Mislis li da ce Iskricavi zapisi, biti stavljeni u Time capsules, medju ostalim dostignucima covjecanstva?
Moram poceti malo ljepse pisati, sta ce misliti o meni oni, za jedno 1000 godina...:))))
Autor: juicy-mama | 26.11.2011. u 17:56 | opcije
Ne, juicy, ne mislim, ipak čovječanstvu priznajem bar malo zdravog razuma... Ali mislim da bi mogli preživjeti u stihiji slučajnosti. I da imaju za to više izgleda nego dostojanstveno tvrdoukoričene knjige.
Autor: vegavega8 | 26.11.2011. u 18:00 | opcije
Svejedno, sto to nisi prije rekla, barem frendicama, da pazimo kaj pisemo...ovak, moram brisat blogove, trazit komentare, jesul' pametni...ma puno posla sestro
Autor: juicy-mama | 26.11.2011. u 18:04 | opcije
ja mislim da će biti zadivljeni
koliko se ovdje svi u sve razumiju
kula babilonska u malom
i na kraju zahvaliti virtualnom stvoritelju što nas nema ko kineza
Autor: zlato-picka | 26.11.2011. u 18:12 | opcije
Papir, napravljen od drva, koji sadrzi lignin, s vremenom pozuti. Pod utjecajem svjetla i topline, molekule se u kiselom papiru raspadaju brze.
U proizvodnji acid-free papira, mora ga se tretirati s kalcijevim ili magnezijevim bikarbonatom, da bi se neutralizirale prirodne kiseline, koje sadrzi drvena masa i da bi se sprijecilo naknadno stvaranje kiselina iz atmosfere ili opcenito, okolisa.
Danas je vecina proizvedenog papira, acid-free.
Pretpostavlja se, da alkalicni papir moze izdrzati preko 1000 godina, sto vrijedi za najbolju kvalitetu papira, a 'samo' 500 godina, za srednju kvalitetu papira..
Autor: juicy-mama | 26.11.2011. u 18:27 | opcije
ju đusi, otkud ti sve to
Autor: zlato-picka | 26.11.2011. u 18:29 | opcije
Ja sam pametna :)))
Autor: juicy-mama | 26.11.2011. u 19:55 | opcije