Ručkić krčkić

...kad vidim što te ljuti. Mislim da bi otprilike ovako moglo glasiti zlatno pravilo čitanja internetskih identiteta, osobito na dejting sajtu poput Iskrice. U stvar, samo za Iskricu i mogu govoriti, ali pretpostavljam da slično vrijedi i za ostale.

A pretpostavka se zasniva na nečemu što sam pročitala, nekoj studiji izgradnje internetskih identiteta, ali ta je bila o Facebooku i samo se ovlaš dotaknula dejting sajtova, na kojima vrijede slobodnija pravila: na FB-u polazimo od pretpostavke da nas netko poznaje, na dejting sajtovima da ćemo nekoga tek upoznati, dakle - da nas ne znaju u trenutku kad započinjemo priču o sebi.

A tu priču doslovce pripovjedamo (dok je na FB-u POKAZUJEMO, prema spomenutoj studiji [hebga, nisam zabilježila ni autore, ni link, nabasala sam na nju tražeći nešto deseto!]): od ispisivanja profila, preko pisanja poruka do zapisa na blogu. Pri tome postajemo (svjesno ili nesvjesno) svoj vlastiti lik, dakle entitet podložan manipulativnosti pripovijedanja sa svim pratećim pomagalima, od jezičnih do stilskih ili žanrovskih sredstava. Što znači da možemo neutralizirati svoj npr. naglasak, koji bi trenutačno otkrio naše zemljopisno porijeklo, ili svoj izgled, koji nas određuje spolno, dobno, estetski, pa i etnički, svoju obrazovnu razinu možemo prikriti lokalizmima, dijalektalizmima, namjernim jezičnim igrarijama ili jednostavno lakonskim izričajem... Kad smo te zapreke maknuli s puta (a to je lako!) ostaje područje čiste slobode: fabulativne slobode! Ilitiga, da ne gledate u guglu, moš pričat što te volja.

Eh, ali nije baš tako... Priča gubi smisao ako joj nitko ne povjeruje. Što će reći, naš internetski identitet treba netko potvrditi. Dakle, nije potpuno nezavisan, poput identiteta likova u pričama, nego nastaje u izravnoj interakciji svih ostalih sudionika u internetskoj komunikaciji, jer mu tek oni pridaju kredibilitet i omogućavaju a) postojanje i b) razvoj. A u svakoj fazi postojanja i razvoja, taj lik može izgubiti vjerodostojnost i uvjerljivost, te ili nestati, ili se modificirati na načine koje autor uopće nije predvidio, niti može do kraja kontrolirati.

Prvi tip s kojim sam se ovdje spetljala predstavljao se kao doktor znanosti u nekom prilično egzotičnom ( = teško provjerljivom) području. Priznajem da je titula bila presudna u mojoj odluci da odgovorim na njegovu poruku, ali daljnji tijek pripovijedanja - tj. dopisivanja - nije potvrđivao tako visoku obrazovnu razinu. Svejedno, meni se htjelo imati avanturu, a to mi je bilo nekak ljepše s nekim tituliranim nego s nekim muljatorom pa sam pristala "povjerovati", točnije, nisam provjeravala. Naravno, po ugašenju našeg odnosa, kroz koji je utvrđena nevjerojatnost obrazovne premise, autor je ugasio i taj identitet, tj. taj profil.

Moj internetski identitet neprestano doživljava provjere i/ili napade te optužbe da je lažan i neutemeljen. U nekoj mjeri jest: nisam vam lagala, ali sam vam (od srca nasmijana i zabavljena kao nikad prije) dopuštala da ga isfabulirate kako vam paše, služeći se tehnikom lakonskog diskurza, pučki rečeno, prešućivanja u ključnim fabularnim prekretnicama. Izniknuo je lik koji sama ni u ludilu ne bih mogla zamisliti, neusporedivo zanimljiviji od mojeg doživljaja sebe same, ali obvezujuć kad se etablirao: ukratko, postalo mi je nemoguće realno upoznavati svoje internetske sugovornike, motivirane za zbližavanje fikcijom koje nema. Zato sam ga demistificirala, tj. objavila svoje stvarne godine i fotografije. Za ostalo su se pobrinuli drugi.

I ja se ne ljutim zbog toga. Jer je moje ulaganje u moj internetski identitet skromno, a o njemu ne ovisi ništa. Međutim, postoje ljudi kojima internetski identitet pruža mogućnost kompenzacije realnih manjkavosti ili kompleksa koje u reali ne bi mogli niti zatajiti, niti kompenzirati. E, ti se bogme ljute!

Možda nisu izmislili sve, ali ono što jesu, to im je najvažnije. I tu najviše trebaju potvrdu drugih. Kad ova izostane, a osobito kad netko dovede u pitanje uvjerljivost izmišljenog dijela identiteta, nastaje borba na život i smrt. Jerbo, uistinu se radi o životu ili smrti tog virtualnog lika, koji onaj opipljivi jako treba. Najčešće se radi o nekim korijenskim vrijednostima koje stvarni lik ne može realizirati, ali virtualni postiže sa stopostotnim uspjehom: društvenoj uklopljenosti, seksualnoj privlačnosti, obrazovnim ili poslovnim dostignućima te općenitim moralnim dosezima "ispravnog življenja" u kodu autora.

Kad tome dodamo i pragmatiku uparivanja, tj. ostvarivanja konkretnih seksualnih ili ljubavnih odnosa, postaje nam jasno koliko je to visokorizična igra, daleko složenija od komercijalnih virtualnih tzv. RPG-a (role-play games).

Neki od nas RPG doživljavaju kao razonodu te će u trenutku kad primijete da je neki suigrač uložio previše u igru istupiti iz uloge i ponuditi ili realnu varijantu, ili istupanje iz lika - dakle, i iz igre, dok će drugi pizditi i nastojati uvjeriti ostale igrače da je lik koji ga izaziva lažnjak pa su stoga i njegove optužbe lažne, u nadi da će njegov lik na taj način preživjeti izazov i nastaviti igru, nepromijenjenog identiteta. Tipičan primjer ovakve strategije su laženka i pognioci, koje svaki izazov identitetu koji nastoje održati na ovoj stranici proglašavaju lažnim diskretirajući izazivača, točnije, dovodeći u pitanje uvjerljivost NJEGOVOG (češće NJENOG) virtualnog identiteta.

Praćenjem triggera bijesa, tj. prilika u kojima virtualni lik počinje svim sredstvima braniti svoj identitet možemo ustanoviti što je u njemu lažno; i to po mjerilima autora, tj. stvarne osobe koja ga je kreirala, a ne nužno po kriteriju izazivača, kojem se demistificirani lik/identitet može sviđati više ili manje od virtualnog. Jednostavnije rečeno, možemo utvrditi što je tko lagao; a ponekad i zašto. Ako nas baš zanima.

Ukratko, možda ovdje ne možemo sa sigurnošću utvrditi tko što JEST, ali možemo saznati tko/što nije.

Ponekad razmisljam koristi li meni to sto tu I tamo vidim sto sve netko je/nije.

Osim na onaj bazican nacin:popeti se nekom na glavu kako bi moja izvirila iz vode:)

puno riječi a mogla si samo reći život je maskenbal, realan ili virtualan iako je i virtuala dio realnosti dakle nije izmišljena stvarnost(-: na žalost masa ljudi poprima neutemeljene karakteristike i u stvarnom životu...svaka nas pohvala diže iz realnog gledanja sebe a kritika nas spušta..život je klackalica(-:samo mi nije jasno zašto bi "titula" značila kvalitetniju osobu?

Titula osigurava kvalitetnijeg sugovornika.

Koristi ti na način na koji su RPG općenito korisne: pospješuju brzinu razmišljanja i zaključivanja, pozornost i koncentraciju, a pride su zabavne.

I vjerojatno cesce lijecnicke kontrole.

Koliko god je teško zanijekati inflaciju titula u našem društvu, činjenica je da iza većine ipak postoji osoba čije kvalitete cijenim: dovoljno inteligentna da se bavi teorijskim i praktičnim problemima, da ih rješava, da svoja saznanja artikulira i tako pretoči u drugima dostupne tečevine znanja i dovoljno uporna da to obavi na društveno kvantificirane i verificirane načine.

Kad sve to prevedemo u seksualnu terminologiju, vjerojatnije je da će doktor znanosti biti osoba koja se potrudila teoretski uputiti u seksualne vještine, praktično ih izučiti, ustanoviti vlastite manjkavosti i korigirati ih te ih zatim učiniti dostupnima i ostalim zainteresiranim osobama.

u slučaju naše sjebane zemljice titula obično označava fah idiota(-:

Hahahahahha!Ne vjerujes u jednostavno nadarene jebace.

a u slučaju titule iz ovog teksta, shvatio sam da je poslužila kao neki erotski stimulans, odnosno, da je pisalo trgovac, konobar ili mornar, ne bi joj se prijebalo da prostite(-:

Price o fah idiotima ne drze vodu.

a očito ne drže ni sisu(-:

Zelenoruki, prijebavanje obicno dodje samo od sebe.Pitanje je trenutka hoce li se pri ruci naci doktor nauka ili mear.Iako...spoznaja da je sugovornik mesar moze djelovati kao hladan tus, jbg.

Vjerujem ja u prirođenu darovitost, ali smatram da je treba njegovati i dorađivati ;-))

Hm..pocela je sezona kolinja.

A čuj, ak je netko idiot, bolje da je u fahu, nego samo idiot. Iako mi se idioti općenito ni najmanje ne sviđaju.

Vrtlari ne jebu do proljeca:)

zato me ne jebe što si po zvanju ili zanimanju nego kakav si čovjek..pa nćemo anketu raditi nego se osladiti(-:

kak ne jebemo marta? sad tek imamo vremena za to(-:

Iščitati čovjeka iz profila na Iskrici? Ili iz desetak poruka? Hmmmm... Zeleni, jel bi ti prije odgovorio manekenki ili odgojiteljici u prijevremenoj mirovini?

definitivno odgojiteljici jer jebeš manekenku koja tuda vrluda(-.

Dosta zajebancije.Onog trena kad vrtlari u RH budu bogati umjetnici vrtlarstva kao u , npr, Engleskoj..bit ces jebozovan.Do tad si decko zelenih ruku sa zemljom pod noktima.

Jos da tetanus dobijem..

Aha, znači, manekenki ne bi odgovorio jer a) ne bi povjerovao njenom virtualnom identitetu ili bi je b) smatrao manjkavom manekenkom s obzirom da si društvo nije pribavila na druge, njoj vjerojatno pristupačnije načine? Isključio bi mogućnost da je npr. radoznala?

ljuid nas iznenade i nakon desetljeća života pa se niti ne trudim iščitavati nikoga odavde...ako nam je zajednički interes šetati pesa, uplodati mačkice ili jebati se, drugo me ne zanima ili će se otkriti samo..ne forsira mi se(-: pogotovo sad s 4 šarafa u stopalu

do sada sam odgovorio svakome, dakle vjerojatno bih i njoj odgovorio ali niti van iskrice nisam manekenka tip niti se obazirem kaj piše u onom upitniku

OK, zeleni, nije ovo prozivanje po načelu osobnosti, nego razgovor o tome na koji način provjeravamo, a zatim potvrđujemo ili opovrgavamo nečiji virtualni identitet. Ja sam u opisanom primjeru krenula od titule, ali mogla sam i od rubrike "koju hranu voliš", tak je svejedno.

otvoren sam za cijeli svijet

Zeleni, kaj nakon jebanja?Presadil bus mi biljke?:)

Marta, kak ti provjeravaš?

Zekam te malo..Ne kuzim zasto ljudima smeta ako Vega (ili netko drugi)taj kriterij uvrsti u "trazilicu".

Ne provjeravam jer nikom nis ne vjerujem.Jebem samo znance.Kad se zaljubim u njih.Sto I nije bas najbolje..jer tad nemas kriterija:)

Ja zapravo svima vjerujem dok ne postanu nevjerojatni. Onda počnem provjeravati.

A pvt mi nikad nije bio napet nacin komunikacije.Bice sam malo nastrana.Volim publiku.

marta, bitno da ti flora ne buja u međunožju(-:

Nisi nastrana. Imaš svoju motivaciju koja traži drugačiju pragmatiku.

ne smeta meni ništa, samo imamo različita mišljenja i kriterije...

Kajaznam..Mislim da zapravo imam problem sa skidanjem gaca na nacin koji bi trebao biti "normalan":)Precvrst odgoj..puno crkve..

To se vidi. Zato je tvoj virtualni lik "frajerica" ;-))

A ljute te likovi u drugom ekstremu, tj. nogopere.

Sto zvuci prilicno licemjerno ako uzmemo u obzir da necu stati ako je napeti znanac ozenjen pred Papom I deset kardinala:)

Moguce:)

marto, pa nemoj nositi gaće(-:

Mislim da nam virtuala omogućava i neku vrst simulirane integracije nepomirljivih suprotnosti u našim korijenskim vrijednostima. Ja to definitivno ovdje radim (tu simulaciju), a mislim da to u dobroj mjeri činiš i ti, marta. U tom smislu smo nas dvije više solo-igrači pred zainteresiranom publikom, čije nam reakcije pomažu korigirati model, nego suigračice u RPG-u.

Najvise nas mogu naljutiti poznate stvari.Jbg.Ono sto jesmo, sto smo trebale/mogle postati.

Meni je iskrica prilicno koristan alat.

Ali sam tek ovdje skuzila da sam prilicno drustveno neprilagodjena.

Zapravo..da drustvo nije prilagodjeno meni I mojim potrebama:)

I ne ljutim se.Mislim da cu uskoro moci profurati neki svoj film.Mozda cak I punim plucima.

RPG, čak i kad smo solo-igrači, pospješuju učenje, već rekoh. Netko će uvdje uvježbavati društvene vještine, netko trimati svoj identitet, ne samo virtualni, kroz odmak od onoga što im se ne sviđa.

Jer..I strahovi se mijenjaju.Kad sam se prvi put ulogirala, najvise sam se bojala samoce.

Pa da.Zato ne kuzim zasto ne vole vidjeti malo konstruktivne kritike:)

Vjerojatno zato jer i sami teško mogu povjerovati u identitet koji izgrađuju; jer je odveć krhak. A mi smo fakat gadure kad takva krhka bića ošinemo jezičinama! ;-))

Ma daaj..istinski krhke ne diramo.Cak ni lazno snazne.

hoćeš reći da ti virtuala pomaže da pokažeš dio svoje osobnosti koji ti je zatomljen u reali odnosno budeš ono kaj nemreš biti zbog ? ne moraš onda govoriti kao onaj iz Teorije velikog praska(-:

Ja volim protresti samo one iritantno-filmski nabrijane.

možda ne vole tvoje kritike jer ih ne smatraju konstruktivnim a primjetio sam da si jaaako osjetljiva ako netko ima mišljenje drugačije od tvoga(-:

Jer se one zaista pokusavaju popeti svima na glavu kako bi disale.Seljacki.

Ljudi ne razlikuju misljenje, kritiku I vrijedjanje.

Moram oflajn.Cmok!

Zeleni, ne hodam po svijetu govoreći neznancima što točno mislim o njihovim izjavama, postupcima ili pretenzijama, i to iz nekoliko razloga:

1. nemam za to vremena;
2. nije mi stalo do njih;
3. odnos s njima mi je važniji u cjelini nego korekcija povremeno iritantnih pojedinosti;
4. ne očekujem nastavak odnosa pa mi je nebitno kakva je ta osoba.

Ovdje sam htjela-ne htjela u društvu neznanaca s kojima se donekle znam i koji donekle određuju štimung ovog prostora i moje mogućnosti slobode u njemu. Zato ovdje više ispoljavam neka svojstva nego što to činim u RL; ali UVIJEK su to moja svojstva, nikad ih ne negiram niti se skrivam iza virtuale da bih ih "ispričala". Nemam potrebu za tim.

Bok, marta, čujemo se! Sad bih i ja polako off...

Zeleni, marta ti je dobro rekla: velika većina blogera ne razlikuje kritiku od uvrede. Ja ih razlikujem, a na vrijeđanje reagiram, bilo progonom u Ignoricu, bilo dekonstrukcijom motivacije za vrijeđanje, što druga strana nerijetko doživljava uvredljivim. A nije.

eh, ko o cemu, ja cu o RPG. a ne moš znat ak nisi igrao. al ono, baš igrao:)

naime, RPG-ovi su ustvari izvanredna simulacija stvarnog života u nekim zadanim uvjetima. i ono što je njima svojstveno, kontra stvarnog, da njihova pravila uglavnom ne podržavaju iznimke. tako da, ako nešt hoćeš tamo učit, učit ćeš o pravilima:)

ono zbog čega u RPG-u napreduješ, je sposobnost da uopće budeš sudionik. ako si lijen, glup, brzoplet, riskiraš ili ne znaš timski igrati, neš daleko stić. i brzo će ti dojadit, jer svrha RPG-a uopćer nije da igraš sam sa sobom.
ako odabereš "dark side", to ti može donijet uzbuđenje ili kratkoročan profit, no velika je šansa da će te odstrijelit prvi put kad posrneš i izmiliš iz sigurnosti organiziranog bezakonja, a druga stvar je da ti kompanjoni uz koje si se obogatio prije ili kasnije okrenu leđa. em su karakterom tom skloni, em im je samo do profita:)

tako da sam duboko uvjerena da čak i tamo gdje je stvarnost samo simulirana, ne treba se zajebavat ili izazivat vraga ako misliš trajat, a ako ne, tak i tak si se veselio uglavnom brzom odstrijelu i užitak ti nije u igranju nego u destrukciji. :)