cityspeed

razgovarao sam sa frendicom neki dan o problemu veza i svega vezanog uz to i dosli smo do zakljucka da je ljubav precijenjena. frendica bi bila najsretnija da je samohrana majka. muz joj smeta a najsretnija je kad je sa svojim djetetom. poznavajuci nju vjerujem da bi tako bilo najbolje. u mojem slucaju veza je pukla zbog pritiska okoline. jako mi je stalo do te osobe a i njoj o meni. nazalost sad je to postala nemoguca situacija za odrzati jer su svi protiv te veze. pa skoro svi. to postaje pravi sizifov posao odrzati vezu unatoc svemu. i koliko god ljubav bila jaka pritisak je prevelik. pitam se koliko cu jos moci izdrzati a da ne poludim. sto to ima u ljudskoj naravi da guraju nos tamo gdje mu nije mjesto i pametuju o svemu i svacemu. a ne znaju pocistiti pred vlastitim pragom i u vlastitoj kuci. zbog cega misle da su pametniji od drugih? sto ima tako zanimljivo kod drugih? da zasluzuje toliku paznju. pa zar nije receno da se ljudi vole. zasto su toliko protiv? strahujem za voljenu osobu jer prolazi kroz pakao zbog nase veze. nije mi tesko preuzeti obveze da zbrinem voljenu osobu i sve u vezi nje nije mi tesko. zato jer ju volim. ali problem je okolica koja vrsi pritisak na nas. vise ne znam sto da ucinim? sto bi bilo najpametnije uciniti? kako joj pomoci? za sada toliko.