pisati pisma, pričati priče

Kad bolje razmislim, pisati je ljekovito. Kraljeva otkinuta glava ljepša je s udaljenosti riječi, opisa kojim je podižem s poda i pospremam u vreću pamćenja. On je ionako od onih koji "...nisu naučili ništa, nisu zaboravili ništa", kako kažu astrološke knjige.
A ja sam od onih - koji pišu.
Voljela bih da sam tužna. Tuga je kao kiša koja nas ogoli do dna srca, do one praprve radosti zbog koje uspijevamo ustati iznova svakoga jutra. Voljela bih da sam tužna, pisala bih ljepše. Ali - nisam. Jedan mali princ neprekidno briše tugu s mene, spreman je pokupiti prije no što mi se nastani na koži.
"Tako ti je glatka!", govori. Misli na kožu, naravno:) "To je od neisplakanog", ne kažem mu. Samo čekam kišu koja će ga konačno zaskočiti.
Uostalom, oduvijek sam sklonija kraljevima nego prinčevima. I to što im na kraju odrubim glavu, dio je bajke u kojoj sam rođena. Možda je došlo vrijeme toj bajci promijeniti završetak, onako moćno ženski, kao što sam to radila kad bi moj stariji sin, pripremajući se za priču pred spavanje, zatražio: "Mama, nemoj da zec večeras umre!"
Evo, napisala sam blog, kako si zatražio. Kralj je mrtav, princ ima posla, u mojim pričama zečevi više nikad neće umrijeti.
Hvala ti - što ga čitaš:)

Hvala ti, baja - za stablo:)

danas moi je bio divan dan. dovoljno je reci da su mi dvije gume na autu pukle (eeeej, zar dvije rekao bi Edo Maajka) a to me nije ni najmanje uzrujalo. Stvarnoi dan je bio super. I bio sam u Movie pubu, upoznao neke nove zanimljive ljude, ali njavise me razveselilo, zaista, Gigi, kad sam vidio da ti opet pises. Hvala ti. Hvala. I znam da to ostali mozda ne razumiju, ali, hvala ti Gigi. Suza je u oku.

A princeze :-)). Postaju kraljice :-)).

lijepo što si napisala blog nakon toliko vremena ,-)

Lijepo, kao i uvijek!