Ručkić krčkić

Skovala sam ovaj izraz po uzoru na "funkcionalnu nepismenost", koja podrazumijeva da pojedinac koji je naučio sva slova i brojke ipak ne prelazi prag minimalnih sposobnosti za snalaženje u suvremenom svijetu i na tržištu rada - a te su minimum znanja rada na računalu, minimum znanja stranih jezika, ali i osobne sposobnosti, spremnost na učenje i motivaciju (izvor: Link

Na primjer, takva osoba se ne snalazi u voznom redu, iako može (mukotrpno) pročitati brojke, ne zna ispuniti opću uplatnicu, ukratko, ne zna što bi s informacijama koje su joj predočene. A takvih u Hrvatskoj navodno ima 40-ak posto, neki izvori navode više, drugi manje. Za utjehu, toliko ih je i u SAD-u, samo što tamo ima i 40% visokoobrazovanih, a u Hrvatskoj 12%. Jedan takav nam je bio i u Saboru Link
U međuvremenu je maturirao, ali nije nastavio školovanje, želeći se "više posvetiti obitelji".

Nego, odlutah ja, a vas sigurno više zanima ta funkcionalna frigidnost, zar ne? Pa, kao što ni za funkcionalnu nepismenost ne postoji precizna definicija, nego samo opis, tako nema ni za funkcionalnu frigidnost, koju ću pokušati opisati u skladu sa svojim zapažanjima, ne zadržavajući se samo na bloškoj populaciji (u kojoj spomenuta pojava obuhvaća, rekla bih, čak 50% ženske populacije).

Dakle, to su žene koje zapravo ne uživaju u seksu: ne kuže mu svrhu. Točnije, orgazam im je nejasan, što ne znači da ga nikad neće postići, ali im nije motivacija za odnose s muškarcima. One informacije o seksu i seksualnim odnosima ne mogu protumačiti, zato ih redovito prevode u neke druge termine, njima jasnije, npr. u tržišnu vrijednost, kolekcionarstvo ili igre moći. Dakle, njih ne pali coitus per se, nego sve oko toga, prije toga ili poslije toga.

Što ne znači da im je seks nezanimljiv, naprotiv, mogu djelovati hiperseksualizirano, ali - kao što rekoh - one ne shvaćaju narav seksualnog odnosa, ne mogu ga cijeniti samog po sebi, nego isključivo kao sredstvo postizanja nekog drugog, njima shvatljivog cilja: podizanja svoje društvene vrijednosti ili materijalnog prestiža, stvaranja impozantne kolekcije zainteresiranih ili stjecanja moći nad drugom osobom ili osobama. Funkcionalne su, dakle, u smislu da se seksom bave, a frigidne u smislu da ga ne kuže i ne uživaju u samom seksualnom činu, za koji nisu motivirane, te nerijetko nemaju niti minimalnih znanja za hopa-cupa u krevetu, a niti želje da ih steknu. Jer - njima ne trebaju.

U RL sam upoznala niz takvih, štoviše, s nekima od njih sam bila dovoljno bliska da mi same ovo objasne, nerijetko kroz čuđenje zašto ja postupam drugačije od njih, zašto mene može veseliti odnos s nekim tko je "nitko i ništa" ili zašto ulazim u odnose koji mi ne donose statusne ili materijalne beneficije.

A ima ih i ovdje. Na primjer, sinoć se zapričah s jednim blogerom, kad evo ti jedne funkcionalne frigidnjače (Već sam je prije klasificirala kao "kolekcionarku", vječito zaokupljenu brojanjem svega i svačega, od broja komentara svojih i tuđih zapisa, do broja potencijalnih [u njenom slučaju] ili realiziranih "jebača" [u mojem], hvalisavu da muškarce bira po kriteriju materijalno-statusne probitačnosti; da se razumijemo, samo brojanje nije znak da ste "funkcionalna frigidnjača", jer svaka od nas povremeno osjeti potrebu svesti račune - ključna riječ je POVREMENO!); elem, umiješa se ona u razgovor i odmah meni optužba da sam "gladna *urca" (zvjezdica njena, mene nije sram imenovati kurac).

I? Pa kaj onda ako jesam? Ni toga me nije sram. Je li išta prirodnije od toga? Međutim, ono što naša funkcionalna frigidnjača NIJE shvatila u razgovoru u koji se umiješala jest čisti užitak spontanog, neuciljanog i neutilitarnog muško-ženskog odnosa, u kojem genitalije mogu, ali i ne moraju odigrati neku ulogu. Jer, i to je seks: takav odnos. Kao što je i seks i potpuno neutilitarna ševa u usputnom gradiću, bez daljnjeg cilja i bez ikakve namjene osim užitka. Sada. Ovdje. O kojem možda nikad nikome ništa nećeš reći, ne zbog srama, nego zato jer nije dio većeg plana, nije dio kolekcije, nego je dio življenja. Tvojeg. Osobnog. Intimnog.

Funkcionalna frigidnjača se obavezno mora pohvaliti seksom; ili uskratom seksa. Prvo joj (po njenom) daje prestiž, a drugo moć: za nju inače seks nema svrhe, naprotiv, duboko se stidi svih onih "promašaja" kad se izložila gnjavaži bez društvenog bonusa.

Druga vrst funkcionalne frigidnjače ne otkida toliko na prestiž i probitačnost, koliko na moć. I zato zna i može biti samozatajna, ono, u stilu "držim te u šaci, ja znam, ti znaš, a mogli bi saznati i svi drugi". Prepoznajemo ih po tome što ne znaju pustiti: svaki odnos koji su ikad imale s nekim muškarcem (a nerijetko se svodi na znakovite poglede u crkvi, na koncertu ili bilo kojoj drugoj kolektivnoj prigodi, štoviše, nerijetko postoji samo u njenom zamišljaju) za njih je vječno aktualan, prezentan i nastavljiv, bar u nekom aspektu; to su one koje vas maltretiraju SMS-ovima godinama nakon što ste ih prestali šmirglati, ili vam pišu tugaljive pjesme i priče, ili linkaju na takve na youtubeu (ako su pride i funkcionalno nepismene).

Od materijalno-kolekcionarski orijentiranih funkcionalnih frigidnjača razlikuju se po tome što obično nisu jako izbirljive: njih veseli količina, jer je moć kumulativna. Ipak, najviše vole koncentraciju svoje moći u jednoj osobi. (Prisjećam se šulkolegice, iz gimnazije, koju sam pitala kak joj se da biti ljubazna baš sa svakim muškim bedakom; odgovorila mi je: "Nema većeg gušta nego furati ergelu budala po savskom nasipu i znati da im je sve uzaludno!") I ovdje je uskrata jednako važna kao i realizacija: nekoga drže u šaci jer im "nisu dale" (a budala vjeruje da će ipak dati), a druge zato jer jesu, a za to ovi svakako moraju platiti, u njoj shvatljivoj valuti: konvertibilnoj, inspiracijskoj ili jednostavno činjenicom da ih nikad, ali baš nikad, neće moći zaboraviti. Kupovanje "besmrtnosti" seksom, jebiga!

Smatram da bi funkcionalnu frigidnost trebalo uvrstiti na HZZO-ov popis zdrastvenih problema, jer te žene nisu sretne i ne mogu biti sretne: unatoč činjenici da funkcionalno nepismeni mogu biti saborski zastupnici, funkcionalno frigidne žene ne mogu ostvariti odnose koji bi ih uistinu usrećivali. OK, bar neke od njih iz toga izvuku dobru alimentaciju.

Osim toga, društveno su štetne, jer su beskrajno zavidne i ljubomorne (da, možemo ih prepoznati i po tome što te osjećaje, koje si ne vole priznati, redovito transferiraju na druge, tj. misle da svijet funkcionira po načelima ljubomore i zavisti kao osnovnih poticaja za svaku aktivnost) i stoga sklone djelatno kvariti tuđe užitke, a budući da su nenamirive u svojim potrebama, disproporcionalno koriste budžetska sredstva u svojoj hipohondriji i neumjerenom korištenju društveno financiranih pretraga i lijekova. Često su uistinu zgodne i privlačne, što pak znači da na osobnoj razini uspijevaju unesrećiti gotovo svakoga tko s njima pokuša uspostaviti prisniji odnos, osobito seksualne naravi. I njihovu rodbinu, od djece nadalje. Što pak znači još više pacijenata na budžetskim jaslama.

S obzirom da su (ipak!) funkcionalno frigidne, tj. da njihov užitak nije u izravnoj sprezi s orgazmom, predlažem humanitarnu akciju "Dajmo im!": dajmo im komentare, dajmo im ulete, dajmo im važnost, dajmo im bar privid moći. Jer, sreću i užitak im ne možemo dati; ali možemo umanjiti svoje i društvene troškove. One i tako ne kuže što je što.

Eh, da, u tekstu sam zaboravila spomenuti nešto JAKO VAŽNO: funkcionalne frigidnjače se duboko stide svoje (ne)funkcionalnosti. Poput nepismenih, i one su spremne cijeli svoj život podrediti skrivanju te činjenice (cf. film "Žena kojoj sam čitao").

Ja kao funkcionalno nepismen il polupismen bih mogao nesto reci na ovu temu, a o polufunkcionalnim frigridnjacama sam i sto ne il polukompetentan al imam ga. Mislim imam svoj stav, doduse maleni al je moj e:-)

Ma, ti imaš maslinovo ulje, štoš više od toga?

Covik kao pismen polupismen nepismen il previse pismen je po tom pitanju neodredjen, covjeka odredjuje njegova dobronamjernost zloca gramzivost il neke druge osobine, posebno zdrav razum i inteligencija. Cak ni na trzistu rada to nije najbitnje osim kod zelje da se ostvari elitisticka karijera. Al i jedan coban moze biti uspjesan u svom poslu i financijski naravno, i kao saborski zastupnik zdravorazumski i dobronamjerno moze puno vise napraviti i paziti na svoje stado koje ga je biralo od bilo kojeg elithsticko savrseno formiranog i vjestinam naourazanog pismenjaka, informatickog i gramatickog.

Da, i to nije djevicansko ulje :-)

Treba mi jedna beracica maslina, posao na neodredjeno vrjeme, placa po dogovoru :-)

Jarče, sviđa mi se tvoj idealizam, ali ga smatram nerealnim: dobronamjernost mora pronaći putove do npr. Europskih pristupnih fondova (naša dobronamjernost nije, ali zato ih je iskoristila zlonamjernost, prebacivanjem sredstava na nepostojeće projekte, tj. osobne račune i pokrivanje starih zaduženja), treba se znati izraziti tako da bude uočena i shvaćena, a za to su najpogodniji digitalni mediji, treba se znati predstaviti svijetu, a za to treba znati strane jezike. Čobani su i dalje potrebni, ali su malecka manjina. Uostalom, danas SVE mogu roboti: ne čine to samo zato jer bi se urušila globalna ekonomija, a oni koji od nje trenutno profitiraju ne znaju kako bi prošli u takvim okolnostima. Ukratko, nije u pitanju elitizam, nego nužda; nije da ti se hoće, nego moraš; nije da razmišljaš o sranju, nego pod hitno moraš na ćenifu.

Djevičanstvo je precijenjeno ;-)))

Ja bih prvo probala honorano, sezonski, a onda budemo vidli ;-))

Djevicanstvo je definitivno precjenjeno. Hm,ne nisam ja protiv elite, al elitizm bez temelja ne stoji. Iz nikakvog fonda nam nece doc novac za hranu, za obrazovanje da, al ako kupus ne posadimo jesti ga necemo. Zdrav i jednostavan razum je temelj sveg, a sve ostalo je nadogradnja, nuzna i potrebna za vise,bolje i.t.d.

Danas u svjetu jednostavno postoje alati, kompjuter, osnovu svladavanja informaticki vjestina moze svladat svatko, ja ziv primjer tog. Cak me moze i gramaticki ispravit ako ja to zelim. E al ako ja nisam idealis i ne zelim nista napravit za opce dobro vec samo za sebe, tad mi ispravke nema.

Zdrav razum danas nalaže razumijevanje ekonomskih zakonitosti i zakonske regulative: neš ti moć posaditi kupus ako nisi vlasnik zemlje u koju bi ga posadio, ili ako jesi, neš ga moć prodavat ako nemaš koncesiju. To ti je to. Nije to elitizam, nego nužna funkcionalnost, u kojoj nepismenost može biti samo beskrupulozno iskorištena i zlorabljena.

Gle, jarče, ovo je trebao biti zapis o seksu, a ne o ekonomiji ;-))

Moram se sad otkvačiti od našeg digitalnog svijeta, kod mene u ulici svatovi, veselica, idem vidjeti tko se u(ne)srećio, a usput u dućan, jesemti disfunkcionalnost, hoću filano pile sutra za ručak, a nemam ga čime filati!

Do sexa nismo dosli, jebe nas ekonomija zar ne? Sto nas ekonomija vise jebe to se mi manje jebemo. Eto kratko i jasmo. A jebenti misa pa necu o sexu kad od one sinoc dnbio trenutnu impotenciju haha

dijagnoza za razmišljanje, odoh učiti o kompjuterima kako ne bih bio seksualno disfunkcionalan (već znam naći porno stranice na internetu), koliko još moram naučiti? recite starominaivnom!?

dok nisam pogledala nik dala bi se kladit da je ovaj post napisao muškarac