BEZ CELOFANA
Ponekad kad čitam našu Ametist, dođe mi da potpišem sve što kaže; a onda se sjetim da nije baš tako. Ne uvijek. Ne sa svakim. Bar se nadam.
Jer ne mogu znati. Nakon iskustva Iskrice, zaista ne mogu znati... Ako sam ovdje išta naučila, to je da svi mi imamo svoju sirovu, grubu, vulgarnu stranu i da je samo stvar samodiscipline hoćemo li je prekriti tankim slojem uljuđenosti. Možda i oportunizma; možda je čak uistinu poštenije ako je izložimo, bez iakvog premaza, čak i bez prozirnog celofana.
Da, svi smo mi beštije, i muškarci i žene. Ali nam se ne sviđa kad se drugi prema nama odnose kao beštiji, ono, naguzi se da ti sprašim i nemoj govoriti, ne zanima me... Iako je uistinu tako: godinama sanjam isti san, o muškarcu koji mi prilazi s leđa, divno me obljubi, ne progovorivši ni riječi, i onda se povlači, točno u pravom trenutku, kad bi trebalo nešto reći, nešto početi, a ne da mi se - hoću samo užitak. Ništa više. Ni manje.
Dozvolila sam si biti beštija, nekoć davno, kad mi se činilo da sam ispucala sve bolje opcije: otvorila sam adresar (da, onda smo ih još imali, one male, s kožnim koricama) i pronašla ime nekoga s kim sam blago flertovala i onda ga zaboravila, i on mene. Nazvala sam, pozvala se k njemu, odradila ophodnju po kafićima, napila se tak da ne mogu voziti doma, namjerno, i onda se pozvala k njemu na spavanje. On se totalno zblesirao. Skuhao mi je špagete, a kad ni to nije pomoglo, stao mi namještati pomoćni ležaj. E, na to sam popizdila! Rekla sam mu "Zar ti misliš da sam ja na sebe stavila svu ovu šminku, satima hodala i stajala u ovolikim potpeticama, trusila vodke i valjala gluposti zato da bih spavala SAMA?!"
Hebga, takav izazov je morao prihvatiti i legli smo skupa, odveć pijani i napeti za ikakvu suvislu akciju. A kasnije smo sve premazali politurom uviđanja, shvaćanja, životnih kriza i počeli hodati. Čak nam je i išlo! Neko vrijeme... Vjerujte mi, do danas se nisam sjetila kako je to počelo: početak te veze sam uvijek datirala nekoliko mjeseci kasnije, kad je sve bilo "po propisu", izlasci, druženja, spike, povjeravanje i onda HOP! Dobar hop, aleluja! Napokon.
Jednom mi je uletio muškarac kojeg sam upoznala tek sat-dva ranije s izjavom da silno želi coitus sa mnom, a osobito cunnilingus na jedan mmmmmmmm, osobito divan način, detaljno izložen, bez latinskog, naravno. I pristala sam! I ne žalim!
Ali: nije on meni bio posve nepoznat. Pričali su mi o njemu, lijepe stvari. I htjela sam vjerovati u te lijepe stvari. I njemu su pričali o meni, isto jako lijepe stvari. I on je htio u njih povjerovati. Ali zapravo smo se htjeli bjesomučno poševiti. I jesmo. A onda smo prtljali s nekakvom vezom, koja je ispala nelijepa. A hebga!
Ponekad kad pričam sa svojim prijateljima, mislim si, i ti si u biti sirovina. I tebi se motaju po glavi naguženja, ispruženja, utjerivanja, lizanja, cuclanja i cijeli taj repertoar koji MENI nikad nisi spomenuo (iako smo ih možda isprobali), valjda zato jer si dovoljno pametan da znaš da je celofan ipak POTREBAN. Bar u početku. Žena MORA misliti da si dar, a ne da je ona puka alatka tvojeg zadovoljstva. Atavizam, štaš! Ne, ni ja, ovako racionalna kakva jesam, ne mogu ako nije lijepo upakirano, što god bilo to što mi se nudi. Ne mogu i gotovo! Ne mogu prekrojiti mozak, iako on uviđa da je ispod papira uglavnom uvijek isto.
Trebam bar iluziju da nije. Čak i onda kad ja sama ne želim ništa drugo, ne mogu si to priznati, ne mogu postupati bez otvaranja tih drugih, drugačijih, kompliciranijih putova dalje. Mislim da bi mi život bio jednostavniji da mogu; ne nužno sretniji; niti zadovoljniji. Ne bojim se propustiti ševu; ali se jako bojim propustiti ŠANSU da ne bude samo to.
10.12.2011. u 22:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
jebemu miša, ti stvarno svaki osjećaj ogoliš do gole kože!
Autor: staranaivan | 10.12.2011. u 22:21 | opcije
Ma lako za golu kožu, ali ja je još malo i zgulim ;-))
Autor: vegavega8 | 10.12.2011. u 22:22 | opcije
eh. ševa bez rajsferšlusa kontra stvarnosti
Autor: styx | 10.12.2011. u 22:22 | opcije
Kompresiraj i zipaj, styx! ;-))
Autor: vegavega8 | 10.12.2011. u 22:27 | opcije
ma neć. fućkaš to di ne moš napravit digresiju :)
Autor: styx | 10.12.2011. u 22:30 | opcije
nije mi blizu Klaić, digresija je?
Autor: staranaivan | 10.12.2011. u 22:30 | opcije
Skretanje s teme, stari naivčino.
Autor: vegavega8 | 10.12.2011. u 22:31 | opcije
Styx, ponekad mi se čini da sam život odživjela u digresijama: ta neka tema koja je bila zadana nikak mi nije uspijevala zaokupiti pozornost.
Autor: vegavega8 | 10.12.2011. u 22:32 | opcije
to ti je kao no u školi, napišite slobodan sastav?
Autor: staranaivan | 10.12.2011. u 22:34 | opcije
kad je sve u mogućnostima. ako je nešt svrha samom sebi, bez mogućnosti da se razvija, mora bit dosadno i kratkoročno.
al fakat previše pričam, morat ću sebe zipat:))
Autor: styx | 10.12.2011. u 22:36 | opcije
Ovaj zapis je uistinu nadahnut Ametistinim blogom, tj. onom porukom koju citira: frajer joj zapravo lijepo i otvoreno piše (priznajem - mene bi zainteresirao!), opisujući stanje tipične sredovječne krize kad skužiš da ispred sebe nemaš vječnost, nego neko vrijeme koje je možda kraće od onoga koje je već prošlo: i onda se uplašiš. I ne želiš ništa propustiti.
Međutim, štos je u tome što UVIJEK propustiš više nego što izabereš, UVIJEK. Jer je mogućnosti uvijek više, a realizacija je jedna. Dakle, frajer sad ne želi propustiti to kratko i slatko, želi što više toga, sa što više žena, želi raznolikost i različitost... Kužim ja to. A on vjerojatno ne kuži da je zbog toga propustio neizmjerno mnogo drugačijih permutacija odnosa; i vjerojatno neizmjerno mnogo žena koje jednostavno ne mogu prožvakati takvu IZJAVU, iako bi postupak mogle.
Autor: vegavega8 | 10.12.2011. u 22:41 | opcije
Danas je puno toga dozvoljeno, normalno i dostupno. S druge je strane to dostupno mnogima nedostupno i strašno ih nervira kad pročitaju ili čuju kako je dostupno. Nekako smo uvijek među onima koji upravo konzumiraju dostupno ili među onima koji tvrde kako to dostupno zapravo nije dostupno. :)
Autor: Rujankica | 10.12.2011. u 23:06 | opcije
Isprike, odvukla me neka sasvim opipljiva distrakcija (mačkin rigoleto po mojem najdražem tepihu, višekratno).
Autor: vegavega8 | 10.12.2011. u 23:10 | opcije
Rujankice, dostupno je uvijek bilo dostupno (mislim na seks i emocije), ali ne uvijek istom rasponu ljudi, niti pod istim uvjetima. A nisu uvijek postojale niti iste emocije (i one odumiru, kao životinjske vrste, reče genijalni John Fowles).
Zato, ajmo se zadržati na zadovoljstvu, koje je uvijek bilo dostupno, ali ne uvijek iz istih razloga, a mislim da nikad u povijesti čovjek nije smatrao zadovoljstvo svojim PRAVOM.
I to nas sjebava. Bez celofana, ili s njim.
Autor: vegavega8 | 10.12.2011. u 23:12 | opcije
*UŽITAK - mislim da je to bolja riječ nego "zadovoljstvo".
Autor: vegavega8 | 10.12.2011. u 23:13 | opcije