i tak

oo da,

dan za odmor

tijela i duse

http://www.youtube.com/watch?v=L9X_msJ-7OI&feature=related

Laganini

Stari kinez je imao sina, a zena mu je umrla prilikom porodjaja. Rodjen kao dijete ljubavi, mali je od siromasnog oca primio svu ljubav svijeta, ali i skrb kroz edukaciju, koja se mogla dobiti za novac siromasnog seljaka.
Vremenom, seljak umire i na samrti zove sina. Kaze mu sve otac moze reci sinu i sa zalosti sto mu nemoze dati vise, daje mu dvije kutijice, crnu i bijelu, sa molbom da ih otvori. Crnu - kada i ako mu bude tesko i kada nece moci dalje, bijelu, kada i ako mu bude toliko dobro da bude sretan.

Stari umre, mali se dade u zivot. Nakon kratkog vremena, zavlada ratno stanje u zemlji, nakon toga glad i jos veca neimastina i mali je, sada vec momak, zajedno sa izbjeglicama krenuo u zbjeg. Na putu su ga susretale nevolje, bolesti, na kraju je gladan, gol i bos stajao na nekoj stjeni iznad provalije, cekajuci trenutak u sebi kad ce smoci hrabrost da se baci i da prekine muke. Obracajuci se bogu u tim trenucima, sjetio se i kutijica koje je cuvao u spomen na svog oca. Kako je obecao i kako ga je otac molio, a i bilo je vrijeme za to, odluci otvoriti crnu kutijicu. Otvori je i unutra nadje rizin papiric, laksi od pera, sa tamnim slovima .. PROCI CE.

Smogao je snage, vratio se u zbjeg. Bolestan, trazio je utjehu u razgovoru sa drugima. Tako je upoznao covjeka srednjih godina koji je vodio dio zbjega sa kojim je i on sam putovao. S njim je bila i njegova obitelj koja mu je pomogla da se oporavi. Nakon par mjeseci putovanja, mali je prizdravio i bio je od velike pomoci za cijeli zbjeg. Svakome je podizao moral, prepricavajuci poruku iz crne kutije.

Pri kraju puta u zbjegu, naisli su na grad. Pred dverima grada je stajala rulja i nije mogla uci. Vodja zbjega je primejtio natpis na vratima, ali ga nitko nije znao procitati. Sjetio se malog i pozvao po njega. Mali je procitao da se za ulaz treba pokucati na vrata odredjenim nacinom, kako bi oni unutra znali da ne dolazi neprijatelj (ili tako nekako, bitno je da je mali znao kako:). Pustili su ih u grad i mali je postao mali heroj. Ispalo je da je vodja zbjega bio gradonacelnik ili seoski vodja nekog sela i da mu je obitelj bila jako ugledna. Kako su ga sada dobro poznavali, taj isti vodja i obitelj su ga zaposlili kod sebe u nekom poslu koji su pokrenuli. Mali je napredovao, uskoro je ozenio i kcer tog vodje zbjega. Desetak godina kasnije, rat je prosao i mali je postao posjednik zemlje i uzivao u tome sto je svojom mukom i trudom zaradio uz pomoc dobrih ljudi koje je skupio tokom svog zivota.

Sjedeci sa djecom na terasi svoje kuce, prepricavao je kako im je bilo tesko i sta su sve trpili. U ugodi trenutka, sjetio se svog starog oca i sjetio se bijele kutijice. Odlucio je otvoriti kutijicu, jer mu je, po rijecima i zamolbi njegovog oca, bilo vrijeme za to.

Otvorio je bijelu kutijicu. Unutra je bilo isti bijeli rizin papir kao i u crnoj kutijici, lagan kao dah. Tamnim je slovima bilo ispisano .. PROCI CE I TO.

Zadrzite uspomene, zadrzite osjecaj, zapamtite bol. Bit ce vam od pomoci kad cete trebati prepoznati ono sto ce vam biti bitno. Ne zapustajte sebe, jer je to vece zlo od onoga sto vas je snaslo. Svi smo samo ovdje u prolazu i svjedocimo samim sobom koliko ljubavi ima na ovom svijetu. Kao sto ste jednom primili dobro...primite sada i lose. Kao sto ste uzivali, sada patite. Isperite dusu, postanite bolji i jaci. Snaga ce vam trebati, jer sve je na ovom svijetu prolazno....osim mjene.

Budite spremni za slijedecu mjenu i usporite onaj dio iz dobrog u lose... pripremite se za dobre nedjelje :)

:))

genijalno

ovu priču sam čula ljetos ..od jedne poznanice.. vrlo , vrlo mudro.. i akd tako sagledaš stvari odmah ti može bit lakše i tuzi i problemu..a sreću ćeš prihvatiti nešto kao što ti se ne događa svaki dan.. :)))))

hm..kad će već jednom ta mjena?