The restaurant at the end of the multiverse

Uz kišu i mrak razmišljam o blatu i ovcama, prozvanim i nacrtanim; o mirisima i bojama, o riječima i djelima. Bitno se očima ne vidi, a istina često ostane neizrečena, uvijek iz straha od boli: ponekad vlastite, a ponekad tuđe. Sjećam se kako sam šutio jer me bilo sram, sjećam se tuđe šutnje koja je skrivala laži, ali i laži koje su skrivale bol i želju da netko bude nešto što nije. Dobro je da se sjećam, jer se nebitno uvijek zaboravlja.

Nacrtao sam nedavno četiri ovce i bio kap vode. Ponos ipak nema veze s istinom (jer što je to uopće istina?), već iskrenošću. Mogu se osmjehnuti sebi.

:)

..predivno napisano
;)
tvoje?

jebenti ništa ondak nije bitno mislin si ja kada slušan đeda i njegov monolog o mladosti

..ja obožavam monologe starih ljudi
(osim one o vojsci i političarima)
..od didova i baba,može se svašta pametnog naučiti
da,da

Jebemu, sad ispadam star.

Uglavnom, ponosan sam i nasmijan :)

nema forsa..
..sigurno kupa mačku
nedjelja je

eto,ga

kaj ima za jest?

Da kupam mačku, bio bih mrtav.

Nema ništa za jesti. Samo čaj od sljeza kasnije :)

Koja divna simbolika, blato, ovce i kapi vode...ponekad se umrljamo u blato, ponekad smo u očima drugih crne ovce a zapravo smo bijele ...a u sebi smo samo kapi....ma jako si to lijepo napisao forsaken....samo daj mi reci....zakaj tebi piše...na koncu autor....a na kraju moje pjesme niš...iako je pjesma....i kod nekih editirano....a kod mene niš.....

Hm, ne znam, meni sve izgleda dobro tamo kod tebe.

Nisam o simbolici razmišljao na taj način, ali lijepo zvuči :)

dobro...kako god da si mislio, dobro si napisao....

Što sam stariji, to sve više shvaćam da nacrtati nekome ovcu spada u najljepše moguće stvari koje čovjek može učiniti. Mogu se pogledati u ogledalu i biti sretan :)