ZA ISKRICU

Jesmo li zaboravili na Božić??.."Neee, nismo" - svi ćete to odmah, naravno odgovoriti. Ja mislim da jesmo...svi skupa. Zbog čega su nam tržni centri prepuni, a domovi prazni? Zbog čega su nam misli i pogledi usmjereni na darove a ne na brata, sestru, tatu, mamu, muža, ženu, sina, kćerku? Hoćemo li imati dovoljno NA stolu, a ne pitamo se: Hoćemo li imati dovoljno OKO stola? Imamo li dovoljno novaca... na kartici za poklone? Umjesto: Imam li dovoljno vremena da gledam u svoje dijete, igram se, da razgovaram s roditeljima, da zagrlim muža. Je, ljepo je gledati u ozarena lica koja će u Božićno jutro nestrpljivo odmatati darove, lijep je osjećaj kada nekoga usrećiš, no, ne smijemo zaboraviti da to je to samo taj jedan trenutak..i upravo toliko i traje...a naš osmjeh, topla ruka, riječ i pogled pun ljubavi i razumijevanja ostaje za uvijek ugraviran u našim srcima...

lijepo napisano , ostavljam osmijeh :)

Ne govorim za druge, jer ne znam.
Stalno se spominje.. oni drugi su..svi smo.. zaboravili biti dobri, zaboravili obitelj, zaboravili svoje bližnje..
Ja nisam. Moji doma su mi prvi. Što ne znači da ih ne darujem, da se ne raduju poklonima, kao što se i ja radujem.
Jedno ne isključuje drugo. Pokloni dragima ne isključuju obiteljsku, prijateljsku ili inu sredinu..
Al za večinu iskričarske populacije ja sam stara konzerva, zatucana i prodajem pamet..jer mi je obitelj prije svega..

blacky....uzvraćam..:-)

pognioci....množite se, treba nam takva populacija jer izumire....i ja sam pripadnica "konzervi"..:-)

ove godine su stvarno pretjerali s nabijanjem osjećaja krivnje onom tko ukućanima kupuje poklone...jer ih kao onda ne voli..ovima doma je ljubav dosta..a djeci u nazorovom (ili nekoj drugoj) pošalji poklone za Božić.

Ne mislim da nema ljubavi u obiteljima, pogotovo ne nedostaje ljubavi prema djeci..al da je propaganda strašna ne bi li se iz džepa ljudima izbila koja kuna za kojekakve dobrotvorne akcije, čija organizacija košta ko svetog Petra..i kad se pokriju troškovi malo i ostane..

Crkva propovjeda skromnost, al uredno prima lovu..dođite nam i ostavite.., poduzetnici skromnost jer si neskroman ako hoćeš plaću (ili nedajbože povišicu), humanitarci svih vrsta..

jebeš božić bez sisa, narod ište sise..

pognioci..činjenica je da nam je Božić prerastao u manifestaciju i pretjerano trošenje, počev od sebe same, sva sam u darovima...kome, što...a to nije Bit Božića...po meni, slušajući priče moje bake, najljepši dio Božića je bio kada su svi sakupljeni na slami se igrali...kada se skupila cijela obitelj, bez obzira na dob...i otvorili salenjake...da vidiš radosti i veselja...
ajde, stavimo djetetu čokoladu i bonbom pod bor...pa da vidimo njihove reakcije...htjedoh reći..izgubili smo se u svemu, pa tako i u Božiću....vodi nas inercija modernog življenja koje se sastoji od težnje da imamo ono što vidimo...a vidimo svašta jer nas zaslijepljuju lažnim blještavilom koji nam prave vrijednote stavlja u drugi plan...