Ručkić krčkić

Preksinoć sam, pod temperaturom, poluobnevidjela, brižno složila u torbu sve bitne stvari koja bi mogla zatrebati ona sutrašnja, meni danas jučerašnja, ja. Iako sam se nadala da bi mi ujutro moglo biti bolje; ali, nisam htjela da moja sutrašnja ja nepotrebno brine ako mi ne bude.

Rijetko zahvalim toj svojoj brižnoj, prošloj ja, koja mene buduću uvijek vidi pomalo slabijom, pomalo zaboravnijom, pomalo šašavijom od sebe. Pa mi pripremi malo lakši put.

Evo, danas sam se razljutila na jednu jako prošlu sebe, onu koja je ugazila u jedan gadni životni kompromis, onu kojoj stalno ispočetka moram to opraštati (da - nije to jednostavno kao oprostiti nekom drugom, oprostiš i moš ići dalje, zaboraviš: sebi se oprašta mnogo puta, malo-pomalo, gotovo svaki dan ponešto), onu zbog koje poznajem te neke ljude koji me dan-danas gnjave, a kad se rasrdim na njih, hm... znam da se zapravo ljutim na sebe. Više nego na njih.

I možda sam zato jer su ta zahvalnost i bijes bili tako blizu, ali i bliski, danas konačno opet doživjela onaj rijetki dan kad sam sadašnja, ja u sredini. Kad mogu sve njih, sve te prošle i buduće sebe, pozdraviti kao prijateljice koje su uvijek na mojoj strani; iako ja nisam uvijek na njihovoj. Iako to više ne želim biti.

Istina je da su moje prošle ja bile snažnije, žilavije, otpornije od mene u sredini. Valjda zato i jesam tu. Valjda zato i jesam takva kakva mi je drago biti. I zato im, valjda, mogu oprostiti one silne slabosti kojih sam se uspjela riješiti, ah, kvragu, čak i one koje će buduću mene kad-tad nadjačati. Ja u sredini sam smirenija, spokojnija i ponekad zavidna svojim prošlim bićima, nerijetko ushićena kad me po(d)sjete nekim uzletom strasti, žaokom boli koju sam, eto, ipak preživjela. Ali rijetko sam im zahvalna. A trebala bih biti.

Ja u sredini njegujem svoju buduću ja, onu najslabiju koja mogu biti, koju mogu zamisliti. Ponekad tjeskobno, a ponekad jedva čekam to rasplinuće u blagost nemoći. I ona se tu i tamo pojavi, ali uvijek zaključim(o) da može pričekati. Ipak, ja joj svaki put napravim još malo mjesta.

Danas sam samo ja, u sredini. Na najtoplijem mjestu.

jel ti bolje ...... jel prolazi :))))))

veli meni moj doktor stalno ...
kuvano vino
kuvana rakija
luka
cesnjaka
... i nema zime

Prolazi, ali danas mi je pukao glas: mogu samo šaptati. Hehe, ko stvoreno za sex-phone ;-))

Ti vrapca, puno kuvanja za zdravlje!

aaaaaaaaaa .... to te ja pitam .... sta se ceka .... zovi ... padam sa stolice na promukli glas ..... aaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Uffff, pa da puknem do kraja... ili da se zakašljem i upiškim od uzbuđenja!

ma pukni ..... samo jednom se zivi ..... sam se nemoj upiskit na stolici .... jbt ... tesko ju je za ocistit kasnije ... znam ja

Ako se ipak dogodi, čišćenje ću prepustiti svojoj budućoj ja ;-))

Blago tebi vega, kad mozes tako lijepo analiticki sve posloziti u kutijice, da mozes preci iz jednog slabog ti, u jako ti, pa onda u meko ti...i to sve pod kontrolom...ja sam uvijek u nekom kaosu u slabom ja...jel to mana ili sarm...jedino znam, da mene puno kosta