O...

Pamtim ih po leđima.

Bolesnu od dima, mraka, Velveta i tragičnog epiloga pomaknute zajebancije, liječila su me jedna skliska plivačka, pod žutim suncem, na bijelom pijesku i u tirkiznom moru. Bila su to lijepa i zdrava leđa.

Na jedna druga skočila bih za zagrljaj, ona su me nosala po stanu, uveseljavajući naše maleno dijete. Dok nam se od prenaivnog smijeha nisu zamutile oči, pa nismo vidjeli da u bratstvu i sestrinstvu nećemo znati opstati. Bila su to dobra i bliska leđa.

Jedna sam leđa isparala noktima, pregladnjela gutajući kisik, presušena se natapajući poplavom. Bila su to halapljiva leđa divlje mačke.

Jedan je pak volio moja leđa. Napamet je znao njihov ritam, gibanje mojih lopatica, milimetar po milimetar kože, dva sitna madeža, i nemir oko struka. Njegovih se leđa ne sjećam, pamtim ga po svojima.

Jedna su me slomila u trenutku dok smo u suprotnim smjerovima odmicali od ulične lampe. Znala sam da ne smijem, osvrnuti se, jer ću ih razumjeti, a ipak sam učinila što nisam smjela. Grižnja savjesti rastopila se u olakšanju. Bila su to od nemoći melankolična leđa.

Jedna su bila neugledna. Voljela sam ih baš zato jer su bila ružna a to mi nije bilo važno. Bila su to pouzdana leđa.

I neka druga leđa pamtim.

A sada, u predrođendanskom bunilu, sanjam o jednima još nepoznatim, virtualnim. Kako ih moje nesigurne jagodice istražuju u mraku. Kako se lijepe po njima, rastu na njima, utapaju se u njih i pamte ih, nekako. Kako? Obuzdavam pretpostavke.

uf...
još fale ona na koja ćeš se moći nasloniti, a da vlasniku ne moraš reći pravi, ma nikakav razlog..niti koliko će to naslanjanje trajati ;)

ćeš da ti ti poželim za novu? :)

ja sam više za ramena:)

to*

(sfufljam se čim je riječ o muškim leđima :))

A ja sam za ruke...
Ruke pamtim...
:-)))

ooooooooo...kak smo krenule, bit će još nekaj između ramena, leđa i ruku :)))

Mei bojim se oslanjanja...
Ali ne bi bilo loše malo razbucati strahove! :)

Styx, mojima su i ramena uvijek bila dio leđa! :))

strahove se liječi gledanjem oči u oči...pa se ti suoči s jednim takvim....plavookim, zelenookim, smeđookim... :))

ali, ramena, od naprijed, pod koja se moš zavuć, ili koja se mogu nadvit i tak :)

valjda volim muškarce gledat odnaprijed:))

ofčico...a možda se i mi izmaknemo....ha? ;)

Dragon
Nije problem u oslanjanju, nego kako kada se ta leđa izmaknu ili ruke ili ramena...
Jer, ništa nam nije zagarantirano koliko god se činilo dobro dok traje....

Styx, ja sam nekima rado vidjela leđa, baš zato što sam ih previše voljela gledati odnaprijed...

Znam, ovčice, znam.
Otuda strah, a otuda i izazov! :)

Plećna Zmajčica. Ja svoje pamtim po koljenima. Hrskavim, seljoberskim, ovisničkim, nevjernim, taman-za-mene koljenima, košarkaškim, koljenima svinjokolje... Dalje ne pamtim. :~)

Rujna, a ja ti želim onog kojeg ćeš pamtiti po dodiru tvojih koljena, ne nužno na pružnom prijelazu... :))

blago vama. vi sanjate ramena ruke ledja i ostanete bez njih. ja sanjam nekog a ne znam koga i uvijek ostanem bez nje. poseban pozdrav rujankici.

Neće sigurno ići bez nečeg pružnog, jer sve što sam dobro napravila bilo je na nekom raskršću, pruzi i slično. Čudim se da se nisam rodila u vlaku. :~)

Poseban pozdrav Cityspeedu, eto, i on kuži vlakove. :~)

blago vlakovima oni idu. ja se nasao na slijepom kolosijeku i ni da mrdnem

Ma kad stalno mijenjaju taj vozni red, Cityspeed. Po zimi prorijede vlakove. Čekaj da zatopli. Možda se dogodi dvojba druge vrste - da jednostavno ne znaš kojim bi vlakom. :~)

to bi bilo odlicno. mislim da cu promijeniti prijevozno sredstvo. sa mnogo kotaca prijeci na dva. mislim na motor ne na bicikl ili romobil:-))))))

sjedalo iza je uvijek slobodno pa tko voli nek izvoli

"Obuzdavam pretpostavke"
...tako jarčevski

svatko pamti neke detalje... nešto što mu je bitno...leđa. oči..ruke... hod.. dodir.. sve je to dio nečeg samo nama bitnog.. zašto leđa?

pa ti sigurno znaš... netko ko bi mogao podnijeti tvoj teret .. ?..ili ti njegov ?..ma nebitno..samo nek se pamti..:))

Eh, cityspeed... da mi je jedna zapamtiti po motorističkoj jakni! :)

Ergo, ko što i sam znaš, pretpostavke možda, ali obuzdavanje malo teže! :))

britanski sas ima uzrecicu tko se usudjuje pobjedjuje. to su inace postrojbe specijalne namjene. kod mene vazi tko voli nek izvoli. ako se usudi:-)))))) pila je medju nogama puna konja i benzina vozac je tu a tko prvi njegova djevojka tj.vozac:-DDDDD

Ako ništa, bilo bi dobro iznenaditi tijelo jednim tijesnim kožnim kombinezonom i dobrim čizmama! :D

mmmmmmmmm. sssseeexxxxxyyyyyy. ufffff ta masta joj mene joj. idem se baciti u nesvijest:-DDDDDDDD

Ko bi reko da će me ovaki jedan post i komentari prosvijetlit glede književnosti i motiva izvjesne Mary Shelley:)))))
Da se vas par cura skupi da sastavite pristojnog muškarca, ispo bi neki prekrasni Frankenstein. jedna dopremi leđa, druga ramena, treća ruke, četvrta koljena, glavu i ostalo negdje usput popalite i eto ga savršeni primjerak.
To je, čini se, ženska opsesija odavna :))))