...ulične svjetiljke...
...lagano tapšanje po desnoj nadlaktici i - oprostite, imate li kunu?...prenula sam se iz mojih pjesama i mojih snova i začuđeno blesavim pogledom, vadeći slušalice iz ušesa imperijalistički uzvratila - oprostite, nisam vas čula!...bjaše mi i neugodno, čak...polustarija žena, meni nesposobnoj nemoguće odredivih godina, mi tada uputi polusmiješak sa svojih poluotvorenih usana pokazujući svoje poluzube na svakako polučistom licu - gospođo, imate li kunu? - izunjkala je poluglasom poluglasno...ooo, oporosite! - na to ću ja, shvativši u kojem grmu se zec napola sakrio...nije uopće u pitanju!...eto, baš kraj nas je pekara polutovorenih vrata čekala da se sklonimo u nju od gladi...izvolite, uđite gospođo! - rekla sam kretnjom ruke joj pokazavši kojim putem da kroči ispred mene...dobro veče, suseda!-pozdravih polusnene prodavačice...dobro veče! kak ste? kaj bute? - na to će jedna od njih na poluhrvatskom niti ne pogledavši ženu ispred mene...e, danas gospođa bira! izvolite gospođo! - teatralno se okrenuh prema toj ženi i ponovih istu kretnju kao pri ulasku u pekaru...žena se poluzacrvenjela i ponovno polunasmijala...ali ja...-zamuckivala je poluglasom...ali vi - što? možda smo na krivom mjestu? - namignuh joj...izvolite! možda tu nisu baš one svari koje srce i duša ištu, ali želudac, vjerujem, neće imati ništa protiv ovih ljepota!...na moj račun! - rekoh totalno zblenutoj prodavačici i izađoh van, na polusnijeg...
...bajka? da!...da barem nije...da barem tako mogu...da barem, da barem...
...zahvalna sam na svemu...što sam starijla postajem zahvanija više na lošim stvarima jer s vremenom shvaćam da su me one dovele do dobrih...dobro se dobrim vraća, zloća se životom plaća...tko je srca kamenoga, otpala mu noga...tko prije - njemu dvije, ako ima višak - nikolina pišak...i tako to...
...čitala sam ulične svjetiljke, lajfstajl magazin za klošare...
...
Link
29.12.2011. u 19:37 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar