Ručkić krčkić

Imam dvije papigice, par, ljubavni i bračni: afričke papigice, tzv. fischerice. Nisu pitome, očito su iz uzgoja u velikom jatu i ne vole ljudske ruke, ali vole glazbu, glasove, kretanje... i zato sam ih iz majčine sobe preselila u svoju, da im ne bude dosadno (stara je još uvijek u bolnici). Danas sam ih stavila na pokretni stolić ispred prozora - ajme galame! One vide CIJELI svijet, a ne mogu iz krletke. Hmda... rijetko ih puštamo, stara to ne voli, da će sve zakakati, a tu su i moji krznaši, ne baš neopasni po loše letače.

Svejedno, izbacim ja sve četveronožno iz sobe, zatvorim vrata, otvorim krletku: petnaestak minuta muk; onda muški oprezno proturi glavu kroz prazninu u rešetkama. Izleti van, na luster, pa natrag, po dragu. Ona se nećka. On je čeka na vrhu krletke, doziva, lepeće krilima. Malo-pomalo, odvaži se i ona.

I sad ja očekujem da će preletjeti cijelu sobu, istražiti sve izbočine i zakutke, kljuckati po prozoru... Ma kakvi! Zasjeli su na karnišu i seruckaju mi po zavjesi. I rade točno isto ono što rade u svojoj krleci: sjede, zure i ljubakaju se.

Silno me rastužila ova pričica... Podsjetila me da je sloboda samo za slobodne: nemreš je nikome dati (iako možeš uzeti, bar ograničiti). Podsjetila me na nas, ljude, koji cijelog života jamramo kak nas sputava ovo ili ono, kako nam je netko kriv, kako ne možemo jer nam netko ne da... I onda nađemo nekoga, netko nađe nas, zavoli nas, kaže "Budi što god želiš, čini što te volja, sigurna si, želim da uzletiš, uzvineš se, uživaš, budeš sretna!".

A što mi učinimo? Ponavljamo sve isto kao prije. Ili ne činimo što je NAS volja, nego ono što mislimo da će se NJEMU svidjeti. Sve dok nas, razočaran, ne namami natrag u krletku. Jer u njoj smo, očito, najviše svoji.

i ti staviš tešku temu......

Strah. I ništa drugo nego strah.

Vuče lisičji, izbor je na tebi isto koliko na meni - ili si i ti ptičica iz krletke? ;-))

Da, strah... Grozno je kad nam strah oblikuje sve navike, sva zadovoljstva, zar ne?

čekaj malo...

Čekam...

vega ..mislim da je slićna tema i kod gerardine...sad sam se tamo oznojio...uh

Bacila sam pogled na gerardininu temu - ne, nije ista, iako ima dodirnih točaka. Moja je puno šira.

e a sad ..zašto bi taj netko bio razočaran..što ti ne letiš naokolo neko mu gugućeš ?ja bih osobno pomislio da me voliš i da ti je stalo do mene.......ne bi me to smetalo

Krletka-brak(?) ako to dozvolimo ipak-ljubav je sloboda i u braku:-)

nebitno da li je brak ...ili suživot...ne ?

vega ...loviš po ulici ?

sigurno je muški odlepršao ))

vega više nema dvije papigice

Prtljam oko ručka... tu sam, a tu su i obje papigice, još uvijek na karniši, seruckaju.

Hajde, pliz, svi koji ovo žele komentirati, dajte malo izađite iz svojih misaonih krletki: ne, zapis nije (samo) o braku/suživotu, zapis je o SLOBODI u svim njenim manifestacijama: u vezi isto koliko i na poslu, u zabavi isto kao u obavezama... (A ja idem promiješati ono u loncu dok se vi malo oslobodite).

uff...znači li to možemo i o tematici slobode izražavanja ...recimo na nogometnom utakmicama...?
preširoka tema vega...

Ručak pristavljen, sad sam tu!

Što god ti je najbliže, vuče lisičji. Evo, ja ću dati jedan kulinarski primjer: ti kuhaš i pitaš dragu što bi za ručak; ona veli "Što god ti hoćeš", i zaista to misli; ali ti skuhaš ne ono što zaista želiš, nego ono što ona voli.

(Ili ono što najbolje znaš skuhati - da NJU impresioniraš.)

Dok se mješa to u loncu....pa ovako, koliko je nas spremno mjenjat svoje ustaljene navike, svoju krletku u kojoj se osjećamo tako sigurno, radi nekakve (većini) imaginarne slobode koja im se ponudi u jednom trenutku (a koju vjerovatno ne bi znali ni iskoristiti u smislu nekakve spoznaje ili doživljaja slobode i vlastitog izbora). Jednostavno nismo na to spremni. Uostalom povjest ljudskog roda je zasnovana na strahu i pokornosti od pamtivjeka, na razne načine. Većina nas je isto zatvorena u svojoj krletki u kojoj se osjeća sigurno i (manje ili više) zadovoljno.

Da, Z-1956, to je prilično pesmistična slika svijeta... Ali, evo, moj muški papigić se odvažio i počeo prelijetati sobu - sad je na ormaru i doziva dragu! Dakle, ako u sebi imamo potencijal slobode i radoznalosti, kad ustanovimo da opasnosti nema, ili ne bar odmah - ipak prhnemo!

A udobnost ne bih izjednačavala sa slobodom. Niti sa srećom.

Hm, da malo nastavim sam zapis... Nekoć davno, bijah s frajerom kojem sam davala potpunu slobodu (iz sebičnosti: i meni je trebala; bili smo mladi, nisam bila spremna ograničavati svoja istraživanja i izbore, a iako sam ga voljela, mislila sam da možda mogu voljeti i više i bolje, njega, ili nekog drugog - TO nisam znala, i TO sam htjela provjeriti). On je ustanovio da ga ne volim uopće; da mi ljubav uopće nije važna. Ostavio me zbog jedne koja je postavila oštre granice i onda je varao - sa mnom.

vega...ja bih skuhao ..ga ..to što ona voli....da li sam zato u krletci....?nisam ..jer ako vidim njene oči koje se sjaje...lagani osmjeh dok jede...vidim da je zadovoljna i sretna...tada nisam u krletci..jer i ja sam zadovoljan....moj konačni odgovor...

ovaj sjućaj sa tvojim frajerom....ne bith tipizirao...svi smo mi različiti....

Naravno da udobnost nije ni sreća ni sloboda, ali ovo je realna slika svijeta (onako kako su stvari postavljene.

krletki ?

Postoji razlika između toga kad nekome želimo prirediti radost i toga kad tuđe želje UVIJEK stavljamo ispred svojih, bez obzira traži li to ta osoba ili ne; mene osobno takvi postupci strašno nerviraju - ako sam ti dala izbor, onda želim da TI izabereš i uzruja me, rastuži me, razočara me ako to ne učiniš. Jer, meni je preteško stalno biti nečiji kompas, mene PLAŠI biti u tolikoj mjeri odgovorna za tuđu sreću. Ne želim to.

pitala si za kuhanje....rekao sam ...ali postoje stvari koje ne bih....ako je njoj svejedno....recimo ići razgledavati dvorac trakoščan...radije bih otišao na ribolov......

Nisam pitala, dala sam primjer. Vuče, ovdje imaš IZBOR - možeš dati koji god želiš primjer, ne moraš se rukovoditi mojima.

no međutim...mislim ..moje skromno mišljenje....ako u našoj vezi ne postoji kompromis...veza ne uspijeva....a da nađemo osobu sa kojom smo kompatibilni 100posto...nemoguće.....vega bi li ti otišla sa mnom koji puta na ribolov...iako ti je to dosadno i nemaš pojma o ribolovu ...koji puta ?

Z, slažem se s opisom, ali, ali, ali... ako nešto opišemo, znači li to da je to ujedno i JEDINA mogućnost? Ili najbolja?

Vjerojatno bih, vuče, dok se ne raskomotim (ne ohrabrim, ne uvjerim) dovoljno da ti kažem da mi je to tlaka. I onda ne bih. Ali ti bi išao, zar ne? :-))

Hehe, ovi moji su preletjeli sobu nekoliko puta i sad se vraćaju u krletku: on bolje leti i prvi je ušao, a ona još nišani :-))

sam ..da išao bih....no...ako bi tebi to bila tlaka....ja to osjetim...ne bih ni tražio da ideš....a niti bih ja volio da isti način mene netko tlači....međutim ..zato postoji upoznavanje...i već u nekakvom početku unaprijed znaš ..što i koliko toga imamo zajedničkog....uz uvijet da smo iskreni ..da ne glumimo....i odlučimo jesmo li za vezu ili ne...nije to tako komlicirano ..kako ti to prezentiraš....

govorim sada o vezi i krletki

Ja sad doslovce pišem o ptičicama: muški je u krleci, bio je gladan, naklopao se i sad bi kunjao. Ona ne ulazi, nego je kopka prozor - pras, pras - triput se zaletjela u staklo! Ne toliko da si naškodi, ali je bar pokušala. I ne ide u krletku. Svaka joj čast, iako bih ih ja sad zbilja voljela zatvoriti i pustiti krznaše koji grebu po vratima :-))

A sad pišem o ljudima: ne, nije jednostavno. Mi ljudi smo jednostavno preglupi da bismo poštovali svoje nagone isto onoliko koliko poštujemo svoje običaje, a ti su stari 10-ak tisuća godina, i uglavnom više nemaju smisla. Ne, mi se bolje osjećamo kad "varamo" i sami sebe zavaravamo da je TO sloboda. A nije.

Vuče, ne znamo mi tako dobro komunicirati. I zato uopće nije jednostavno. Čak ni kad se jako volimo. Jer za vezu ljubav nije dovoljna, a rekla bih - ni najvažnija.

he he...to kod ptičica ,je instikt, a ljudovi su puno složenije ptičice ))

ja bih potpuno oprečno....možda ja griješim...ali to je moj konačni odgovor....

"rekao...

Vuče, nismo na kvizu. Zato za konačne odgovore nema nagrada; istinabog, nema ni penala.

da me krivo ne shvatiš ..puno se toga mora posložiti...ali mislim da stavljam ljubav na vrh te piramide

)) kad velim vega konačni odgovor ,tad mislim da me ne možeš razuvjeriti i ne bih ulazio u polemiku )))

I ja. Ali to me ne priječi da uvidim da je "ljubav", definirana ovako kako jest tijekom zadnjih 150 godina, postala naša krletka.

Vuče, ne da se meni nikoga uvjeravati ili razuvjeravati... ako se dogodi, božemoj, tvoj izbor, ili moj. Ali volim ventilirati misli - malo ih pustiti iz krletke :-))

e jebi ga sad ...kompliciraš..uh......a nije tako komlicirano....

samo ventiliraj misli...zašto ne...))

dobro , a zašto ja tu ventiliram sam ? drugi se srama ventilirati ?

Pročitala sam tekst, ali, priznajem, ne i sve komentare, pa evo samo asocijacije uz tekst. Sloboda je usko povezana s poimanjem smisla svega: nekim ljudima sloboda je mogućnost novih spoznaja ili iskustava, nekima je sloboda mogućnost postizanja tjelesnih užitaka, a nekima unutrašnjeg mira. Zašto bi tvoje ptičice morale htjeti istraživati ako im nije do spoznaje ili novih iskustava? One su možda neslobodne samo po tvojim ili mojim kriterijima...

Evo, vuče, stigla voćna zmajčika :-))

pa ima pravo....

Kvalitetan doprinos, dragonice!

OK, što se ptičica tiče, one ZAISTA žele istraživati, što je ovaj pokus i potvrdio.

Ipak, zapis nije baš skučen: svi mi imamo svoje mentalne mape, a čini mi se da su plošne, ono - kad stigneš do kraja, nema više, provalija... i zato ne možemo ni pojmiti drugačije oblike ili sam volumen. Hm. Možda je zapis manje o slobodi, a više o hrabrosti? Da se bar zapitamo?

He he, pa što im fali, sjede s voljenim bićem visoko na karniši, seruckaju i zadovoljni su, neisfrustrirani nikakvim potrebama i željama! :))

Eh, usput, ako netko zna kako da ove pernaše vratim u krletku, savjeti su dobrodošli...

Dragonice, i ja sam bila zadovoljna plaćom od 5,000 kuna dok nisam dobila više ;-))

vrati jednoga...zatvori vrata...ona će sama doći na krletku,

vidiš sad vega problema u slobodi ?

ha ha ..ako ga voli ..doći će

Da si ti bila zadovoljna, ne bi mijenjala posao kako bi dobila više (ili radila nešto zanimljivije)!

Sad vidim da njihova sloboda ugrožava slobodu meni i krznašima: ja nemrem proluftati, oni ne mogu doći k meni. Frajer pernati se naklopao i sad oblijeće okolo, frajerica je neumorna... vrag ih skelil! A sutra bih ih opet pustila, ali za danas: dosta.

Ne, promijenila sam jer mi je po špranci bilo glupo raditi za manje ako mogu dobiti više. OK, ispalo je da je izbor bio dobar, ali sad sam u krleci tih većih primanja: umirem od straha da bih mogla spasti na manje! :-((

Toliko o slobodi! :D

eh ..sad bi opet mogli proširiti temicu..Pa reći,zašto bi žene bila zadovoljna sa jednim muškarcem,jer jedan zna sve popraviti ,drugi zna dobro kuhati treći je vrhunski ljubavnik

intrigantna sloboda

Sad ih nemrem utjerati u krletku!

NITKO nije zadovoljan samo jednom osobom, vuče. Druga je stvar kako to nezadovoljstvo podnosimo. Većinom, rekla bih - loše. Isto kao i slobodu.

da u pravu si ,ali sam mišljenja,da se treba ipak uklopiti nekim nestandardima slobode.U protivnom riječ sloboda mogla bi imati neizmjerne mogućnosti........ja bih ipak ženi ujutro skuhao kavu i donio u krevet)))

Mene zanima sloboda kao izbor, sloboda da istrazujem, sloboda da ne istrazujem, sloboda da budem skucena i da mi to nitko ne zamjeri ili suprotno...u tome je stvar....
a sto se tice pticica...
zasto ne otvoris prozor (nemoj), kad mislis da nisu u stanju i ne zele istrazivati...haha

jusi ..tko te ograničava u istraživanju ?

a da li će ti to netko zamjeriti,to je na tebi,kako ćeš to prihvatiti

...govorim nacelno o slobodi...
mene nitko ne ogranicava, mozda ja samu sebe, jer sam odrasla na taj nacin....
iako, vjerovatno, postoje zatvori, kojih nismo niti svjesni, pa ako nas ne smetaju, dobrovoljno smo u njima...samo, pokatkad se pobunimo i pozelimo pobjeci...

...uopce nije bitno sto drugi misle o mojem zatvoru, bitno je kako ga ja osjecam...svak nek se brine za sebe

he he ...neke stvari trpiš u zatvoru ..dok ne pukneš ne ?

Juicy, takva sloboda i mene zanima. I (još uvijek) se jako ljutim na sebe kad je ne iskoristim, jednostavno zato jer mi ni ne padne na pamet.

Sloboda i treba biti nesaglediva, vuče. Kako drugačije?

prepiliš rešetke,noktima koji kasnije bole,izgrebeš rupu,i fijuu

A te jutarnje kavice i ini bakrači - bljuje mi se od njih? ZAR TOME PODREĐUJEMO SVOJU SLOBODU???

Inače, ovi moji NE ŽELE natrag u krletku - sad sam ih ganjala partvišem, da ih izmorim... Niš. Opet na karnišu. A mačka i pas se već totalno uvrijedili :-((

...pa to je vega...pticice ne zele raditi izvan kaveza nista posebno, nego sto rade u kavezu, ali sama ta cinjenica da su izvan, i mogu bilo sta, je super...pretpostavljam, nikad nisam bila pticica

...meni je naglasak na izboru slobode...

o ja jesam ...poletio...zabio se u prozor..i tres

jusi...daj taj naglasak konkretiziraj...da i ja znam

...ali na kraju krajeva, ti si sef, i kad ti odlucis da one moraju u krletku, one vise nisu 'slobodne', u tome je stvar...ali svejedno, osjecaj slobode je nenajebiv barem na kratko

...kad kazem sloboda, ne mislim na konkretnu situaciju, nego na stanje duha...jer sta ce nekome sloboda, kome ne treba....mislim i to je sloboda, neimanje slobode, ali to mora biti odluka vlasnika slobode...kuis

jusi....malo kompliciraš...zapravo puno...igraš nogomet terminologijom ...tak da ja to baš i nežimku...

...iako, svi mi imamo neke nase krletke, prvo, zivimo jedan dio zivota da bi se izvukli na slobodu, a onda ozbiljno radimo na tome, da bi se vratili natrag u zatvor, haha...kad vidis sta je sloboda i nije nesto...nekako si na vjetrometini i sam odgovoran za sve

stanje duha ??

eh pa sve ovisi kako si posložiš to stanje duha...

...ne kompliciram, jer je stvar jednostavna ko pasulj kad ju zivis, teska je samo onda, kad ju pretocis u rijeci...

ha ha ha ..jusi..poezija...vega ..da ti donesem mrežu za ribe ?

Ufff, kod mene ta ptičja sloboda zamalo dovela do međurasnih sukoba... Sad su opet krznaši vani, a i ptice vani, i nitko nije zadovoljan - jedna papigica je tresnula nekam među žice, ne vidim je, guzonja (muški) šuti, niš joj ne pomaže...

M

M

Ajme.

htjedoh napisati da često slobodu gledam kroz stih "freedom's just another word for nothing left to lose"

Ali podsvijest šalje "M". Hm....?

Hehe..tipkovnica protestira.

Ma da, sad kakti tipkovnica ima snažniju volju neg ti, da ne bi!

rečenica je trebala izgledati ovako "Meni svaki put u glavi svira ovo kad se priča o slobodi"

Ja mislim da u očaju (a rečenica opisuje očaj) nema slobode.

Mišamu, smisao života (danas?) je ropstvo.Što si veći rob (bilo koga/čega) uspješniji si u očima drugih.

Nema je ni u brzopletosti, u potcjenjivanju opasnosti ili omalovažavanju važnih stvari/osoba/pojava.

Pa, to je u nekoj mjeri i ono o čemu smo razgovarali na afteru: koliko ima smisla raditi da bismo bili uspješni? Je li uspjeh živjeti u dvorcu i nemati vremena, ili kuraže, trošiti svoju lovu? Ili je uspjeh ne mariti za to što drugi misle o tvojem (ne)uspjehu?

Nemam pojma, iskreno.

sloboda je pauza između misli, netko reče.

Ni ja. Valjda zato jer ne možeš iskusiti sve varijante, bar ne istovremeno.

vega, ptičicama ponudi nekoliko sjemenki sa dlana. i budi strpljiva! trebale bi sletjeti. za to vrijeme čupavce premjesti u drugu prostoriju.

Ali bih rekla da je sloboda prilično destruktivna.

Ni misli nisu (baš sasvim) slobodne, ivanščice.

Zašto, marta?

Hm..ne sloboda.Potraga za njom

Kajaznam.Pokušavam razmišljati kako, gdje i kad bih se osjećala potpuno slobodno.

Pa, kad smo okruženi ljudima koji znaju funkcionirati isključivo po špranci, onda jest, jer razara njihovu šprancu, a nas osamljuje.

Trenutno su moje papigice prilično destruktivne: ne znaju dobro letjeti, ne znaju se čuvati od opasnosti, a moji krznaši će postupiti po nagonu. I sad su svi vani, a svi neslobodni. To je destruktivno. Kad bi se ptičice znale čuvati, bilo bi tu slobode.

Ja se osjećam sasvim slobodnom kad pišem i kad se seksam.

:) ili je moja slika iskrivljena..ili je nemoguće biti slobodan.

Bilo bi neprirodno kad tvoja maca ne bi mogla smazati pticu.Mislim da joj uskraćuješ slobodu izbora jelovnika.

...najsmjesnije mi je, kad mi netko kaze, da ne zeli imati macu ili psa, jer zivotinjama nije mjesto u kuci, ko fol, sputane su...kao, kad nemas vrt, da drzis cucka na lajni u kucici, onda ga i ne drzi...digne mi se tlak na takve slobodare...

(Još uvijek) mislim da nije nemoguće; ali je jako teško. Čak i kad pišem, omeđena sam žanrom, njegovim zakonitostima, jezičnim zakonitostima, vlastitom težnjom da nešto iskomuniciram (dakle i pretpostavljenim čitateljima i njihovim sposobnostima razumijevanja)... Isto tako i u seksu, kojem nije svrha isključivo moje zadovoljstvo, nego zajednički užitak.

Neprirodno je, Đus.I lajna je neprirodna.I brak:)

...neki put ti je bas fino, kad si sputan - zasticen si...a i to opet, kada sam odlucis, da zelis biti sputan...ali, ponavljam se...

Marta, bilo bi neprirodno kad bi se naši ljubimci znali snaći na slobodi. Ali ne znaju. Isto tako se mnogi ljudi ne znaju snaći izvan braka. Za njih je nesloboda kad su prepušteni samima sebi.

Doživljaj slobode je individualan.Mislim da je kod uparivanja nemoguće zadržati ga u potpunosti.jedino je važno odlomiti što manji komad.

...danas se slobode preplicu i sve dok necju tudju ne ugrozavas, slobodan si imati svoju slobodu...
sloboda macke ugrozava moju slobodu, da budem slobodna, bezbrizna, da ne razmisljam, hoce li joj se nesto dogoditi,hoce li ju auto zgaziti...
mislim da je moja sloboda vaznija, od macje slobode, iako se neki ovdje ne slazu i postavljaju stvari suprotno

Zato ja volim velike muškarce.Bolje "sputavaju".hehe

Tvoje ptičice se ne opterećuju slobodom.I u prirodi bi stajale na grani i kenjale.

Ali bi im ishrana (i kakica )bila drugačija, kraće bi živjele i same bi morale naći partnera.

...sloboda je korisna onima, koji znaju, sto bi s njom...ostalima je samo mrco slovo na papiru

Svi smo slobodni, Đus.

* mrtvo

...nismo Marta svi slobodni...ja sam u svojoj glavi neslobodna

Mišamu..na vrhu smo hranidbenog lanca.Kaj ne?

Neslobodna od čega?

Ako upletemo kompletnu floru i faunu u ovaj razgovor, nećemo daleko stići. Htjedoh reći, imamo mi više slobode nego što sami sebi dajemo, ili nego što smo sposobni zamisliti. Ni u vezama ne postoje neki čvrsti propisi kako treba biti, što se smije, a što ne - veza je sve ono što dvoje ljudi tako odredi. Zato popizdim na te "jutarnje kavice" i slične kičeraje koji nam se podmeću kao vrhunski ideali samoostvarenja. Nauštrb puno bitnijih samoostvarenja: npr. spoznaje koliko nam je ta jutarnja kavica uistinu (ne)važna.

Nismo, marta: na vrhu su bakterije. One klopaju nas.

hehe.svejedno mi drago kaj nisam bakterija.

vega, pa u tome i jest kvaka. zato je s vremena na vrijeme potrebno osloboditi ih se. otvoriti se. ´očistiti se.´

uistinu smo slobodni jedino kad nam je mozak na paši. ;)

Koliko različitih doživljaja slobode:)

Ali uporno mašimo...čini mi se.

Jer se ponekad NAŠ osjećaj slobode sukobljava s nečijim samoostvarenjem.

(jutarnje kavice)

Osobno..prvu jutarnju najvolim popiti sama.

A jebga, onda je važno znati da imaš slobodu reći "Ja neću jutarnju kavicu, nego jutarnju ševicu". Bez straha da ćeš odjednom postati slobodna ;-))

Ivanščice, hm... zapraf, da! Ako mozak ima što pasti ;-))

A ni ševica nije za baš svako jutro..

(Btw., ukebala sam žensku papigicu i strpala je u krletku. Muški još kenja na karniši. Krznaši očajni!)

Kad smo kod uparivanja i slobode..mislim da bi meni idealna bila veza/brak u kojem nema stalnog suživota.

Odvojeni kavezi:)

Malo bi me jebuckalo nepovjerenje..kajeje.

Ma znaš kaj, ako ljudi znaju poštivati vrata (ili pogled koji glasi "Zatvoreno za danas"), nije potrebno biti u odvojenim krletkama. Tak su ti meni vršnjaci zavidjeli jer imam DVIJE svoje sobe (spavaću i radnu), ne znajući da moji starci nemaju pojma što znači privatnost i da ja zapravo UOPĆE NEMAM svog prostora u tom zajedničkom stanu.

Stoga bi bilo dobro da je izabranik u kavezu koji ja zaključam i zadržim ključ:))

Zato što je vjerojatnost da naša sloboda ugrožava nečiju velika.

Stoga o slobodi uopće ne bi trebalo previše mozgati.

Za tebe je to bila TVOJA soba a za njih tvoja soba u NJIHOVOM stanu:)

Je, i tak ti je to kad osobe pobrkaš sa stvarima - a to je u tradicionalnim obiteljima vrlo često. Djeca su jednostavno vlasništvo, još jedan predmet više u svemu "njihovome". Zbog toga više nikad ne poželiš biti "nečija", nego ti je pojam slobode biti svoja; ali i "imati" nekoga. E jebga, kak ćeš imati ako nećeš davati? Gadno je to, kad tako naučiš. A onda je sloboda shvatiti da ne mora biti uvijek i isključivo tako.

ptičac se još bori:)

Ma, popizdit ću, već mi je zbilja zadimljeno u sobi, i spava mi se, a krznaši ne kuže kaj su skrivili, siroti! Nju sam ukebala jer loše leti i svako toliko ljosne, ali ovaj je pravi avion.

Zato je dobro biti malo "loš" u djetinjstvu;) Tad se baš i ne osjećaju silno dobro kad si njihovo djetešce, slika i prilika..tad manje svojataju svoju diku.Jbg, starci su samo ljudi..vole se hvaliti.

Ah, čuj, dani djetinjstva su mi već odavno prošli, nikoga nemam, nitko nema mene, osim ovih paklenskih pticandera i cuckandera i mackandera i to mi je zapraf čist OK. Osobito kad su mi svi na oku i na sigurnom ;-))

jesi ga? Ugasi svjetlo.

(a prije zapamti koordinate)

Moje djetinjstvo je bilo odlično.Bila sam potpuno slobodna do..kajaznam..petnaeste.Zaboravljeno trinaesto prase koje je činilo sve kaj mu padne na um.

hehe..još se bori s ptičcem.

Još! Niš, idem odspavati - premjestila sam krletku na visoko, ostavila malo otvorila vratašca, sad zgasim sva svjetla i valjda bu se vratio - znam da je i on već mrtav-umoran i gladan. Ali, krznaši, sirotani, ostaju vani :-((

Zato znam da je slobodu lako preživjeti uz puno sreće.I nekako..volim da se moji klinci navikavaju na uvjetnu slobodu.Takva je najbolja za kvalitetan suživot.

Nemre se vratiti po mraku.Niš ne vidi.U mraku ga poklopi krpom i upali svjetlo kad je zarobljen.