Ručkić krčkić

Hehe, konačno smo otkrili da i popizdičica ima neku dubinu.

Ne, zapravo, ovoj rečenici ništa ne treba dodati... Niti oduzeti.

Upravo tako sve si rekla::)))

Ja opet i ovdje ponavljam, ja za nista nisam kriv.

Ovo mi dođe k'o blogovski haiku.

Jarče, nema tu da nisi kriv - jesi. Po definiciji. Jerbo garant ne možeš doseći sve te zjapeće dubine ovdje...

Ipak ću malo razraditi temu, ali kroz komentare (dugo mi se kuha ovo moje, hebga!)...

Ovak, kužim ja da je majčinstvo ženama jako važno: to je nagon. Isto kao i piškanje ili kakanje.

Eh, sad, taj nagon imaju svi, a većina ga može i ostvariti: evo, moja susjeda rodila četvero, jedan umro u djetinjstu, ona nema pojma zašto, drugog njen muž (nije bila samohrana) pijan opalio po glavi i ovaj ostao idiot; treći ispo manje-više normalan, ali umro s 30 i nešto, ne zna se zašto, od neke boleštine, bit će nasljedne, a zadnji je funkcionalan, iako su ga u školu pustili tek s 9 godina. Druga susjeda rodila dvojicu, obojica retardirani. Muž je ostavio, jer može, jebga, iako nije fer, ona samohrana i zla k'o zmija ljutica, u prijevremenoj penziji nakon punog staža skraćenog radnog vremena.

Oću reć, netko može kontrolirati svoje nagone i smatra da bi to trebalo, netko ne može. Ili neće.

A ja smatram da bi trebalo, bar donekle. Jer, planiramo ljetovanja, jel' tak? Planiramo velike kupovine, npr. auta ili stana, jel' tak? Pa onda bi valjda trebalo malo planirati i potomstvo. Mislim, ako ti je jedno dijete bolesno, istražiti zašto je i zapitati se ima li smisla roditi još jedno takvo; ili kad rodiš, planski ili neplanski, pobrinut se da prežive, a ako umiru, zapitat se zašto i spriječiti da svi umru.

Moje frendice, sestre, obje imaju gen visoke rizičnosti za jednu nasljednu bolest. Jedna je rodila dvoje i sve ispalo OK, druga niti jedno... Ali ta koja je rodila vjerojatno neće doživjeti starost. I njena djeca neće imati majku. Ali će imati tetu. OK!

Za moj pojam je primitivno roditi dijete kao da je govno, onak, spontano i po tjelesnoj potrebi, bez imalo mozga... Ja usrčem i drek ako nije prava prilika za iskrcaj.

evo sam se sitija da ti je bija rodendan , pa nek je sretan

Eh, telefon... Gdje stadoh? Aha, nije dijete govno pa da ga iskrcaš kad te stisne, a onda svi moraju paziti da ga ne nagaze.

A nije ni žena maternica sa sisama, pa da joj je vrhunski domet pripustit nekog i onda izvaliti dijete.

A po pitanju majčinstva su najglasnije upravo najgluplje, one koje se najviše poistovjećuju s "atraktivnošću" svojih reproduktivnih organa (kokoš sigurno ima neku knjigu samopomoći u kojoj lijepo piše - a piše u svima, i samopoćnima, i onim ozbiljnijima) da je to jedan od osnovnih, prvih i najvažnijih simptoma niskog samopoštovanja. Kod muškaraca isto koliko kod žena.

Mislite da je kompliment kad vam muškarac želi "napraviti dijete"? Najčešće se varate: želi vas vezati uz sebe; obilježiti. (Ključna riječ: NAJČEŠĆE.) Nema jamstva da će ga to zadržati. Jer više ne živimo u društvu koje bi sankcioniralo neodgovorne roditelje, kako muške, tako ni ženske.

Kompliment je kad muškarac želi biti s vama bez obzira na to imate li zajedničku djecu, ili ih nemate uopće.

Zato sam se ja sama, u dobi od 27 godina, s mužem koji je želio biti sa mnom i imati djecu sa mnom, najiskrenije zapitala želim li biti a) majka i b) eventualno samohrana majka. Zaključila sam da ne, po obje točke.

S 39 godina su mi ginekolozi predložili da jedno svoje bolesno stanje izliječim porodom, bila sam u vezi, mogla sam... I onda sam se zapitala isto, a tada sam zaključila da bih mogla, kako god, i samohrano, ali ne zato jer ŽELIM, nego a) zato jer je ljekovito i b) da se ne bih u 70 i nekoj kajala što nisam. Pa sam pokušala, neinvazivno, bez stoja u svijeći nakon ševe, bez injekcija hormona, bez umjetne oplodnje, po principu "ako ide - ide", i nije išlo, i bogme mi nije žao. Sa 70+ će mi možda biti, tko zna, ali sad mi nije, a tko zna hoću li uopće doživjeti 70+.

Ne osuđujem ja majčinstvo kao takvo: osuđujem NEODGOVORNO majčinstvo i CENDRAVO majčinstvo. Kad pogledam vas, blogere, mislim da su mnoge majke gadno fulale... i strepim tko će mi zarađivati penziju, kad pomislim što VI možete naučiti svoju djecu. Iako shvaćam zašto vam je činjenica da ih "imate" silno važna: jer nemate ništa drugo. Sebe, prije svega.

(Srećom, djeca ne moraju biti pljunuta kopija svojih roditelja; i uvijek treba imati na umu da su ishod bezbroja uspješnih ševa i uspješnih preživljavanja. Bez toga bi optimizam bio identičan idiotizmu.)

I ne dijelim ja propise kako treba biti sretan, ili koliko osjetljiv ili potrebit: UPOZORAVAM da nam svijet ništa ne duguje. SVAKI naš izbor ima određene posljedice. Ako ste izabrale nekoga za oca svoje djece, ako se taj nije iskazao, ako sad same imate djecu, ako vam ona kompliciraju život po raznoraznim pitanjima - vaš problem! Nije NAŠ. Što ne znači da treba biti bezobziran prema vama, ali ne znači niti da imate PRAVO na poštedu.

Jer nemate.

Ili je ima svatko.

Haug!

je ,haugh,poglavica je tu,samo je pleme zbrisalo nekud

Poglavica ovog bloga šamanka ;-))

Ne kužim zašto imate potrebu toliko obrazlagat vaš stav???

Z, zašto obrazlagat stav?
...zato što je blog mjesto za obrazlaganje i trančiranje na proste faktore...

Zato jer mi se ne da prihvatiti pametnijeg posla.

I zato jer budalama treba kontrirati, inače pomisle da su pametne.

I to ne pametno kontrirati, nego glupo, vulgarno, sirovo - jer to mogu primijetiti, ako već ne i shvatiti.

Jednostavno zato jer imaš valjda 10-15 njezinih objašnjenja i pojašnjenja, bez nekog drugog koji bi imao ili kontra stav ili nekakav dijalog. Užasna potreba argumentiranja a da nema od nikog nijednog suprotnog stava.

Z-1956, pogledaj malo naslovnicu, ili prelistaj jučerašnje blogove. Ovo je DIJALOG, ali kukavice nemaju petlje za izravnu razmjenu; ili su mi u ignorici, zbog višekratno dokazane blesavoće i/ili bezobrazluka.

Ajde idem pogledat.

Kužim. Sorry. Raspalite dalje :)))