stanje uma

Govorom pokazujemo, ono što mislimo i ono što u našim dušama nosimo.
Jer, govor nikada nije samo govor o necemu, što se i o cemu se govori,
nego je i govor o samome sebi, on se javlja kao refleksija o sebi.
Moc rijeci ima korijen u moci osobe.
Kada osoba govori, ona se tada ocituje prema vani.
U tom smislu je i stara poslovica: „Rijeci treba mjeriti, vagati, a ne brojati.“
Obzirom da rijec ima zbilju koja traje i u buducnosti,
ucinak izgovorene rijeci može tako nadživjeti onoga koji ju je izrekao.
O svim rijecima,
onim teškim i onim lahkim,
moramo voditi racuna, jer njima,
rijecima možemo nanijeti teže rane nego što ih možemo nanijeti oružjem.
Jer, rijec samom izgovorenošcu postaje zbiljnost koja ne može biti opozvana.
Može se izgovoriti, druga rijec, koja ce je na neki nacin ublažiti, ublažiti njen ucinak,
ali se ne može izbrisati rijec koja je vec recena.
Zato, rane od oružja mogu zamlatiti, ali rane nanesene ružnim rijecima nikada ili teško zacjeljuju.

Vidim da je i zapis dubok, a vidim i da nema komentara,pokušavaš svijest blogera podići na razinu,ali njente

5 stvari koje ne možemo vratiti :

1. Kamen kada je bačen.
2. Rijel koja je izgovorena.
3. Mogućnost / šansa koja je izgubljena.
4. Vrijeme koje je prošlo.
5. Ljubav za koju se ne borimo.

jbga... pametnom dosta...

* riječ

lijepo razmišljanje, možemo ih čak nazvati principima. Oni su OK, ponekad je teško ih živjet. Važno je napraviti prvi korak, drugi je već prirodno u tom smjeru