Ručkić krčkić

Danas sam na blogu doživjela učenje: ono pravo, iskustveno, neposredno, s "aha!" efektom, ono koje se u ustanovama za školovanje prerijetko događa. Ono pravo. Za cijeli život.

Naime, nikad u životu nisam kužila šovinizam; pa ni nacionalizam u onom njegovom najobuhvatnijem smislu. Moj krajnji domet je bio lokalpatriotizam, ona uska zaljubljenost u krug od nekoliko kilometara koje svakodnevno prelazim, kritička i ponekad sitničava, ali prava, istinska, ukorijenjena u svaku trulu fasadu koja mi prijeti odronom, i lica iza njih, koja se mijenjaju s mojim, koja se ozare kad se sretnemo nakon što su otišli drugamo...

Nisam kužila ni rat, a osjećala sam se beskrajno krivom zbog toga, jer me obuzela sasvim osobna, sasvim lokalizirana, sasvim nepolitična tragedija, a sve što se zbivalo dalje od bolesničke postelje u mojem domu za mene je bilo samo kulisa općeg užasa kojem je podvrgnut moj život. Ovako sam se osjećala:

"Osjećala sam se kao da me netko orobio. Kao da je netko ušao u moju kuću, ispreturao sve moje drage i prisne stvari, i odnio mi sve najmilije, sve bez čega ne mogu. Sjedim neutješna među razbacanim dronjcima, i ne mogu pronaći niti jednu pristojnu suknju, niti jedne gaćice koje ne žuljaju, i sve mi se gadi, dotaknuto tim nasilnim prstima što kradu i oduzimaju..."


A dok sam se pribrala, prošlo je; ono najgore je prošlo. Bar sam tako mislila.

Iz mojeg života su nestali mnogi ljudi, neki od njih zato jer im je moje življenje bilo preteško, neki jer su drugdje mogli mirnije živjeti, neki zato jer ih je dostigao metak. Ali nekako su se svi pomiješali u taj kataklizmički gubitak koji sam osjećala i zato nisam znala razgraničiti uzroke: nesolidnost prijateljstva, bolest, nesreća, rat... Sve se pomiješalo.

Unatoč svemu, nisam kužila međunacionalnu mržnju. Možda zato jer sam iz višenacionalne obitelji, možda zato jer sam dobro doživljavala od ljudi raznoraznih vjera i nacionalnosti (mojoj baki je zadnju polovicu banane, tri daha prije smrti, dala jedna Srpkinja - ili je bila muslimanka? ne znam više...), isto tako i zlo. Nikad nisam mrzila drugu nacionalnost. Nikada.

ČUDILA sam se. Drugim nacionalnostima isto onoliko koliko i svojoj: Kakva je to masovna histerija? Kako možemo pušiti fore nekih starih guzonja koji obračune stare 45 godina koriste za svoje, sasvim suvremene, sasvim pragmatične, sasvim PLJAČKAŠKE ciljeve???

Ali! Čudila sam se i onim susjedima koji su uz smijeh odveli svoje susjede u logor i onda ih natenane izgladnjivali, silovali, ubijali na najokrutnije moguće načine, odbacivali u bezlične jame, po kojima bi se onda i popišali. Čudila se? NE! Zgražala se. Znajući da to može gotovo svatko tko dovoljno popizdi; tko dovoljno otpusti kočnice. Svi smo mi potencijalni masovni ubojice. Osobito kad nas bodre. Kad je to fora. Kad izaziva pljesak.

I sad solidarno izdržavam kaznu sa svim žiteljima prostora na kojem su se otpuštale kočnice: trpim da me oni koji nisu imali prilike doći u napast da realiziraju svoje najgore potencijale proglašavaju genocidnim narodom, banana-državicom vođenom korumpiranim zločincima koji štite globalno razumljive interese trgovine ilegalnom robom, od oružja, preko droge, do ljudi. I ne bunim se! Kriva sam: mogla sam i ja popizditi. Imala sam sreću što nije bilo prilike. NE ZNAM što bi bilo da se prilika ukazala; mogu se samo NADATI da ne bi bilo ovo što sam nabrojala gore. I nadam se. Zaista se nadam. Još usrdnije se nadam da nikad neću morati saznati.

Svejedno, moje čuđenje je opstajalo do današnjeg jutra: kako to da se nitko nije usprotivio dok je sve bilo u početku? Kako to da susjed nije pitao susjeda "Pa čemu?"?

Danas vidim zašto. Danas vidim da je moguće živjeti u nekoj sredini koja te školovala, zaposlila i pušta te manje-više na miru (tj. točno koliko i mene, što će reći, ne posve) i napisati ovo:

"Ti si klala ljude koji nose moje prezime, a ime im je uklesano na kamenu u sredini groblja. Ti si ubila curicu od pet godina zato što je bila u srpskoj kući. Ti si odvela čovjeka iz kreveta usred noći, strijeljala ga i zakopala na nepoznato mjesto samo zato što je Srbin. Ti si ubila starca od 80 godina kao psa na njegovom dvorištu, nakon toga si mu odvukla sav namještaj i posuđe i sad poslužuješ kavu iz toga svojim prijateljicama. Ti si pripadnica genocidnog naroda, ako je ovaj Vladan balvan."

I onda i dalje ovdje živjeti. I zamjerati. SVE.

I sad mi je jasno zašto je rat bio moguć. I sad znam da je još uvijek moguć.

Ne zato jer je ovo napisala neka Srpkinja iz Hrvatske. Uopće ne. Na njoj je da sublimira kolektivnu krivnju svojeg naroda, koji je, zar ne, ustao iz svojih kreveta 500-ak kilometara daleko, ostavio svoje trpeze, svoje žene, svoju djecu, svoje oranice, svoja zaposlenja, svoje javne prijevoze i sjeo u tenkove, avione i džipove i došao OVAMO, 500-ak kilometara dalje, podržati lokalne "susjede" u aktivnostima koje su zatrle hrvatski jezik, razrušile hrvatske spomenike kulture, ne osobito vrijedne jer su imali prilike nastajati samo 300-ak godina od borbi s Turcima, i razjebati hrvatsku privredu koja je 45 godina osnaživala istočnije lociranu...

Ajmo reći da je sve to bilo zbog BiH i ekspanzionističkih interesa obiju strana. Ajmo reći da smo svi popušili. Svi mi koji nismo izdavali naredbe.

Nego zato jer je JOŠ UVIJEK važnije zajebati susjeda nego procijeniti opću situaciju. Zato jer je ego neke glupače koja citira izreke daleko pametnijih od sebe važniji od procjene važnosti sasvim lokalnih, lociranih i prezentnih zbivanja; kao i (ne)pojebanost vječnih "pozitivaca", koji bi valjda i pozitivan HIV nalaz dočekali s oduševljenjem, k'o što reče The Baba... Zato jer je važnije što je to netko napisao kontra onih koji vam svakodnevno gaze neutemeljeni imidž (We Are the Blog škvadre) nego ŠTO je ovdje napisano...

Vladan je sumnjivo lice. Vladan nije ovdje bez razloga. Do današnjeg jutra sam te razloge prihvaćala onakvima kakvima ih je on sam iznio. Ali više ne.

Nije on balvan. On samo ispituje tlo.

Analiza je ubitačna. Nažalost! I to ne zbog Vladana.

svitlost za oslipit

neg sad što san ja ovo skomentiro jesan lija sad odma pripadnik klana?

Vladan je undercover agent for the blues. Ja sam to odma znao, a ne da ispadne da je to kaj imam maniju proganjanja dokaz da me ne prate :D prava lekcija je bila butterfly effect, emotivni gluhi telefon, kad jedan zasere malo misleći kivim organom drugi zasere dvostruko reagirajući istim organom.

znači bbb?

Slažem se.

ajde me prosvijetlite gdje su spomenuti blogovi ,ne mogu ih pronaći

Mene je uvijek fascinirao taj kolektivni strah početkom devedesetih ... cijeli narod tako upijati riječi dvojice neuropsihijatara (Rašković i Karadžić), potpuno sam se osjećao izdvojeno od svega, niti sam mogao razumijeti fiktivnu srpsku ugroženost, niti sam mahao hrvatskom zastavom i ejakulirao na Prljavo Kazalište ... nisam tako bio odgajan.
"Ili si čovjek, ili si govno" uvijek je bilo moje mjerilo ... i nikad nisam ljude i narode gledao kao kolektiv, pa neću napisati da su srbi ispali kolektivna govna, zadovoljiti ću se subjektivnom i paušalnom brojkom od 70%.
Život ide dalje, iako nema statističkog završetka u broju mrtvih, nestalih itd.
Umjesto kolektivne promjene ponašanja ... opet Jovo nanovo ... očito nisu u stanju jasno i glasno sagledati svoju ulogu u ratu, da li zbog medijske propagande poznatog "MItela" koja se negdje ukorijenila u nihovoj podsvjesti, ili nećeg trećeg, nebitno ...

RI, moj prvi jutros.

Hm,ja sam po mjerilima mnogih naci.. i sovi.. al mislim da i nije tako al to nebitno nek o meni misli svatko tko sa hoce, ja svoje volim,tudje postujem i nediram nikog tko je svoj na svome al sam nazalost uplaseno oprezan, da uplaseno, jer ni prije nisam mislio da ce se dogodit to sto dogodilo se, a sad me strah da se neponovi. Zasto? Pa zato: 1.onaj podatak o Karadzicu sa jucerasnjeg bloga tocan. Provjeriti u arhivi S.Dalmacije molim. 2.proslo ljeto me za informaciju upitao turist iz susjedne i prijateljske zemlje, zurio na posao pa valjda mu nisam bio dovoljno ljubazan i to mi prigovorio. Tad sam obrati paznju, covjek ima na ruci tetoviran znak BJELINSKI PANTERA, zena djeca u autu, ljetuju na najlipsem moru na svjetu, ma zamisli nevjerojatno? Svaka mu cast i to sam mu reko. Ta postrojba je ucestovala u bitkama i u RH, a sad on tu ljetuje i jos bahato prigovara na navodnoj neljubaznosti hm. Sad zamislite kakav to psiholoski profil imaju ti ljudi? E al radi takvih nastradaju nevini, to je zalosno. Rat je nesto najgore, prilika za kukavice,manijake i ostale ludjake da osokoljeni oruzjem zasticeni u masi uniformiranih ljudi ostvare,ispune, sve svoje niske najnize strasti. Takvih u svim ratovima i vojskama ima,i bitce, iako ja jako zelim da mir u svjetu svugdje bude, i rata da nestane. Nazalost opasno je izjednacit, ne nisu svi isti, ni oni a ni mi. Ne,u ratu su sa one strane ucestovale samo budale, inteligentni i zdravorazumni, dobronamjerni tu nisu bili osim ako nisu bili mobilizirani. E jebiga sta sad,nista osta je strah. 50g lepi i dobri pa dodjose tenkovi. Sad opet lepi i dobrh al dal ce opet budale iza njih doci tog se bojim. Eto tolko o tom. Vladan namjerno pise ovdje i namjerno na ekavici, valjda mu pase bit zrtva nacionalista,al nebitno, motiv eto njemu al namjera prisutnosti je ocita, al meni nesmeta i citam ga, kvalitetan je al prazan nekako,to je moj dojam. I sto se mene tice dobrodosao je al bahatluk je glumit zrtvu ako namjerno zrtva zelis biti. Prije mislim da to je egoisticna provokacija al samo radi cistog ega "ja sam bolji od njih,ma bolji,pravednji od svih". Za mene ce i dalje svi ljudi bit isti i crni i crveni, pravoslavni, muslimani, katolici, il bilo koja nacija. Nedam da ubiju u meni ljubav prema zivotu i coviku je da mrzim tad ni ja nebi bio covik neg isti kao oni. Toliko o tnm u komentaru na ovu temu. Bog.

Isprike, telefon... sad ću vas pročitati.

O tempera, o Morfijus.