pisati pisma, pričati priče

Ne znam gdje si, ali s vjetrom si, u to sam sigurna:) Dugo sam vjerovala kako je zrak najjači element: bez njega najbrže umiremo. A onda sam spoznala snagu vatre: pročišćenje bez uprljanosti. Pa snagu zemlje: dva tijela iz kojih nastaje treće.
A ti si došao s vodom: izronio niotkud, da bih te tamo i vratila:)
No, nešto se ipak promijenilo - s tobom je pošao vjetar. Snažan i umišljen, kao ti pod mojim pogledom. Tako si doznao da vjetar juri kako mu ne bismo vidjeli suze i čuli jecaj.
Ne znam gdje si, čak niti ne želim znati, dosta mi je ovosvjetskih mapa po kojima te pratim. Neću više. Tvoj dom je tu gdje jesam, dom je uvijek mjesto odakle smo krenuli.
Pa iz tog doma gledam ulicu: samo zrak i bijela, smrznuta voda zagrljeni u vrtlogu pod prozorom. Samo zrak i voda.
Kao ti i ja kad ne uspijemo pobjeći od sebe:))

:)
Rijetko se javim ispod ovdje ostavljenih riječi. Ponekad, samo ponekad kad me zgrabe i diraju, mekano ili grubo-svejedno, dodirnem se se i ja njih. A sada, možda zato jer sam još snena, a možda zato jer sam posve razbuđena, odgađam uživanje u tvojim tragovima, i prije nego te pročitam rekla bih ti, ili zamolila te -"Piši češće ovdje!"
A sad čitanje!!! :)

da, zaista, ovaj tekst ostavlja bez rijeci... samo uzburka misli, sjecanja, osjecaje...

Lipa moja, ja ću ti reć di je on. U kurcu, di je bija i prije...Pratila ga il ne pratila

a shto je rijetko. da ne uspijemo, mislim.

Piši, samo piši, uljepšaj nam dane...