PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Svi imamo svoje granice.
Granice do kojih smo tolerantni.
Granice do kojih idemo.
Granice koje možemo pomaknuti.
Granice koje ne želimo ni pod kojim uvjetima prijeći.
Granice izdržljivosti.
Granice….nečega i svačega. Mogućega i nemogućega. Granice svog svijeta.
Granice koje možemo kontrolirati. Granice unutar kojih nam je dobro.
Granice predviđanja i očekivanja. Granice shvaćanja i prihvaćanja.
Volim kontrolirati stvari. Kad negdje nešto stavim, očekujem da to tamo kasnije i nađem. Ne pada mi na pamet da se u međuvremenu može nešto dogoditi. Ne predviđam mogućnost da se nešto promijeni samo od sebe. Takva je priroda stvari.
Ljudi su druga priča, ali i od njih očekujem mnogo toga. Iako na njih ne bih trebala računati. Takva je priroda ljudi.
Pomičem granice. Gubim kontrolu. Pitanje je samo mogu li se nositi s tim?

:)*

he he...brzo kod mene komentar, da ne počnem.
glede tebe, ne brini, iste smo!
čist da zaštitiš mene od onoga što nisam.

fala

hvala tebi :)

a ako si jednom nogom još uvjek unutra...
..a jednom vani
jesi li izgubljen?..
..hm

nisi Megilice, samo znači da još nisi odlučila hoćeš li granicu pomaknuti ili je prijeći...

kao u onoj pjesmi od Valjka........
..."jednom nogom tu,drugom prema izlazu"

pada mi na pamet nekaj kaj može biti gadno-kompromis
izbrisati svoju granicu radi drugog...
da ili ne
ne znam :)

ne valja praviti kompromise na svoju štetu tojest na taj način razvući svoju granicu izdržljivosti...time te druga strana neće više cijeniti nego i dalje pomicati granice....balansiranje da....ali zatomljivanje sebe ne....

nemam ništa do savjeta pročitaj knjigu Žamor, možda uvidiš da granice ne postoje već samo mogućnosti...