romantika bez boli.

...zivot se zivi dalje ,moja sreca je sve veca ,bebic postaje momcina pun vica ,osmijeha ,prelijepih ociju , koje kad me pogledaju ozrace moju dusu radoscu ,ponosom , zahvalnoscu Bogu sto mi ga je ovakvog podario .Nikada nisam mogao pretpostaviti koliko srece moze jedno dijete donijeti u zivot roditelja ,ali i brige ,radoznalosti ,i svaki dan dozivim nesto novo ,nesto novo lijepo od svog sina .,,koji vec sada salje naynake ,da ce biti posebno inteligentan ,dobar ,njezan kad treba ,ali i vragolast po potrebi ,djeluje mi tako odraslo sa svojih sesnaest mjeseci ,,ponekad se pitam jeli ti normalno ,ili si ja to samo umisljam kao roditelj :Jedno ynam volim ga vise nego ista na svijetu ,vise nego sebe i sve vas skupa ,i nema te zrtve koju nisam spreman podnijeti za njeguvu srecu ,zdravlje ,osmijeh ,i onaj vragolasti sjaj veselja u njegovim ocima uz njegov predivni djecji osmijeh :Molim Boga da bude uy nas obitelj ,i da nas vodi i cuva ,,,Svu srecu koju osjecam zelim i vama da je dozivljavate ,,,neprestano ,,,

''...zivot se zivi dalje ,moja sreca je sve veca ,bebic postaje momcina pun vica ,osmijeha ,prelijepih ociju , koje kad me pogledaju ozrace moju dusu radoscu ,ponosom , zahvalnoscu Bogu sto mi ga je ovakvog podario ''

Ova misao je vodilja... prvo zahvalnost što ono postoji je temelj za sve ostalo...za svu ljubav koju osjećaš , svu radost koju dijeliš da svojim bebaćom...samo će se nadograđivati , uz sve normalne nus pojave tipa dječijih bolesti , puberteta i ostalog... to mogu sretni roditelji osjetiti..ja sam jedna od njih... :)) zato razumijem o čemu govoriš..samo moji begbaći su sad odrasli momci.. i opet su moji bebaći..:))