ah te debele žene, neka se samo tješe

Za mnoge žene reći NE gotovo je neizvediv pothvat. Zbog zebnje da bi mogle ispasti neljubazne ili izazvati agresivnu reakciju radije će se složiti sa svakim zahtjevom. Ostat će u uredu cijelo popodne i raditi prekovremeno, otići posve preko volje na nedjeljni ručak k svekrvi. I pošto i ne znajući koliko puta prijeđu graničnu crtu između ljubaznosti i pokoravanja tuđoj volji naći će se u problemima. Dakako ima i muškaraca koje drugi nazivaju papučarima ili koji će sami za sebe priznati da imaju nešto od batlerskog mentaliteta (to bi valjda trebalo bolje zvučati?!), ali opisano je ponašanje tipično žensko. Inspirirano je i (p)održano obiteljskim odgojem i društveno poželjnim modelima ponašanja. U nekim su ljudima odgoj i navike da budu po tuđem ukusu i potrebama toliko snažni uništavatelji njihove vlastite volje, da na svaki zahtjev jedino mogu odgovoriti DA. Navikli smo gledati oko sebe nasmiješene žene službenice koje pozorno slušaju što im govori šef, majke koje tješe i ohrabruju svoju djecu, supruge koje sa smiješkom dočekuju muževe, iako su i same izmrcvarene upravo stigle s posla. Od žena se očekuje da budu ljubazne, susretljive i na raspolaganju... Ali ljubaznost i smiješak ponekad su samo izrazi straha da se ne bude odbijen, osjećaja prisile da se treba svidjeti po svaku cijenu. To su razlozi zbog kojih treba naučiti reći NE. Ali kako prepoznati trenutak? Možemo li sami pouzdano ustvrditi je li naša ljubaznost spontana i stvarna ili uvjetovana snagom tuđih očekivanja? Osobito je lako zaboraviti vlastite želje, s uma smetnuti vlastite stavove, podleći strahu da se ne bude prihvaćen, kad je riječ o onima koje volimo, koji u našim očima imaju velik ugled, kojima želimo ugoditi, osvojiti ih... Njima je posebno teško reći NE. Ali, ne bi li ti osjećaji trebali biti uzajamni? Popustljivost, s druge strane, istina je, pruža neke trenutačne prednosti. Izbjegnu se konflikti i stječe imidž simpatične i ljubazne osobe. Ali, s vremenom takvo se ponašanje poput bumeranga usmjeri protiv nas samih i može poprimiti nesagledive posljedice djelovanje kojih se više ne može kontrolirati. Tada je krajnji trenutak da se zapitamo: ISPLATI LI SE TO?

ne :)

pa nije baš tako jednostavno _myra_ i ne sprdaj se :-))))))

je jednostavno je, ako tako odlučiš, drugima je puno teže :) i ne sprdam se. to je problem težak kooo sanduk čavala :))

nestanak prijatnog djelovanja od druge strane je jako neugodan, zato ne činite ništa samo zbog prijatnosti! eto.. jel dosta :)))

Najteže je odbiti one koje volimo. Ali ljubav ne može biti alibi za bezobzirnost. Koliko ste puta htjeli reći NE na pitanja "Draga, idem na službeni put, imam dosta veša?" ili "Pozvao sam neke ljude na večeru, ne ljutiš se?" I umjesto da se suprotstavite iznenadnim planovima u kovanju kojih niste sudjelovali bacili ste se na glačanje i kuhanje izvan svih svojih programa. Ima situacija u kojima bijes progutan radi mira u kući i straha od sukoba samo malo poslije izazove glavobolju, koja nas natjera da planemo na bilo koga tko nam se nađe na putu. I to zbog bezazlene sitnice u usporedbi s onim što smo odšutjeli i protiv volje odradili.
Potiskivanje ljutnje opasno jer gomila agresivnost koja se usmjeri prema nama samima ili nekom nedužnom i uzrokuje neočekivane eksplozije bez velikog povoda

svaki put kad ste htjeli reči ne, a niste se usudili zbog reakcije druge strane: postavite stvari na razinu: moguće... i na pitanja o vešu, suđu, večeri, stolu, pepeljari ima odgovora, ipak dvoje ste i izvršavanje te i istih radnji ne očekuje se samo s vaše strane! uključite i drugu! ionako je najvjerojatnije bila inicijator istoga.

ja sam na kraju uspjela reć ne - i zbog toga - rastala se!!! ne paše im ta riječ na ušni tonalitet... a sad, kad sam probila led, sad to jako često upotrebljavam...zapravo, kad god se tako i osjećam...i filing je super!!!

a kako on meni može reći NE kad ga zamolim da opere prozore??? :-(((

preteško pitanje za žensku psihu, ali da im pomognem: da.

muškarci hm.. ok.. muškarci smatraju još uvijek da se poslovi dijele na one. muške i one. ženske :) a ne kuže da su poslovi tipa pranja poda i prozora ko stvoreni za njih!!! :)
treba iskoristiti tu silnu muskluturu, stisnuti, eh... :))

ja već godinama tvrdim da je to neravnopravna podjela...treba pustiti žene da obavljaju teške fizičke poslove i da je kamenolom savršeno radno mjesto za njih...

gazda ne pravi se pametan, ne stoji ti ;-))))

da kao problem je oprat prozore il pod il kadu nedaj bože, a u kamenolomu je glavna faca.. kad idu na pivu poslije posla on prvi okreće rundu :))

zašto bih prao suđe ili pod? ili što-god-to-bilo-što-mi-se-ne-sviđa? daj mi jedan dobar razlog za to?

Ipak je dobra ona tvrdnja "sposobni su samo dići svoj K...C" :-))
i to je posao, zar ne? ahahahhahhaa

razlog: ako hoćeš novu kavu.. skuhaj si! :)))

ah, te jadne i potlacene zene, niti "ne" ne znaju reci!!mos mislit!!

zar si mi je do sada ti kuhala?

bla... mislim da ni to nisu sposobni sami ... hahahahaha

oš mi dat?
aj reci ne
aj se usudi

gazda. NE! :) al zato ćeš i sam oprat šalicu i djezvicu :))))))

neću. kao što je neću ni kuhati.

jel koji od vas za sex? :-))))

a zašto?

zato što je ima tko skuhati, ja si kuham samo jutarnju...a i to sve rjeđe.

zašto boni?

skrenuli ste :-)))

kod gazde ništ od batlerskog mentaliteta :) al svaka čast.. meni kava uvijek zagori :)

nisam ni sumnjao myra. nema te discipline u kojoj bi žena bila superiornija muškarcu. a, sad ću si priuštiti kavicu, bye...

ma napokon!!! to i ja tvrdim!! zato... ne kao odgovor slijedi vrlo jednostavno :)