mi

Ovakve dane nazivam Pompej, Hirosima, Nagasaki,Tunguska, Cunami.

Cunami
sjecam se kao da se upravo dogodilo,
krikovi, ocaj, bol, suze, nemoc.
Tada nisam niti slutiti mogla da ce nekoliko godina kasnije
kroz mene propuhati energija krajnosti
Cunami,
drugog izgleda, forme, tutnjave
da, tutnjave,koja je na mene djelovala kao melem.
Uzburkano plavilo mora,
sunce koje pretvara boje u cudesne skulpture,
valovi, meki, njezni,
stjene ponosne stojeci,
kao bijele ruke, bjelje od mojih.
A onda, kako se to desi kada Cunami zauzme maha,
bjesni, lomi, razara,
oci, kosti, crijeva, krv, ruke, noge, glavu
sve, bas sve,
i ostavi tu zrtvu,
kao da mora prinjeti zrtvu
za novu beskrajnu energiju.

Trebaš veliku čokoladu s lješnjacima!

da, dragi

čisti sex.

:-))

da, bolni

samo kad je uspomena onda boli..

iznenadio me cunami, oci tople