mi

jucer si mi nedostajao bolno
pa krenuh na put,
uspravno, ponosno,
korakom lakim,
tamo gdje tramovi muziciraju,
tamo gdje cekao si ti.
Intuicjia me vodi kuci bijeloj,
ulicu ne znam, broj ne znam,
znam , naci cu.
Svjetlosna vrpca me hrabri,
na desno moram,
pa na lijevo.
Na istom mjestu kao i tada
auto stoji,
a kuca bijela bljesti suncem obasjana,
pogledom trazim ,na katu prvom,
prozor spustenih roloa,
nadjoh ga,
tamo si me volio, mazio, davao sebe,
mislim da je tako bilo.
Trgnuh se,
moram dalje, da vidio me ne bi.
Obecala sam ti da smetat necu,
tvoj mir ili nemir.