Ručkić krčkić

Ja nemam život ispunjen "eventima", ne jurcam s jedne kave na drugu, ne ispunjavam si večeri ogledima s potencijalnim ljubavnicima... I zato sam sinoć gledala dr. Housea. A u toj epizodi mlada supruga izgubi pamćenje, nešto njenom mužu potpuno nepojmljivo: on se pomalo ljuti, uglavnom je zdvojan, bez obzira na svoje i njene osjećaje neprestano joj nameće intimnost na koju je navikao, ali je njoj neprihvatljiva - naime, ona ga ne poznaje. Nema pojma tko je!

I zato ga ona procjenjuje kao neznanca: nezainteresirano i prilično objektivno. Bez oslanjanja na uspomene i buduće interese. I tip ne prolazi baš osobito dobro. Prije svega zato jer su neusklađeni: ona je u fazi upoznavanja, a on je uvjeren da se poznaju.

Mislim da se to događa i ovdje, ne samo na Iskrici, na internetu općenito: ta uzajamna procjena neznanaca koji ipak dijele određenu prisnost. Ta grubost procjene. I izravnost.

Nedavno me prijatelj s kojim sam tulumarila i dočekivala nove godine, koji je bio obavezan gost na svakom mojem rođendanu (a sad ima troje male djece pa nit on može, nit bih ja htjela nastaviti tradiciju uz takvu modifikaciju) upitao koga sam pozvala na rođendan. "Iskričare", odgovorila sam. "Sad su mi oni najdraže društvo. S njima sam svaki dan, upućeni smo u tekuća zbivanja... Nemrem više s vama s kojima ili moram sjesti i raspresti priču od najmanje tri sata, ili na pitanje 'Što ima novog?" ovlaš i neiskreno odgovoriti: 'Ništa.' A ima svašta." Ipak, prisnost s tim Iskričarima s rođendana ne procjenjujem samo online.

Sa svima ostalima da: ne mislim da me poznaju. Ne mislim da ih poznajem. Ali se međusobno procjenjujemo; i dopuštamo si slobode koje zapravo nemaju nikakve osnove. I zato ih često doživljavamo kao bezobrazluk.

Koji mi je nerijetko ugodniji od isforsirane prisnosti, također nedovoljno utemeljene u zajedničkim iskustvima: nedavno sam izignorirala poziv osobe koja mi se zapraf sviđa, ali jako dugo voli pričati telefonom. A ja ne. Također sam prekinula jedno dopisivanje zato jer se počelo pretvarati u svakodnevne izvještaje o tekućim zbivanjima, a meni se to ne da, doživljavam to kao obavezu, ako nešto želim podijeliti, stavit ću na blog ili ću samoinicijativno napisati poruku... Svakodnevno kliknem "označi kao pročitano" desetake nepročitanih forvarduša dobronamjernika koji bi nekak održavali kontakt, ali da se ne pretrgnu, ili ne znaju kako, ili im ja ne uspijevam taktično dati do znanja - ne tako. Jer ne uzvraćam niti istom mjerom, niti drugačijom.

Postajem Seinfeld: odbacujem ljude zbog potpuno površnih bezvezarija. A mislim da je tome uvelike pridonijela Iskrica, tom iluzijom neiscrpnog vrela novih kandidata, novih ljudi koje možemo odbaciti, ili pak izabrati, uvjereni da smo to učinili promišljeno i utemeljeno jednostavno zato jer smo prije njih odbacili bezbroj drugih... Hm. A možda nam samo ulete u pravom trenutku?

Ne znam. Zabarikadirala sam pvt baniranjem svih koji mi se nisu svidjeli na prvu, drugu ili treću poruku i svih nepretplaćenih. Milina! Uglavnom mir, ali evo, danas se jedan nepremijum snašao i poslao mi nešto, bezvezno po mojoj procjeni.

Koja je bezvezna. Jer za procjenu treba postojati poznavanje, a za poznavanje nekakva veza: sponica bar.

A prisnost... Eh! Za to je potrebno i sviđanje.

na iskrici je veći izbor ma što tvrdili
i više možeš biti svoj
a za odjebe ne brini-događa se to i u reali, samo u manjoj mjeri jer moraš biti finu u materinu

a i 4,5 ljudi u životu je dosta
ionako mi sve ostalo vrime ukradu oni koje moram trpiti oću-neću
na iskrici toga nema
živile barikade, ko ih preskoči, dobro doša
ako odustane nakon prvog puta, ma to je samo momak od viteza, preteška mu tuđa oprema

Ma, danas sam dobre volje, bila sam kod frizera i izašla zadovoljna, kupila aljinče koje je nekad koštalo 100-ak eurića za 30% nekadašnje cijene, i sad mi se čini da sam nekak sitničava prema ovdašnjima i neovdašnjima: evo, danas si zamišljam da većina ovih koji ovdje pričaju stihovima šlagera s jubitoa ili se prave da imaju holivodski život u nekoj rvackoj vukorepini ili gradskoj novogradnji zapravo meni nepoznati, zapravo sasvim zgodni ljudi, zapravo puno zanimljiviji... Bilo bi zgodno da je tako, zar ne?

A svejedno, zgrozim se, instinktivno se zgrozim, kad mi se pokušaju približiti!

*holivUdski

Bogati, ovdje napeto ko u sjemeništu! A kladim se da ni miris nije bolji. Od analne fiksacije da telefona spasa s valjda izranom veze s bradatim supermenom koji brine za one koji mu se obrate... bljak!

Naravoučenije: uvijek vjeruj prvom dojmu. I ne mozgaj dalje!

*izravnom vezom - kaj mi je da danas ne znam tipkati? A usput sam slučajno poboldala ovaj komentar.

A ne, nego sam stisnula Ctrl i + pa sve povećala.