Ručkić krčkić

Srednja je dugo birala i mnoge odbijala: rekla je "ne" visokome careviću kojeg su svi psi slušali čak i kad ne bi ništa rekao, odbila je nježnoga kraljevića od čije su pjesme bukve brujale danima i noćima, odoljela je kneževiću koji je pred njom poletio na mjedenim krilima i koji se noću ljubio sa zvijezdama, a svakoj je znao ime, nadimak, mjesto i udaljenost; preboljela je onog od kojeg je drhtala, izvana i iznutra, cijelom dužinom, i onoga zbog kojeg je voljela svoj jastuk, natopljen snovima, i onoga od kojeg je njeno sedamnaestogodišnje lice dobilo prve borice, one smješljivice, visoko uzvinute skroz do obrva... Udala se za Kneza susjedne države, ozbiljnog i stabilnog, udovca već petnaest godina, bez djece. Prije vjenčanja, on joj je poljubio ruku, a poslije obraz. Kad se spustio mrak, prekrio ju je najfinijom čipkom koju je isplela njegova majka i obljubio je brzo i obzirno, štedeći njene osjećaje i svoju snagu. Ujutro je izdašno pogostio Kralja i Kraljicu, koji su doselili u njegovu Kneževinu, a zatim se zatvorio u svoj ured. I tako svakoga dana, sve tri godine, a svake je Srednja rodila jedno dijete. Nije bila nesretna: imala je sve što treba. I mnogo više. Knez je njenu trećinu udevedorostručio, njenog je oca zabavio strategijom, a maćehu darovima; ona je imala devet sluškinja i devet dadilja za svoja tri sina, i devet sasvim slobodnih sati svakoga dana da nosi nove haljine, čita pjesme koje nisu o njoj, uči o bukvama koje više ne bruje, ili o zvijezdama koje ravnodušno sjaje i puni jastuke perjem gusaka koje su je najbolje shvaćale. Nakon tri godine, zatražila je natrag svoju trećinu, vratila je Kralju i s njim se vratila u stari Dvor. Sinove je ostavila ocu.

Najmlađoj je dadilja rekla: "Ako možeš birati, znači da ne moraš izbrati nikoga i ništa od onoga što se nudi; a nudi se onaj koji te treba. Mudrost je izabrati ono što TI trebaš da bi bila sretna. Za to nema pravila. Nitko drugi to ne zna bolje nego ti sama. Jedino što ti ja mogu savjetovati jest - ne vjeruj izgledu. Ponekad je žaba princ, a princ prosjak."

(A sad idem malo zaleći.)

a mi nek čekamo, jel
zato kod nas lipo kažu-ošla, ne vraćaj se
i odmah priključaju da ne bi slučajno
a dotu propičkala